Sestrama i braći – svima pozdrav i korizmeni poziv!
Ljudsko življenje poznaje uspone i padove. Ljudsko življenje računa s napretkom uljudbe i prosvjećivanjem. Čovjeka veseli svaki novi uređaj (stroj) čime se olakšava i oplemenjuje življenje i omogućuje bolje snalaženje u životu. Razni su uređaji i strojevi što ih je ljudski um tijekom povijesti izmislio i u redovitost života utkao. Preduga bi bila lista ukoliko bismo htjeli nabrojiti sve uređaje koji na svoj način uređuju, pa i određuju ljudski život. Misleći na korisnost i blagodati vezanih za takve izume, iskreno smo zahvalni svima koji su ih podarili ljudima. Oni su istinski dobrotvori čovjeka i čovječanstva.
Međutim, gotovo svaki izum, stroj, oruđe, uređaj… nosi sa sobom i opasnosti koje su iz upotrebe istih i te kako moguće. U ovoj Korizmi godine Gospodnje 2008. oko naše pažnje okrenuto je nekim novijim iznašašćima što su se gotovo “preko noći” uselili u naše kuće i plijene pažnju djeci, mladima, obiteljima općenito. Ističem neke: televizor, kompjuter (čekamo prikladnu inačicu te riječi na hrvatskom jeziku!), a s time povezan internet, te mobitel… i slično. Svi ti uređaji mogu biti i jesu vrlo korisni (televizor je “prozor u svijet”, starijim ljudima i bolesnicima družba… internet nudi svjetsku knjižnicu na raspolaganje… mobitel se pokazao vrlo korisnim u raznim nezgodama, u hitnim slučajevima…).
Ali, svi ti i slični uređaji nose sa sobom i opasnost da čovjek postane ovisnik, bolesni ovisnik o tim uređajima i da tu ovisnost kao da i ne primjećuje da po toj ovisnosti postaje svojevrsni dobrovoljni rob koji je spreman na svaki “mig” toga uređaja staviti se u službu istome, puno puta bez neke osobite potrebe. Naročito je to uvelike vidljivo kod mladih ljudi koji su inače uvijek prvi i veliki “potrošači” svega što je novo, što je u “điru”, što je njima zabavnije.Tako će mnogima “zvoniti” njihov mobitel ili će oni sami drugima “zvoniti” ne misleći koliko ih je to zaista osvojilo, kako bez toga kao da ne mogu, a mnogo puta sadržaj razgovora je uistinu “bezvezan” (izraz što ga mladi rado upotrebljavaju!). Dakako, i o “financijskim efektima” može se govoriti.
Kod starijih, osobito nekih koji se drže da su “viđeniji”, kao da ne bi bili dovoljno uočljivi ako npr. u trajektu ili autobusu ne bi dali do znanja suputnicima da i – oni imaju svoga “anđela navjestitelja”. Kod starijih, možemo govoriti o – služenju televizoru, bez obzira na sadržaj te korisnu ili nekorisnu ponudu. Tako, kad obitelj obitelji dolazi u posjet, često jedni drugima nude “čašicu televizora”, pa i kad i ako počne neki ozbiljniji razgovor, obiteljski “glasnogovornik” nametljiv je do bezobraznosti”. Primiti nekoga u posjet, a pri tom ugasiti televizor kako bi jedan drugoga čuli, zapazili i ljudski poslužili – sve više postaje izvor poželjne pristojnosti i lijepog vladanja. Upotreba mobitela na ulici, u radnjama, trgovinama… pa valjda postoji način da se isključi ukoliko zaista od toga nije velika potreba.
Ranije su se ljudi znali na ulici, barem u manjim mjestima, susretati i međusobno pozdraviti, a danas je mobitel na uhu, pa je moguće ne samo upasti u otvorenu šahtu ili zaboraviti gdje smo se uputili, a o ljudskom susretanju da i ne govorimo jer nemamo o čemu govoriti…
Televizor znati upaliti, ali i znati ga ugasiti, mobitel znati upotrijebiti, ali i staviti u “šuteće stanje”, internetom se poslužiti, ali i znati “zatvoriti prozor” da u nas ne uđe “nečisti zrak”… – sve bi to moglo biti, uz ostale korisne korizmene vježbe, vrlo istančani i jasni pokazatelj da se borimo protiv modernih ovisnosti kojima ne dozvoljavamo “da se toliko razmašu” kako bismo bili “gospodari situacije”, gospodari svojih razmišljanja i učinili da se uređajima pametno služimo i ne želimo da se pretvorimo u pokorne služitelje istih. Sve ovo i puno toga uz to, može biti i naš suvremeni korisni “post i nemrs”.
Potrebno je uočiti da razni uređaji nisu nešto osobito pomogli u istinskomu zbližavanju ljudi. Dapače, kao da nas automatiziraju i čine hladnijima. Čak, štoviše, uvlači nas u sebičnost koja je razorna. Potrebna je hrabrost u samosvladavanju, a u tome nam nijedan uređaj nije neki osobiti pomoćnik. Stoga, neka nam Korizma bude prilika za duhovni rast. Korizma neka nas međusobno zbliži, neka unese u naše domove više molitvenih susreta, više razumijevanja. Korizma neka nas učini ovisnima o: Bogu, molitvi, lijepomu štivu, dobrim djelima! Uđimo u crkvu, uđimo u sebe, pronađimo se, budimo pažljiviji! Ne možemo mijenjati druge, ali možemo sebe! Istodobno, raduj se uspjehu drugih, uoči drugoga.
Ovisiti? Da! Ali ovisi o čemu ovisiti! Služiti se aparatima? Da! Ali ne i služiti aparatima! Ne dozvolimo da uz hladne aparate i sami postanemo hladni prema drugima, prema istinskomu životu! Bila Ti, sestro i brate, dobra Korizma, dobra i korisna Korizma s Božjim blagoslovom!