U susret Božiću
„Svi su išli, svatko u svoj grad da se upišu. Tako i Josip jer bijaše iz Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna, iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad zvani Betlehem, da se upiše”. (Lk 2,3-4)
Neizmjerno dobri Bog u povijesne okolnosti čovječanstva i životnu svakodnevicu upisuje povijest spasenja satkanu od neizmjernog broja niti koje povezuje u divni sklad svoje trajne božanske ljubavi prema čovjeku. Tako i u povijest cijelog čovječanstva po Mariji, koja s Josipom odlazi na popis stanovništva u Davidov grad Betlehem, ispisuje svojim božanskim rukopisom povijest svoje ljubavi. Poslušni Duhu Svetom u svojoj svakodnevici Marija i Josip hode prema Betlehemu. Tako su i tisuće vjernika širom ove zemlje hodile i hode na Svete mise Zornice otvarajući se poticajima Duha Svetoga i pripravljajući mjesto Isusu za rođenje u srcu svakoga od njih. Isus se želi roditi u svakom vjerničkom srcu, u svim našim obiteljima i u svim našim župnim zajednicama. Došašće je blagoslovljeno vrijeme kroz koje hodimo kao što su hodili Marija i Josip prema Betlehemu. To je molitveni i pokornički hod kojim izražavamo svoju vjeru u Gospodinov dolazak. Želimo očistiti svoje srce pristupajući sakramentu ispovijedi da ono bude mjesto u kojem će se roditi i udomiti utjelovljeni Sin Božji. Simbolika Zornica je u hodu Marije i Josipa prema Betlehemu. Kao što zora nakon noći najavljuje svjetlo dana, tako nas i slavlje Zornica vodi božićnom svijetlu. Mnogi će poput Marije i Josipa za ovaj Božić poći u svoj rodni kraj, u svoj zavičaj, među svoje najbliže. Neka taj susret istinski bude izvor božićne radosti da ne zaboravimo svoje korijenje i da se to korijenje ne osuši.

Događaj Božića
„Dok su tu bili, njoj dođe vrijeme da rodi. I rodi sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle jer u gostionici nije bilo mjesta za njih”. (Lk 2, 6-7)
Bog prihvaća jaslice da se udomi u čovječanstvu. U trenutku dok silazi s nebesa na zemlju, za malenog Isusa nema mjesta u ljudima i među ljudima. I to se nebrojeno puta ponavlja kroz povijest. Božja darežljivost posebno je vidljiva u darivanju života, a toliko puta čovjek ne prihvaća život u skromnosti. Zaokupljen trkom za uživanjem, zaslijepljen sebičnošću, vođen oholim nadmetanjem i zahvaćen pohlepom čovjek današnjice kao da sve više gubi osjećaj za tu božansku skromnost koja se očitovala rođenjem u jaslicama. Doživjeti Isusovo rođenje znači vratiti se skromnosti, poniznosti, jednostavnosti. Evanđelje nam poručuje da se Bog objavljuje malenima. I ovaj Božić divna je prigoda da se otvorimo Božjemu Sinu i poput njega prihvatimo život u jednostavnosti i skromnosti.

Naći ćete Djetešce
„Pastirima pristupi anđeo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplašiše. Anđeo im reče: „Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio spasitelj – Krist, Gospodin i neka mu ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce gdje leži u pelenicama gdje leži u jaslicama!” (Lk 2, 8-12).
Na mnogo načina Bog šalje svoje svijetlo onima koji su otvoreni Božju riječ čuti. Nekad je to po nevidljivim nadahnućima, a nekad po konkretnim osobama. Navještaj radosne vijesti i ono evanđeosko „danas” traje svakoga dana, a osobito na Božić. Zato ovog Božića želimo otvoriti „uši srca” kako bi čuli tu blagu vijest da se Bog rodio među nama. Dok nas svakodnevno zapljuskuje buka zamamnih poruka koje nude užitak u raznim zarobljenostima i ovisnostima, otvorimo uho i srce za tihu i blagu vijest kojom anđeli javljaju da nam sam Bog šalje svoga Sina Jedinorođenca da nas spasi. Ta radosna vijest razgoni svaki strah iz čovjekova srca i uzrok je veselja pojedinca i cijelog naroda Božjega jer je Bog pohodio svoj narod. Po Isusovu rođenju Bog pokazuje da nije daleko nego sasvim blizu – u nama i među nama; da ne ruši i ne lomi nego u skromnosti i tišini pokazuje svoju neizmjernu ljubav prema čovjeku. Božićno vrijeme najprikladnije je vrijeme da u punini doživimo tu nježnu, blagu, tihu i trajnu ljubav Božju prema svakome od nas.

