Draga braćo svećenici, časne sestre i svi vjernici!

U ovoj Godini vjere slavimo Uskrs, veliku svetkovinu kršćanskoga svijeta i potvrđujemo vjeru u Uskrsloga. S pravom govori Apostol: „Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.” (1 Kor 15,14). Malo zastanimo u trci života i promotrimo s prvim svjedocima naše vjere ono što anđeo, Božji glasnik, govori ženama: „Što tražite Živoga među mrtvima?” (Lk 24,5) i zatim ih utvrđuje u vjeri i tumači neviđeni događaj i donekle otklanja početnu zbunjenost: „Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše.” (Mk 16,6).

Pred tim Isusom kleči Marija Magdalena. Evanđelja govore kako ga nije prepoznala misleći da je vrtlar. Naša ljudska narav programirana je tako, da ne može po sebi shvaćati Božja djela. Zato Marija iznosi svoju pretpostavku kojom želi „objasniti” prazan grob. Najprije govori apostolima: „Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.” (Iv 20,2), a poslije ponavlja isto i pred anđelima koji su sjedili u grobu (usp. Iv 20,13). Tako Marija Magdalena i samom Gospodinu govori ono što joj se čini da je vidjela: „Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.” (Iv 20,15). Tek kada začuje Isusov glas i iz njegovih usta čuje svoje ime, usklikne: „Rabbuni!” – što znači „Učitelju!”. Osjetila se prepoznata, do u dno duše prozreta božanskim sveznanjem, kao što molitelj u Psalmu govori: „Gospode, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi” (Ps 139,1-3).

Slična iskustva prošli su i apostoli. Uzmimo samo Tomu. Volio je Gospodina i pored opasnosti pozvao braću da idu s Isusom u Jeruzalem: „Hajdemo i mi da umremo s njime!” (Iv 11,16). No, nakon Isusove smrti nije mogao vjerovati u njegovo uskrsnuće, dok ga Gospodin nije pozvao da mu pogleda ruke, prinese ruku i stavi je u bok i „…ne budi nevjeran nego vjeran.” (Iv 20,27). Tek tada prepoznaje Toma da cijelo vrijeme nije imao posla s nekim učiteljem i gospodinom, rabijem ili magom, nego da je cijelo vrijeme hodio s pravim i istinskim Bogom. U pojavi zemaljskog Isusa prepoznaje Božjeg pomazanika, to jest Krista, dapače samoga Boga pred kojim ispovijeda svoju vjeru.
Sada, poslije uskrsnuća, apostoli shvaćaju što su čuli i vidjeli dok su hodili s Isusom: „Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!” (Mk 7,37). Apostoli su dakle poslije uskrsnuća shvatili da je u riječima i djelima Isusovim na djelu bila Božja snaga i Božja mudrost, ona ista što se pokazivala „u početku”. I stoga se u Isusovom djelovanju obnavlja sve stvorenje. On je „prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.” (Dj 10,38). Apostoli su shvatili da je Isusov nauk i trpljenje jedna cjelina, jedna borba protiv sila zla i nevjere. Muka Isusova jest „vlast tmina” (Lk 22,53), a Uskrsnuće je dakle pobjeda dobra. Učiti se dobru, za Apostola naroda znači „učiti Krista” i po njegovu primjeru obnoviti se za „novoga čovjeka”. U sliku tog „novog čovjeka”, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine, ulazi i sređen osobni i obiteljski život i društvena pravednost (usp. Ef 4,20–23).

U ovoj godini, koju slavimo kao Godinu vjere, moramo sve bolje upoznavati Krista i vjerovati njemu. Učimo dakle, pameću i životom svojim, učimo nasljedujući Krista u njegovoj borbi protiv sila tame i nevjere, učimo i sve više upoznajmo Krista „dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove.” (Ef 4,13). Pružajmo pomoć, zaštitu i dobrotvornost jedni drugima. Budimo svjetlo vjere ondje gdje je tama nevjere ili malovjernosti u čovjeku, gdje je duhovna i tjelesna nevolja, mržnja i svađa, bolest i trpljenje, materijalna kriza i siromaštvo, a sve u slavu Uskrsloga Krista.

Svima Vama, draga braćo i sestre, draga braćo svećenici, redovnici i sestre redovnice, dragi vjeroučitelji i dragi župni suradnici, koji nastojite izgrađivati svijet prema vrednotama Kristova uskrsnuća, koji se trudite donijeti uskrsnu blagovijest svim ljudima dobre volje, od srca čestitam i želim sretan Uskrs. Neka Vas Uskrsli obdari mirom, boljim životnim uvjetima te duhovnim i tjelesnim zdravljem!

Sretan Vam i blagoslovljen Uskrs.

Srijemska biskupija, o Uskrsu 2013.
Đuro Gašparović, biskup