Radujemo se Božiću i božićnom vremenu, jer naspodsjećaju na mnoge lijepe i radosne trenutke iz, možda već, dalekog djetinjstva, mladosti, obiteljske kuće koju smo davno napustili. Prisjećanja naviru i zaustavljaju se na dragim osobama, kojih možda i više nema među nama, jer su preselile u vječnost. Ali, ono što su nam tada prenijeli i sami živjeli, to i mi danas slavimo: Božju ljubav prema svakom čovjeku koja se očitovala rođenjem Sina Božjega. O tome smo toliko puta slušali okupljeni oko jaslica u svom obiteljskom domu ili u svojoj crkvi. I nismo tada bili ravnodušni što se Isus rodio u štali, a ne u toplom domu. Za Isusa, Mariju i Josipa nije bilo mjesta ni u svratištu, ni u obiteljskim kućama, nigdje.
Neshvatljivo da Bog šalje svoga Sina ljudima da ih spasi, a oni ga ne primaju. Tako nešto može činiti samo Bog koji ljubi svakog čovjeka, grešnog čovjeka i želi ga spasiti.Isus već svojim rođenjem prihvaća tu odbačenost koja će ga dovesti i do križa na Kalvariji gdje će biti ubrojen među zlikovce. On koji je prošao zemljom čineći samo dobro, što je zauzvrat dobio? Ali nije se zbog toga u ljudima razočarao, nije odustao. Po križu, muci, smrti i uskrsnuću ostvario je spas za čovjeka.
I ovog Božića Isus jednako želi doći svakom čovjeku, roditi se u njegovu srcu, ponuditi mu spasenje. Ali što se od Isusova rođenja do danas promijenilo? I danas ima nebrojeno onih koji nemaju krova nad glavom, koji su siromasi, koji gladuju, koji ništa ne znače, umiru u ratnim sukobima, na rubu su društva koje za njih ne vodi brigu i nemaju za njih mjesta, jer susuvišni, smetaju… Njima su pridruženi i proganjani zbog vjere, poštenja, istine, čestitosti, pravednosti,… Oni danas proživljavaju ono što je Isus svojim boravkom među ljudima od mnogih proživljavao – odbačenost.
Gdje Isusa danas naći, kako ga primiti i omogućiti mu da se rodi i u mojem srcu? Isusa ćemo i danas naći, kao i nekada u Betlehemu, upravo među odbačenima, suvišnima, jadnima, zapravo u njima. Tko primi i jednogaod tih najmanjih, najpotrebnijih i posluži mu, primio je samoga Isusa, omogućio mu da se rodi u njegovu srcu i donese mir, radost, da se dogodi Božić, spasenje. To su isto doživjeli i ponizni pastiri, kao i mudraci koji su iskreno tražili spasenje i otkrili ga u malenom, potrebnom Djetetu. To su kroz stoljeća doživljavali mnogi čineći dobro najpotrebnijim ljudima, pa makar su zbog toga i trpjeli. Nije bilo uzalud. Njihova je nagrada Bog, kao što će biti i naša, ako otvorimo oči svojega srca i prepoznamo u sebi ono što nam stoji na putu te božićne radosti – grijeh, sebičnost i zatražimo oprost, pomirenje s Bogom i čovjekom.Tada ćemo lakše prepoznati u svakom patničkom licu Isusa samoga.
Sretan i blagoslovljen Božić želim i čestitam svim vjernicima Porečke i Pulske biskupije i svim ljudima dobre volje, te u novoj godini obilje Božjeg blagoslova.