Slava Božja i Mir ljudima
„Odjedanput se anđelu pridruži mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga: Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi”. (Lk 2,13-14)
Svi stanovnici neba raduju se i hvale Boga na visini. U isto vrijeme žele mir ljudima na zemlji kojima Bog pokazuje tako veliku ljubav darujući im svoga Sina. Dati i davati slavu Bogu znači naći sebe u svom dostojanstvu. A mir stanuje tamo gdje je Bog, tamo gdje vlada Božji zakon ljubavi kao vrhunac i mjerilo svega. Kad Boga prognamo iz svog srca, iz obitelji i iz društva, tada nastaju sukobi, zavisti i mržnja što kao posljedicu često ima nemile ratove. Mnogi od nas Iskusili su svu okrutnost rata čije posljedice još proživljavamo. Štoviše, kao da se javlja i strah od novog rata. Čini se da sve više težimo za novcem, prestižem i prolaznom zemaljskom slavom i da su nam uši zatvorene za Božju riječ, da u našem srcu nema mjesta za Boga. Mira neće biti dok Bog ne bude na prvom mjestu u našem srcu i našim obiteljima i dok u našem društvu ne zavladaju zakoni utemeljeni na Božjem zakonu ljubavi i otvorenosti prema životu. U tom duhu molim da Božji mir zavlada u ljudskim srcima, u obiteljima, među ljudima, u narodu i među narodima.

Hajdemo i mi do Božićnih jaslica
„Kad anđeli od pastira odu na Nebo, pastiri počnu govoriti jedan drugome: Hajdemo dakle do Betlehema i vidimo ovaj događaj s kojim nas upozna Gospodin”. (Lk 2,15)
Svatko od nas je pozvan za ovaj Božić odgovoriti na tu poruku Radosne vijesti: poći i naći Novorođenče u otajstvu vjere. Poput pastira pozvani smo poticati jedni druge na zajednički hod u susret Gospodinu. Tjelesnim očima ne možemo ga vidjeti, ali očima vjere možemo ga i doživjeti i vidjeti. Ne bi trebali živjeti kao da se Isus nije rodio. Pastiri su se divili toj poruci. I mi smo pozvani otvorena srca prihvatiti dar vjere i diviti se tako velikoj Božjoj ljubavi prema nama.

Prebirati u svom srcu
„A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u svom srcu”. (Lk 2,19)
Pozvani smo poput Marije produbljivati iskustvo vjere kroz trajno razmišljanje i molitvu. Božićno vrijeme osobito je pogodno da, poput Marije, prebiremo otajstva spasenja u svom srcu čitajući Sveto pismo, moleći krunicu, sudjelujući u slavlje Euharistije imajući na umu da sve to izgrađuje naš vjernički identitet.

Draga braćo i sestre u Isusu Kristu, upućujući vam ove riječi Evanđelja, želim da vas božićna radost zahvati, ispuni vam srce i oplemeni dušu kako bi naši međusobni odnosi zračili Isusovim prisutnošću. Zauzmite svoje mjesto uz božićne jaslice i neka vam Božić izliječi sve rane i na duši i na tijelu te božićno svijetlo obasja sve vaše staze da hrabro s nadom kročite kroz život. Ne dajte se zavesti mračnim glasinama koje kradu nadu. Sačuvajte božićno svijetlo i u srcu, i u obitelji i u međuljudskim odnosima. Otvorimo svoje srce prema našim susjedima i komšijama koji drugačije vjeruju jer nas veže ista Božja ljubav i jer nas je Bog pozvao na zajednički suživot u ovoj našoj lijepoj domovini Bosni i Hercegovini. Molimo za sve kojima je povjerena vlast u ovoj zemlji da rade i surađuju na dobro svih ljudi. Molimo novorođenog Isusa za tolike koji trpe siromaštvo, za one koji su prognani, bolesni, zaboravljeni i ostavljeni; molimo i za one koji brinu za bolesnike i nemoćnike, uključimo u molitvu sve utamničene i one koji služe društvu kao djelatnici u zatvorima; molimo za teške grešnike da se pokaju za svoje grijehe i obrate se te drugima čine dobro; molimo i za medijske djelatnike da budu što više u službi radosne vijesti; za sve sadašnje i buduće majke da budu otvorene novom životu; za sve koji su se odazvali Božjem pozivu da Gospodina životom veličaju i slave te nesebično služe ljudima; za prosvjetne djelatnike da djecu i mlade uče dobru; za vojnike i policajce da budu u službi slabih; za sve ljude da budu nositelji i graditelji mira. U tom duhu neka vam je čestit Božić, neka vas ispuni radošću i nadom kako bi hrabrom vjerom i ispunjeni Božjim blagoslovom zakoračili u Novo ljeto 2018.

Vinko kardinal Puljić,
nadbiskup metropolit vrhbosanski