Zahvalan sam predsjedniku Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva dr. Franji Turaliji i generalnom tajniku dr. Ivanu Ćeliću za poziv koji su mi uputili da predsjedam ovom euharistijskom slavlju, na blagdan sv. Luke, zaštitnika katoličkih liječnika. Poziv sam vrlo rado prihvatio zbog važnosti vašeg Društva, zbog uvažavanja i poštovanja koje imam prema vama. Osim toga, još više što se ovaj trenutak molitve i razmatranja događa ovdje, u ovoj krasnoj bazilici Srca Isusova koja predstavlja jedno od najvažnijih središta pastoralne prisutnosti predragih otaca isusovaca u Zagrebu.

Dragi moji zdravstveni i medicinski djelatnici, znate dobro da Učiteljstvo Crkve gleda s velikom pažnjom na Katolička liječnička društva. I to upravo zato jer vi želite živjeti vašu profesiju u vjerničkom slušanju riječi Božje i u prianjanju uz Učiteljstvo Crkve. I tako, ponovno gledajući na različite nedavne zahvate Učiteljstva, prošlih dana našao sam dvije upute koje mi se čine osobito važne za vaše djelovanje, u našem stvarnom društvenom i pastoralnom ozračju Hrvatske.

Prva. Crkveni dokumenti često podsjećaju da je i vama također upućena Isusova riječ: “Bio sam gladan i dadoste mi jesti, bio sam gol i obukoste me, bio sam bolestan i posjetili ste me”. To znači da je zdravstveni i medicinski katolički djelatnik pozvan približiti se pacijentu prepoznajući u njem trpeće Isusovo lice. Pozvani ste brinuti se za pacijente koji vam dolaze, kao osobe koje Bog stavlja na vašu odgovornost, dajući posebnu prednost onima koji su siromašniji, koji su najusamljeniji i najpotrebniji. Pozvani ste živjeti vaš poziv kao stvarnu službu ljubavi prema bližnjem. Sveti Josip Moscati, veliki napuljski liječnik volio je ponavljati: “Ljubav, a ne znanost, promijenit će svijet!” Zato, ovdje bi trebao biti vaš identitet katoličkih zdravstvenih i medicinskih djelatnika. Znači, stručnjaka koji nisu pokretani ljudskom računicom ili ovosvjetskim interesima, nego su nadahnuti Isusovom riječju i Učiteljevim primjerom, koji je došao služiti, a ne da bude služen.

Druga. Ima još jedna osjetljiva točka, na koju se često vraćaju Sveti Otac i katolička hijerarhija. Vaš poziv mora biti uvijek, po svojoj samoj naravi, služenje životu. Dakle, dobro znate da u biblijskoj i kršćanskoj perspektivi, život je dar Božji kojim nitko ne može manipulirati, niti ga može eliminirati. Ipak, to načelo, koje je tako jasno u kršćanskom viđenju, nailazi danas na mnoge teškoće. Nažalost, to se ne odnosi samo na pitanja odnosa s pacijentima, nego na druga složenija područja (također i zakonodavne naravi) koja bi mogla dovesti u rizik zaštitu života u njegovom početku, u njegovom razvoju i u njegovom kraju. U ovoj prilici, ono što Crkva od vas očekuje je da živite također i u teškoćama, u skladu s onim što vjerujete. Da budete aktivni i vjerni svjedoci kršćanskog pogleda na vašu službu, u služenju životu.

Znam iz iskustva da to nije uvijek jednostavno. Zato povjeravam vaše nakane zaštiti Marije, Salus Infirmorum, i svetog Luke, zaštitnika katoličkih liječnika. Moja je želja, koja prelazi u molitvu u ovoj euharistiji, da možete iskusiti, danas i uvijek, utjehu i radost koje dolaze od vjernog svjedočenja za poslanje koje vam je povjerilo Katoličko liječničko društvo i preko njega, sama Kristova Crkva. Amen!