Draga braćo i sestre, dobar dan!
Prošle nedjelje liturgija nam je predstavila Isusa kojeg Sotona kuša u pustinji, ali koji je izašao pobjednik nad iskušenjem. U svjetlu ovog Evanđelja ponovno smo posvijestili svoju grešnost, ali i pobjedu nad zlom koja se nudi onima koji odluče krenuti putom obraćenja i, poput Isusa, činiti Očevu volju. Na ovu Drugu korizmenu nedjelju, Crkva nam pokazuje odredište ovog puta obraćenja, a to je sudjelovanje u Kristovoj slavi, koja se odražava na njegovu licu poslušnog Sluge, koji je umro i uskrsnuo za nas.

U Evanđelju se pripovijeda događaj Preobraženja, koji je na vrhuncu Isusova javnog djelovanja. On se nalazi na putu prema Jeruzalemu, gdje će se ispuniti proročanstva o “sluzi Božjem” i gdje će podnijeti svoju otkupiteljsku žrtvu. Mnoštva to nisu razumjela: pošto im je pred oči stavio sliku Mesije koja je u opreci s njihovim zemaljskim očekivanjima, ona su ga napustila. Mislili su da će Mesija biti osloboditelj od vlasti Rimljana, osloboditelj svoje zemlje i ta im se Isusova perspektiva ne sviđa te ga napuštaju.

Ni sami apostoli nisu razumjeli riječi kojima Isus najavljuje ishod svoje misije u slavnoj muci, oni to naprosto ne razumiju! Isus tada donosi odluku da pokaže Petru, Jakovu i Ivanu predokus svoje slave, one koju će imati nakon uskrsnuća, da ih potvrdi u vjeri i ohrabri ih da ga slijede na putu kušnje, na putu križa. I tako, na visokoj gori, uronjen u molitvu, preobražava se pred njima: njegovo lice i cijela njegova osoba zrače blistavom svjetlošću. Tri učenika su prestrašena, dok ih oblak prekriva a s neba se – kao i na krštenju na Jordanu – začuo Očev glas: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!” (Mk 9, 7). Isus je Sin koji je postao sluga, poslan u svijet da po svom križu izvrši naum spasenja, da bi nas sve spasio. Po njegovu punom prihvaćanju Očeve volje njegovo čovještvo je odraz slave Boga, koji je Ljubav.

Isus se objavljuje kao savršena slika Oca, sjaj njegove slave. To je ispunjenje objave; zato se uz preobraženog Isusa pojavljuju Mojsije i Ilija, koji predstavljaju Zakon i Proroke, kao da time žele reći da sve počinje i završava u Isusa, u njegovoj muci i njegovoj slavi.
Poruka koju je Isus predao učenicima a i nama jest ova: “Slušajte ga!”. Slušajte Isusa. On je Spasitelj: slijedite ga. Slušati Krista, naime, podrazumijeva prihvaćanje logike njegova uskrsnoga otajstva, znači zajedno s njim ići kroz život kako bi naš život postao dar ljubavi za druge, u poučljivoj poslušnosti Božjoj volji, stavom odricanju od svjetovnih stvari i u unutarnjoj slobodi. Potrebno je, drugim riječima, biti spremni “izgubiti vlastiti život” (usp. Mk 8, 35), darujući ga kako bi svi ljudi bili spašeni: tako ćemo se susresti u vječnoj radosti. Isusov nas put uvijek vodi k sreći, ne zaboravite to! Isusov nas put uvijek vodi k sreći! Na njemu će se uvijek naći poneki križ, kušnje, ali na kraju nas uvijek vodi k sreći. Isus nas neće prevariti, obećao nam je radost i dat će nam je ako budemo išli njegovim putovima.

Uspnimo se i mi, s Petrom, Jakovom i Ivanom, na brdo preobraženja i zaustavimo se u razmatranju Isusova lica, kako bismo primili od njega poruku i ostvarili je u svojemu životu; kako bismo i mi bili preobraženi Ljubavlju. Ljubav je kadra sve preobraziti; ljubav sve preobražava! Vjerujete li vi u to? Neka nas na tome putu podupire Djevica Marija, koju sada zazivamo molitvom Anđeo Gospodnji.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
iz Sirije i Iraka ne prestaju, nažalost, dolaziti dramatične vijesti, koje govore o nasiljima, otmicama osoba i zlostavljanima kojima su izloženi kršćani i ostale skupine. Želimo zajamčiti onima koji se u Siriji i u Iraku nalaze u toj situaciji da ih ne zaboravljamo, već da smo im blizu i ustrajno molimo da što prije prestane ta nedopustiva brutalnost čije su oni žrtve. Na tu sam nakanu, zajedno sa članovima Rimske kurije, u petak prikazao posljednju misu na duhovnim vježbama. Istodobno molim sve da se, prema svojim mogućnostima, zauzmu kako bi ublažili patnju svih onih koji pate, često samo zbog vjere koju ispovijedaju. Molimo za tu braću i sestre koji trpe zbog vjere u Siriji i Iraku… Pomolimo se u tišini…

Želim podsjetiti i na Venezuelu, u kojoj su nanovo izbile napetosti. Molim za žrtve i, na poseban način, za dječaka ubijenog prije nekoliko dana u San Cristobalu. Pozivam sve na odbacivanje nasilja i na poštivanje dostojanstva svake osobe i svetosti ljudskoga života, i pozivam da se ponovno krene putom zajedništva na dobrobit zemlje, otvarajući prostor za iskrene i konstruktivne susrete i dijalog. Povjeravam taj dragi narod majčinskom zagovoru Gospe od Coromota.
[…]
Svima želim ugodnu nedjelju. Ne zaboravite, molim vas, moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!