Draga braćo i sestre!
Središnje riječi evanđelja koje je upravo naviješteno, kako nama ovdje u katedrali sv. Vida tako i svima koji prate ovo sveto slavlje posredstvom radija, glase: „Navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca „(Lk 2, 6-7). Taj središnji navještaj ne samo Lukina evanđelja nego i cijelog Svetog pisma, odnosno cijele povijesti spasenja čovjeka, koja je po Božjoj odluci počela u onom trenutku kada je čovjek zbog grijeha otpao od svoga Stvoritelja, povezuje nas u ovoj svetoj noći s kršćanskim vjernicima širom svijeta, koji ga s jednakom radošću i zahvalnošću slušaju kao i mi. Radujemo se svi jer nam je rođen već na početku ljudske povijesti obećani Spasitelj koji će, kako stoji zapisano u knjizi Postanka, zmiji, simbolu grijeha i smrti, satrti glavu (Post 3, 15). To obećanje je ispunjalo nadom mnoge naraštaje, mnogi su žudno željeli to vidjeti i doživjeti, ali nisu. Međutim, što je mnogima bilo uskraćeno, nam je dano. To je Isus, čiji rođendan slavimo, jednom zgodom ovako prokomentirao: „Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su poroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!” (Lk 10, 23-24).
Ipak, iako željno iščekivan, Isusov dolazak na ovaj svijet bio je za mnoge zbunjujući, za neke do te mjere da uopće nisu shvatili o kakvom je rođenju riječ. Najprije je navještaj njegova začeća i rođenja bio zbunjujući za samu Mariju, Isusovu Majku. Sjetimo se kako je anđela, koji joj je došao navijestiti da ju je Bog izabrao za majku svoga jedinorođenog Sina, pitala: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” (Lk 1, 34). Jedva si možemo predočiti i zamisliti koliko se zbunjenosti i čuđenja skrivalo iza tog Marijina pitanja. Istovremeno na Marijinu primjeru vidimo kako Isusovo rođenje mijenja ljudske planove, kako stavlja čovjeka pred nove izbore i zadatke. Marija je planirala vjenčati se nakon zaruka, preći u kuću svoga zaručnika Josipa i živjeti kao sve ostale žene njezina vremena. Ali Isusovo začeće i rođenje stubokom mijenjaju njezine planove.
Slično se dogodilo i Josipu, Marijinu zaručniku. Kad je saznao da je njegova zaručnica trudna, najprije planira da je potajice otpusti, dakle, da raskine zaruke, što bi Mariji, prema ondašnjim zakonima, donijelo velike neprilike. No, kad ga je anđeo u snu poučio tko je dijete koje njegova zaručnica nosi pod svojim srcem i kako ga je začela, Josip odustaje od svog nauma i prihvaća novu ulogu koju mu je Bog namijenio, naime da bude Isusov zakonski otac i hranitelj.
Isusovo je rođenje izmijenilo i živote betlehemskih pastira, koji odmah hrle da mu se poklone, slično kao i poganski mudraci koji su, kad su po izvanrednim znakovima otkrili da se on rodio, napustili dosadašnji način života i pošli do Betlehema, u želji da mu se poklone i da mu služe.
S druge strane, neki su, poput stanovnika Betlehema, prema njegovu rođenju ostali potpuno ravnodušnima. U nekima je pak izazvalo strah, npr. u kralju Herodu koji se pobojao da bi mu to dijete moglo oteti prijestolje, dakle poremetiti njegov dosadašnji život, pa ga je zato pokušao likvidirati.
Suočeni s takvim veoma različitim odnosima prema novorođenom Isusu, postavlja nam se, braćo i sestre, pitanje o našem odnosu prema njemu. Prije svega, ne smijemo zaboraviti da oni odnosi koji su se pokazali kod Isusova rođenja postoje prema njemu i kasnije, sve do danas. U tom smislu i danas su mnogi posve ravnodušni prema betlehemskom Djetetu, mnogi čak i neprijateljski raspoloženi. Ali, pored takvih, uvijek je bilo i ima i danas onih koji su spremni u susretu s tim Djetetom mijenjati svoj život, svoje planove i prioritete, po uzoru na Mariju i Josipa, na betlehemske pastire i mudrace s Istoka. Stoga, slaviti istinski Božić nije moguće bez otvorenosti za promjenu vlastitog života, koja može značiti radikalni obrat ili, kako mi kršćani kažemo, životno obraćenje, tj. potpuno promjenu životnog usmjerenja. Neka nas, braćo i sestre, betlehemsko Dijete prosvijetli kako bismo spoznali gdje smo i kakvi smo mi u odnosu prema njemu, te nas svojom bespomoćnošću i svojim siromaštvom toliko privuče k sebe da mu ne možemo uskratiti svoju ljubav.
U djetetu Isusu možemo vidjeti također svako dijete, a to znači da postoje i slični, čak i isti odnosi prema jednom i drugom. Kao što je Isusovo rođenje zahtijevalo životne promjene kod njegove majke Marije i njegova zakonskog oca Josipa, tako je i rođenje svakog djeteta povezano sa značajnim promjenama, a to znači i žrtvama na strani njegovih roditelja i okoline. Dijete zahtijeva da mu se otvorimo, da ga prihvatimo, da mu se posve posvetimo, bez obzira radi li se o božanskom djetetu Isusu ili o bilo kojem ljudskom djetetu. U konačnici, mi kršćani vjerujemo da je svako dijete Božje dijete i da Bog u rođenju svakog djeteta objavljuje onu istu ljubav prema čovjeku koju nam je objavio darovavši nam svoga jedinorođenoga Sina Isusa Krista. Zato slaviti na ispravan način Božić nije moguće a da se ne pitamo o svom odnosu prema djetetu. Kao što ne možemo Boga ljubiti ako ne ljubimo svakog čovjeka, tako ne možemo ni dijete Isusa ljubiti i prihvaćati, ako to isto ne činimo i prema svakom djetetu. Strah od djeteta može se u tom smislu tumačiti i kao strah od Boga, nespremnost da se prihvati dijete kao nespremnost da prihvatimo volju Božju u svome životu, ravnodušnost prema djetetu kao ravnodušnost prema Bogu. Drugim riječima, po našem odnosu prema djetetu, to znači prema životu, a ne po tome koje smo sakramente primili, spoznajemo kakva je naša ljubav prema djetetu Isusu i njegovu nebeskom Ocu. A kakva je ta ljubav, lako možemo saznati iz naših medija, iz matičnih ureda, od ravnatelja škola koji svake godine upisuju sve manji broj novih učenika, ili prolazeći našim pustim selima. U Sv. pismu stoji: „Bog nije Bog mrtvih nego živih” (Mt 22, 32). Ako je to tako, potrebno je, braćo i sestre, da se pred božićnim jaslicama ozbiljno zapitamo u kakvog Boga stvarno vjerujemo i kakvom Bogu doista služimo: Je li to Bog živih, Bog Isusa Krista, ili možda neki Bog mrtvih? Možda će nam to pitanje pomoći da se obratimo pravom Bogu, a time i istinskom životu. Amen.