Draga braćo i sestre!
Novost pedagogije božićnog otajstva. „I dok su bili ondje u Betlehemu, Mariji se navršilo vrijeme da rodi” (Lk 2,6). Najveći događaj za čovječanstvo, izrečen na tako jednostavan način: „I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu” (Lk 2,7). Već ta činjenica da za njih nije bilo mjesta i da se Sin Božji rodio u staji izvan naselja ukazuje na preokret vrednota koji je prisutan u Isusovu životu i njegovoj poruci. Siromašan, uči nas da se sreća ne krije u izobilju materijalnih dobara i visokom životnom standardu. Prigiba se da nam postane bližim, kako bi se naša sloboda lakše otvorila njegovoj malenosti i poniznosti. Pokazuje nam da je istinski velik onaj tko zna biti skroman, jednostavan i ponizan, tko je spreman otvoriti se drugomu, vidjeti ga i prepoznati njegovo lice, poći mu ususret, radovati mu se, zavoljeti ga i obasipati ga djelima ljubavi i milosrđa. Takav je kršćanin, čovjek osjenjen evanđeljem Božjega rođenja.

U božićnom otajstvu razabiremo da se Božja veličina i snaga krije u krhkosti i ranjivosti Djeteta te da na svijetu nemaju budućnosti oni koji imaju silno bogatstvo i naoružanje, već oni koji su velikodušni u darivanju i ljubavi, koji su radosni već zbog života, jer u njemu prepoznaju najveći dar i zauzeto ga žive kao poziv zahvaljivanja i zajedništva s Bogom i ljudima te svim Božjim stvorenjima. Betlehemski Isus navješćuje preporođeni svijet, skladan u svom velikom i zadivljujućem bogatstvu, u kojemu je nama ljudima moguće raspoznati što je temeljno i trajno, a što tek slučajno; što je nužno i potrebno, a što tek zamamno i zabavno.

Živi je čovjek slava Božja. Bog nam je u Betlehemu pokazao što je najvrjednije: Dijete je okupilo nebo i zemlju, zvijezde i anđele, mudrace i pastire, životinje i svu prirodu. U Betlehemu je riječ o čovjeku, o njegovu rođenju, o početku novoga svijeta i povijesti. Riječ je o onoj istini što u božićnom otajstvu ponovno pjeva pjesmu radosti: da je od svih stvorenja na nebu i na zemlji upravo čovjek Bogu najmiliji. “Živi je čovjek slava Božja” (sv. Irenej). Među svim blagom, Bogu je najvrjedniji čovjek! Stoga božićno otajstvo u sebi nosi, danas dijelom zaboravljenu, no uvijek snažnu antropološku i humanističku poruku o svetosti i nepovredivosti ljudskog života kao Božjeg dara, o dostojanstvu majčinstva i očinstva, o vrijednosti bračne ljubavi muža i žene te važnosti obiteljskog zajedništva roditelja i djece. Budućnost će, stoga, imati oni narodi koji budu razborito podizali potomstvo, odgajali ga i u nj ulagali najplemenitija djela svojih nastojanja, mudrosti, znanja i svoga rada.

Hajdemo do Vukovara, i tamo je Betlehem! Bili smo ove godine u Vukovaru, o spomenu 25. obljetnice ratnih stradanja našega naroda i Domovine. Hajdemo ponovno do Vukovara! Tamo ćemo na proljeće povesti posebno vas, dragi mladići i djevojke, na Susret hrvatske katoličke mladeži. I tamo je Betlehem, gdje ponovno želimo doživjeti da je „Krist, nada naša” (usp. 1Tim 1,1), „svjetlo istinsko koje rasvjetljuje svakoga čovjeka”. Kako je važno da na Kristu gradimo svoj svijet! Svijet koji sve više postaje plemenit i nježan, pun ljubavi i sućuti, s trajno otvorenim ‘Vratima milosrđa’, na kojima s Isusom u ljubavi prihvaćamo svakog čovjeka, tješimo ga, podupiremo i opraštamo. I tako rastemo, sve do vječnosti. I Betlehem i Vukovar, za nas su slika svakoga grada i mjesta, s porukom da istinski osiromašeni postajemo najviše onda kad jedni drugima ne idemo ususret, kad bježimo i kad ostajemo jedni bez drugih.

Sretan Božić! Draga braćo svećenici i sestre redovnice; dragi vjernici i svi žitelji na području Đakovačko-osječke nadbiskupije, želim vam da iskusite otajstvo Božje ljubavi, da naša srca u ove svete božićne dane postanu Betlehem u kojemu se rađa Isus te da, njime dodirnuti, postanemo ljudi čije se riječi i postupci hrabro suočavaju s tamom i zadahom sebičnosti, s obmanama i zlom u nama i oko nas. Uvijek budimo glasnici i nositelji mira i ljubavi, velikodušne dobrote i sklada u svim porama suvremenoga društva. A naš dragi slavonski, srijemski i baranjski zavičaj, za nas najljepši kutak Zemlje, neka ponovno za sve svoje žitelje postane Betlehem – ‘kuća kruha’, mjesto gdje se rađamo i odrastamo, radimo i izgrađujemo uvijek bolji svijet, u kojem je Bog za nas ljude objavio spasenje i zasijao klicu punine života i vječnosti.

U zajedništvu s nadbiskupom u miru, mons. Marinom Srakićem, svima vam želim sretan i blagoslovljen Božić, moleći za sve vas mir i blagoslov u novoj 2017. godini.

U Đakovu, o svetkovini Rođenja Gospodinova 2016. godine
+Đuro Hranić, nadbiskup metropolit