Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
dragi bogoslovi i vjeroučitelji,
kršćanska braćo i sestre!

Mir vama! (Iv 20,19). Od srca vam čestitam Uskrs! Molim da vam svima na životnom putu trajno svijetli svjetlo slavno uskrsloga Krista, da vam Pobjednik nad smrću učvrsti nadu, umnoži radost, da vas ispuni svojim Duhom ljubavi i daruje vam mir.

1. Vijest s Isusova groba: – Uskrsnu kako reče! (Mt 28,6) – i danas, u sivilu svakodnevnih brzo potrošenih vijesti ima izvanrednu snagu. Ako je jednom od ljudi uistinu uspjelo pobijediti smrt, tada je to jedinstven i presudan događaj koji opravdava sve naše napore oko unapređenja života na svim razinama. U tom događaju ljudsko postojanje nalazi svoj puni smisao.
Svjedoci smo velikoga napretka čovječanstva u materijalnom tj. tehnološkom pogledu. No, istovremeno smo svjedoci da se ozbiljniji pomaci s obzirom na ljudski život, a osobito smrt, ne mogu dogoditi na toj nego duhovnoj razini. Upravo Isusovim uskrsnućem zbio se prodor Duha u ljudsko ograničeno i smrtno postojanje. Dogodilo se čovjekovo oslobođenje od prirodnih uvjetovanosti i ograničenja, od razorne moći zla i grijeha te njegovo otvaranje punini života. Upravo radi toga ono zavrjeđuje našu najveću pozornost, ozbiljan pristup i nastojanje da se s njime uskladi ljudski život i svi njegovi sustavi.

2. Može li se Isusu vjerovati? Je li on dovoljno moćan da ostvari takvo silno djelo? Vjerodostojnost uskrsnuća utemeljena je u Isusovoj osobi. On je osobno najavio da će uskrsnuti. Za života je učenicima nekoliko puta obznanio s jasnom sviješću i izvanrednom sigurnošću apsolutnoga gospodara života i smrti: Sin će Čovječji trpjeti i treći dan uskrsnuti! (usp. Mt 17,23; 20,19; Mk 8,31; 9,9; 9,10; 9,31: 10,34; Lk 9,22; 18,33; 24,7; 24,46). Štoviše, u razgovorima sa suvremenicima, Isus je sebe predstavio kao donositelja uskrsnuća drugima. Kad je uskrisio mrtvoga Lazara posvjedočio je svoju moć nad smrću riječima: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada (Iv 11,25-26). Svoju moć da život daruje drugima, obrazložio je svojim božanskim jedinstvom s Ocem: Ja i Otac jedno smo! (Iv 10,30) Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava, tako i Sin oživljava koje hoće (Iv 5,21).
Rekao je također da će sve uskrisiti na život: Dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas (Sina čovječjega) i izići će: koji su dobro činili – na uskrsnuće života, a koji su radili zlo – na uskrsnuće osude (Iv 5,28-29). Njegova je riječ: Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu (Iv 3,17).
Ovaj kratak uvid u Isusov odnos prema smrti svjedoči da on nije tek mislilac koji iznosi svoje teze nego osoba koja djeluje snagom odozgor, u Duhu Svetom, u kojem svaka njegova riječ nalazi vjerodostojnost – a djelo životvornost. Stoga mu na svetkovinu Uskrsa poklonimo svoje obnovljeno povjerenje i molimo da nam snagom svoga Duha otvori oči, srca i prosvijetli um kako bismo vidjeli i razumjeli silno i nedokučivo djelo Božje i postali njegovim dionicima i svjedocima u svakodnevnom životu.

3. Svetkovina Isusova uskrsnuća ne odvraća nas od pitanja i poteškoća, problema i nevolja, tjeskoba i mraka koje prate naš život. Svetkovina Isusova uskrsnuća učvršćuje nas u nadi da se patnjom stiže do smisla i pobjede života nad smrću, pobjede ljubavi nad mržnjom, dobra nad zlom, snage Duha nad nemoći tijela. I ne samo to. Isus je ustanovio način na koji nas uključuje u otajstvo svoga uskrsnuća i daje nam zalog pobjede nad smrću. Svojim je učenicima nakon uskrsnuća zapovjedio: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio (Mt 28 19-20). Sveti Pavao svjedoči kako je krštenje najdublje egzistencijalno sjedinjenje s Isusovom smrću i uskrsnućem, ustajanje na novi život te piše Rimljanima: Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo zajedno s njime ukopani u smrt, da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života (Rim 6,3-4). Katekizam Katoličke Crkve uči nas da Kristovo otajstvo nije događaj koji ostaje u prošlosti poput drugih događaja. On je svojom smrću uništio našu smrt i stoga sve ono što je ostvario za nas, čini nas dionicima božanske vječnosti (KKC 1085).

4. U krštenju primili smo poslanje svjedočiti novost života u svojoj svakodnevici. Majka Terezija iz Kalkute protumačila je koliko je to jednostavno a neprocjenjivo. Nakon što je 1979. u Oslu primila Nobelovu nagradu za mir, stigla je u Rim. Oko nje su se okupili brojni znatiželjni novinari, a jedan od njih provokativno je zapitao: “Majko, imate sedamdeset godina! Kad umrete, svijet će biti isti kao i prije. Što se promijenilo po tolikim vašim naporima?” Očekivalo se da će Majka Terezija uskratiti odgovor. Nasmiješila se i rekla: “Znate, nisam nikada pomislila da mogu mijenjati svijet! Samo sam željela biti kapljica bistre vode u kojoj se zrcali Božja ljubav. Čini li Vam se to malo?” Novinar nije uspio odgovoriti, a ona je nastavila: “Potrudite se i Vi biti kapljica bistre vode i tako će nas biti dvije.” Nakon kratke šutnje zapitala je: “Jeste li oženjeni?” “Da, Majko” – odgovorio je. “Recite to i svojoj supruzi pa će nas biti tri kapljice.” Nastavila je s pitanjima: “Imate li djece?” “Troje, Majko” – tiše je odgovorio novinar. “Recite to i svojoj djeci i tako će nas biti šest kapljica…”.

Jednostavno a duboko! Svatko od nas posjeduje skroman ali dragocjen kapital ljubavi koji svakodnevno što bolje treba investirati. Malo je to ali značajno poslanje koje svatko od nas može izvršavati, neovisno o položaju na kojem se nalazi, neovisno o životnoj dobi ili zdravstvenom stanju. Učinit će nas to sretnima, a naš svijet boljim i radosnijim.

Od srca vam svima želim da ljubavlju Uskrsloga preobražavate naše hrvatsko društvo i ispunite ga uskrsnom nadom. Sve vas pozdravljam i blagoslivljam. Vaš biskup –

X Antun

U Požegi, 15. ožujka 2008.