Žarkom vjerom i velikom zahvalom Bogu, slavimo blagdan priznatog Kristova vojnika, blaženoga Alojzija Stepinca. Ovaj neustrašivi mučenik Crkve iz plemenite hrvatske nacije, od Boga je primio snagu izdržati do kraja miroljubivu bitku vjere.

Pitamo se: Koji su to najupečatljiviji datumi iz života našega Mučenika? Koja je poruka njegova života na zemlji? Koji su to poučci koje možemo polučiti za nas danas?

Život Blaženoga Alojzija Stepinca

Nešto manje od šezdeset i dvije godine Bog je učinio velike stvari u blaženome Alojziju (Usp. Lk 1,14). Rođen 18. ožujka 1898. godine u Brezariću, Alojzije je ušao u Papinski Njemačko-Madžarski zavod (Germanicu-Ungarico) u Rimu 28. listopada 1924. godine. U sedam godina završio je svoj teološki studij na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Za svećenika je zaređen na Krista Kralja, 26. listopada 1930. Tako se zdušno zauzeo u domovini da je sa samo trideset i šest godina imenovan nadbiskupom koadjutorom u Zagrebu, 28. svibnja 1934. godine. Tri godine kasnije naslijedio je svoga predšasnika nadbiskupa Bauera i postao neustrašiv branitelj i zagovornik ljudskih prava tijekom Drugog svjetskog rata.

Samo devet dana poslije komunističkog preuzimanja vlasti u Zagrebu, prvim uhićenjem 17. svibnja 1945. godine, započinje nadbiskupova kalvarija. I tad zajedno s ostalim hrvatskim biskupima nije prestajao upozoravati na komunističke zločine. Poslije brojnih maltretiranja, ponovno je bio uhićen i zatočen u Nadbiskupski dvor u Zagrebu, 18. rujna 1946. godine. Tada je započela prava farsa, sudski proces koji se završio osudom na šesnaest godina zatvora. Godine 1951. premješten je u župni ured u Krašić gdje je kao zatočenik zaključio svoje revno svjedočanstvo katoličkog pastira. Godine 1952. hrvatski biskupi objavili su dokument Non licet kojim je naloženo svećenicima da ne pristupaju komunističkim organizacijama koje namjerno potkapaju Svetu Crkvu.
Papa Pio XII. imenovao je našega junaka kardinalom 12. siječnja 1953. godine, a 10. siječnja 1960. godine kardinal Alojzije Stepinac napustio je svoju uplakanu zemlju i preselio se u onu vječnu. Poslije toga, 17. veljače 1960. slijedilo je potresno pismo priznanja, sad već blaženog, pape Ivana XXIII. Zatim, deklaracija hrvatske Vlade, 14. veljače 1992., o ništavnosti Stepinčeve presude iz 1946. godine. Papa Ivan Pavao II, sad već sluga Božji, 10. rujna 1994. godine moli na njegovu grobu, a 3. listopada 1998. proglašuje ga mučenikom i blaženikom Katoličke Crkve.

Blaženikova životna poruka

Nikomu ne može olako iščeznuti blaženikova životna poruka. Kardinal Alojzije Stepinac neumorno je propovijedao evanđelje. Slijedio je Isusa sve do Kalvarije. Bez sustezanja je podigao glas protiv nepravde za obranu ljudskih prava, ne razlikujući pri tom Hrvata od Židova ili Srbina ili Roma; katolika od pravoslavca ili muslimana. Kako i sam kaže u svojoj propovijedi iz 1943. godine: Katolička crkva ne poznaje rasu gospodara ili rasu robova. Crkva poznaje samo jednu jedinu rasu: ljude kao Božja stvorenja (usp. Il Cardinale Alojzije Stepinac, 1999, str. 33.).
Kardinal Stepinac nas na jasan način poučava važnosti zajedništva s Crkvom i jedinstvo sa Svetim Ocem. Papa nije tuđinska vlast ni na jednom dijelu planeta. Papa je prije svega Kristov glasnik, a Krist je glava mističnog tijela Crkve koja ima u baštini sve nacije ( usp. Ps 2,8). Blaženi kardinal je u vrijeme zatočeništva u Lepoglavi jednom prigodom ovako posvjedočio novinarima: Znam zbog čega patim. Po srijedi su prava Katoličke Crkve. A za nju sam spreman umrijeti u svakom trenutku (usp. cit. dj., str. 51). Dakle, nitko i nikad ga ne može optužiti da je govorio nejasno.

Plodovi mučeništva blaženoga Stepinca

U knjizi Mudrosti (3,1.4.9) Bog nam obznanjuje da su “duše pravednika u ruci Božjoj” … i oni koji su “u očima ljudskim bili i kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti … jer izabranici njegovi stječu milosrđe”.
Među blaženikovim brojnim plodovima hrabroga svjedočanstva, istaknut ću samo neke: Vjera i hrabrost Katoličke Crkve u Hrvatskoj; radost i ponositost u življenju svoje vjere; visoki prosjek mladih, koji se opredjeljuju za svećenička ili redovnička zvanja; nepokolebljiva vjernost Svetoj Stolici i Petru.
Prorok Izaija o Mesiji, sluzi Jahvinu napisa: “Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo i produžiti sebi dane … Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s moćnicima plijen će dijeliti” (Iz 53,10.12). Ova se proročka obećanja, s dužnim poštovanjem, mogu primijeniti i na kardinala Stepinca i njegovo nasljedstvo: Isus nas uči: “Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod” (Iv 12,24).

Pouka za nas

Iz života blaženog Stepinca naučimo kako se, za ljubav Božju, treba suočiti sa svakom protivštinom i s oduševljenjem ići ususret Kristu, pravom, istinskom trsu. Sveti Petar nam poručuje da smo blaženi ako trpimo zbog pravednosti. Valja nam, dakle, neprestano raditi na svjedočanstvu naše vjere koja je temelj kršćanske nade (1 Pt 3,14-15).
Ako nas svijet i mrzi, moramo znati da se na isti način ophodio i prema našem učitelju Isusu. Nije sluga nad gospodarom. Ako je Isus bio progonjen, kako mi danas možemo očekivati drugačije? (Iv 15,18-21).
Da bismo mogli nasljedovati fascinantnu neustrašivost i snagu blaženoga Alojzija, zaista moramo moliti. Isus nas potiče na jednom mjestu: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga” (Mt 16,24-25). A na drugom nas mjestu poučava: “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (Iv 15,13). Pavao i Barnaba nisu nikada ni sumnjali da je za spasenje potrebito kadšto i pretrpjeti “jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje” (Dj 14,22).
Naučimo od blaženika kako treba Bogu, koji nas neizmjerno ljubi, prinositi život u cijelosti. U Trećoj euharistijskoj molimo: Učinio nas Duh Sveti vječnim darom za tebe! Molimo Blaženu Djevicu Mariju, Kraljicu mučenika i blaženog Alojzija Stepinca da svatko od nas zavrijedi nepokolebljivu vjeru u Krista, postojanu vjeru u Crkvu i veliku radost življenja kršćanske vjere. Isusu Kristu, Spasitelju čovječanstva, slava i čast u vjekove! Amen.

(Prijevod: vlč. Dubravko Turalija)