Časna braćo svećenici i đakoni, poštovani redovnici i redovnice, bogoslovi, sjemeništarci i vjeroučitelji, dragi vjernici!

„Mir vama” (Lk 24,36): Krist danas i uvijeke, naša nada, Aleluja! Pozdravom koji je Isus na dan uskrsnuća uputio svojim učenicima i riječima našega biskupijskog gesla od srca vam čestitam Uskrs o 20. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije u pripravi za naš Treći euharistijski kongres.

Agrokorovi problemi i spas smrtno ugroženog čovjeka
1. Zacijelo ste tijekom minulih korizmenih dana, uz redovite poslove i nastojanja oko duhovne obnove, pratili zbivanja povezana s hrvatskom tvrtkom Agrokor. Financijski problemi doveli su u pitanje njezin opstanak. Tisuće radnika žive u strahu da će ostati bez radnoga mjesta i biti osuđeni na materijalnu bijedu. Hrvatska Vlada, banke, drugi vjerovnici i dobavljači grčevito traže mogućnost spasa spomenute tvrtke. Ima nade da će u tom uspjeti!
Mnoge ugroze koje susrećemo u svom životu uspijevamo riješiti našim ljudskim sredstvima, ali ostajemo posvema nemoćni pred najtežom propašću koja nam prijeti: Pred zlom i smrću. Za to naše stanje postoji Božji odgovor koji je sv. Pavao opisao jednostavnom tvrdnjom: „Jedan za sve umrije” (2 Kor 5,14) – Isus Krist, Sin Božji koji je postao čovjekom. Apostol nas uvjerava da je njegova smrt put kojim je Bog ušao u naše smrtno stanje svojom ljubavlju, jedino moćnom pobjednički se suprotstaviti Zlome koji želi upropastiti naš život. Snaga je toga Božjeg djela u tome što je Isus umro za nas: ,,A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grješnici Krist za nas umrije” (Rim 5,8). Bog nas se nije odrekao zbog ranjenosti zlom i grijehom, nego nam je upravo zato pristupio posebnom strategijom u Sinu, njegovom nas je modricom izliječio (usp. 1 Pt 2,24), oslobodio od propasti smrti. U njemu je našu raspadljivost odjenuo u neraspadljivost, i našu smrtnost u besmrtnost (usp. 1 Kor, 15,53). S Apostolom ushićeni uskliknimo ovog Uskrsa: ,,A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!” (1 Kor 15,57).

Krsni prijelaz iz smrtnosti u besmrtnost
2. Kako možemo postati dionicima toga Isusova djela usred svakodnevnog iskustva smrtne ugroženosti našega tijela, i ranjenosti našega duha zlom? Poučava nas Apostol: Krštenjem smo zajedno s njime ukopani u smrt, pa ako umrijesmo s njime, vjerujemo da ćemo s njime i živjeti. Kao što Krist slavom Očevom uskrsnu od mrtvih, i mi tkao hodimo u novosti života (usp. Rim 6,3.6). Krštenje je najveći događaj u kojem je sam Isus Krist snagom svoga Duha ušao u našu smrtnost da bi nas očistio od rane grijeha i darovao besmrtnost. Crkva kao brižna majka i ove nas je korizme poticala da pokorom, molitvom, slušanjem Božje riječi, vršenjem djela milosrđa i sudjelovanjem u svetim otajstvima obnovimo ono što je u sakramentu krštenja Isus na nama ostvario, da od gubitnika zbog grijeha i ranjenosti na smrt postanemo s njime pobjednici. Obnovom krsnih obećanja u uskrsnom bdijenju novim žarom posvjedočimo svoju punu pripadnost Isusu Kristu u njegovoj Crkvi Katoličkoj. Na Uskrs o 20. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije to ima osobito značenje, jer mi u svojoj mjesnoj Crkvi ostvarujemo pripadnost Isusu Kristu, na koju nas trajno podsjeća geslo: „Krist danas i uvijeke, naša nada, Aleluja”.

