Kad je izgledalo da je sve gotovo: da je Bog i čovjek, osuđen, izrugan razapet na križu,ubijen i pokopan. Kad je izgledalo da je sav njegov život, njegove riječi i djela, njegov nauk i zakon obezvrijeđen… I kad su mnogi mislili i povjerovali da će doći vrijeme novih vrijednosti, slobode i pravednosti, reda, mira i sreće, bez Boga Isusa Krista, bez Oca njegova Nebeskoga i njegova Duha… I da će za sretan život svijeta biti dostatni zemaljski zakoni i zemaljske moći. Upravo tada se sva zemlja potresla kad je Isus, Bog koji je postao čovjekom,umirući na križu zavapio krikom, koji se razlio zemljom i svemirom: „Svršeno je, dovršeno je, ispunjeno je, poviče Isus i ispusti Duh”.

Taj se pobjednički Kristov krik s križa pretvorio u pobjednički poklik uskrsnog jutra: „Aleluja! Rabi je Živ!”Od tada se razliježe sve do danas, i bit će tako dovijeka.
Dogodilo se i ispunilo jedinstveno djelo potpunog Božjeg predanja svijetu i ljudima, koje je „ljubio do kraja ih je ljubio!” U tom daru nastao je novi Božji svijet! I nitko više i nikada; nikakva opakost , ni ikakve moći, sile ni vlasti svijeta, pa ni sila groba i smrti, ne može taj Božji dar sa ove zemlje maknuti, oteti ili obezvrijediti. Uza sve pokušaje, nitko ne može sakriti ili zanijekati Božju prisutnost u svim epohama i događajima svijeta, u svim pokoljenjima, kulturama naroda i ljudi… „Zanijekati Boga uvijek znači zanijekati i čovjeka!”govorio je Papa Benedikt.
I nitko više ne može spriječiti da dar Kristove uskrsne pobjede, zajedno s Njime, ostane s nama i u ovim našim vremenima i događanjima u kojima se mnogi i danas trude svim silama, javnim i tajnim sredstvima i programima uvijek iznova razapeti Krista Boga i njegove. Oduzeti mu pravo glasa i javnosti. Zanijekati i obezvrijediti njegov nauk i zakon koje je Otac ugradio u osobnu i društvenu narav i savjest svakog ljudskog bića.

Priznajemo da u ovoj sveopćoj pomutnji svijeta nije lako prepoznati Uskrsloga. No On nas osobno susreće na putu, putuje s nama, daje nam svjetlo vjere da ga možemo prepoznati kao učenici: na grobu u suzama, na putu u sumnjama, u lađi na uzburkanom moru, a najbolje u zajednici vjernika okupljenih u njegovo Ime. I da ga možemo i trebamo „slijediti na putu, s njime graditi svijet i ispovijedati njegovo Ime”, kako nas poziva papa Franjo!
Zbog svega toga, Sretan vam Uskrs, draga braćo i sestre u zajednici Crkve biskupije šibenske! Vama drage naše kršćanske obitelji, majke i očevi, djeco i mladi. Vama s teretom godina, ostavljenosti i osamljenosti, oskudice i bolesti. Svima s teretom odgovornosti životnog poziva i službe. Svima vama drage redovnice i redovnici, đakoni, bogoslovi i sjemeništarci. Na poseban način vama braćo svećenici i župnici koji ste danas prvi svjedoci i vjesnici Krista uskrsloga. „Gospodin je uvijek s nama”, kako je rekao. Ne bojmo se biti, živjeti i izgrađivati s njime bolji svijet! Svima od srca želim: „Sretan i blagoslovljen Uskrs! Aleluja!

U Uskrslom Gospodinu, vaš brat i biskup
+ Ante