Euharistija temelj najčvršće nade
3. Ono što je Isus Krist po sakramentu krštenja u nama izveo, trebamo životom očitovati. Poziva nas sv. Pavao: „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, (…) za onim gore težite, ne za zemaljskim!44 (Kol 3,1-3). Naša težnja za nebeskim povezana je s nastojanjem oko čestitog života u skladu s dobro oblikovanom savješću. Bog na različite načine daje ljudima, pa i onima koji nisu kršteni, da mogu živjeti časno. Ali Isusova je riječ: „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke44 (Iv 6,51). Na putu kojim smo krenuli nakon krsnog preporoda, Isus Krist traži od nas da se hranimo njegovim euharistijskim tijelom iz kojeg crpimo snaga za život vječni. Pružajući svojim učenicima kruh na posljednjoj večeri rekao je „ovo je tijelo moje – za vas44 a potom i čašu kazavši, „ovo je krv moja koja se za vas prolijeva44, dodavši: „ovo činite meni na spomen44 (usp. 1 Kor 11, 24-25). Ukoliko želimo trajno živjeti svoju krsnu uronjenost u Isusa Krista, obvezni smo u svetoj misi činiti spomen na njegov „za nas44. Taj spomen ne može nestati u zaboravu, izbrisati se iz memorije čovječanstva, jer je njegovo pamćenje i životvorna snaga sam Duh Sveti koji u euharistijskom otajstvu ponazočuje Isusovo djelo ljubavi, povezuje nas u zajedništvo njegova tijela i krvi, tvori od nas Crkvu. Kao što se materijalni kruh koji jedemo i vino koje pijemo stapa u jedno s nama i postaje naša snaga, tako se Isus Krist, kad u svetoj pričesti blagujemo njegovo sakrametnalno tijelo i pijemo njegovu krv, sjedinjuje ujedno s nama te postaje naša hrana za život vječni. Stoga je posebno važno svetoj misi, napose nedjeljnoj dati središnje mjesto u našem osobnom i obiteljskom životu, hraniti se Isusovom snagom.

Uskrsna nada u svakodnevnom životu
4. Gospodin Isus, pobjednik nad smrću, svojom euharistijskom prisutnošću neprevarljiva je nada da nećemo ostati žrtvama zla niti zarobljenicima smrti. Po vama, draga braćo i sestre, koji mu vjerujete i nastojite se hraniti kruhom života, Hrvatska je zemlja njegovih besmrtnih nada. Isus Krist pobjeđuje u našoj domovini kad supružnici u euharistijskom “za nas” trajno pronalaze snagu za svoj bračni “jedno za drugoga”, svjesni da živjeti jedan protiv drugoga znači gubitništvo. Oni u Isusovoj žrtvi ljubavi otkrivaju smisao svoje žrtvu koju dragovoljno prihvaćaju, opredjeljujući se za rađanje potomstva i ulažući sebe u odgoj vlastite djece. Slično se zbiva kad stariji u slavljenju euharistije traže lijek svojim nemoćima, poteškoćama i osami. Mladi ljudi postaju našom hrvatskom nadom kad unatoč tome što bi mogli otići u inozemstvo u potrazi za boljim materijalnim životom, svjedoče da za njih postoje veće vrijednosti od toga, te svoje energije ulažu u nastojanje oko društvenih promjena kod nas i stvaranja uvjeta za bolji život u svojoj domovini. Hrvatske nade svjedoče i svi drugi koji ne idu za lagodnim, ugodnim i površnim životom, nego se po Isusovu primjeru na svim razinama, poput naših hrvatskih branitelja, znaju staviti na posljednje mjesto, služiti općem dobru, umirati kao pšenično zrno, da bi pobijedio život, sloboda i dostojanstvo.
Draga braćo i sestre! Molim Pobjednika nad smrću da vam kao učenicima u Emausu u svakom euharistijskom slavlju otvara oči vjere te ga u beznađima svijeta prepoznajete prisutnim na vašem putu kao istinsku nadu i smisao. „Krist danas i uvijeke, naša nada, Aleluja”!
Radujem se našem zajedništvu u Požegi na Trećem biskupijskom euharistijskom kongresu u nedjelju, 24. rujna 2017. te vas u uskrsnoj radosti sve od srca u Gospodinu pozdravljam i blagoslivljam – vaš biskup Antun.