Obraćanje generalnog tajnika HBK vlč. Krunoslava Novaka na molitvi za bleiburške i žrtve križnih putova na Mirogoju

Draga braćo i sestre,

baštinici Božji i subaštinici Kristovi po Duhu Svetome!

Spominjemo se svibnja 1945. godine koji je označio završetak ratnih sukoba Drugoga svjetskoga rata. Prestanak rata nažalost nije značio i kraj stradanja, već je svibanj 1945. zavio u tugu mnoštvo onih koji su izgubili svoje najmilije, jer je to bio mjesec strašnih pokolja zarobljenih vojnika i civilnog pučanstva izručenih jugoslavenskoj vojsci od strane zapadnih Saveznika. Dok odajemo počast svim žrtvama koje su bez mogućnosti suđenja i obrane bile ubijene, prisjetimo se riječi poruke hrvatskih biskupa koju su uputili povodom 50. obljetnice završetka Drugoga svjetskoga rata, kada je tek jenjavao Domovinski rat, 1995. godine. Između ostalog biskupi su tada izjavili: „Mi danas javno molimo za naše sunarodnjake, pripadnike hrvatskoga naroda, sinove i kćeri Katoličke Crkve. U mislima obilazimo poznate i nepoznate masovne grobnice, posijane širom domovine, i u duhu kršćanske vjere molimo vječni pokoj svima nastradalima. Time ujedno smirujemo i duše živih: rodbine, prijatelja, sunarodnjaka, svih poginulih. Božjim milosrđem liječimo duše ranjene okrutnošću i nepravdom koja im je nanesena da iz njihova srca ne bi izvirala mržnja i misao na osvetu. Vjera da su pokojni u Božjem miru, pomiruje i ljude međusobno.“

Riječi poruke hrvatskih biskupa aktualne su i danas gotovo tri desetljeća nakon što je poruka objavljena. S povjerenjem u Boga koji je sudac živih i mrtvih i mi danas upiremo pogled u križ Gospodina našega Isusa Krista, u kojemu prepoznajemo raspetu ljubav, koja daje nadu u oproštenje, spasenje i život. Gospodin koji je nakon uskrsnuća apostolima rekao: „mir vama“, neka otvori naša srca i učini nas sposobnima prihvatiti njegov mir, kako bi mogao izliječiti sve nezacijeljene rane upravo u trenutcima dok naše misli upravljamo prema teškim danima naše povijesti, spominjući se tog svibnja 1945. godine.

Danas se molitvom obraćamo Bogu koji nas potiče na zajedništvo i ljubav da u njemu prepoznamo oslonac u suočavanju s tragičnim stranicama naše povijesti, da poštujući svaku žrtvu gradimo društvo koje nikoga ne prezire.

Obraćamo se molitvom Isusu Kristu koji je za sebe rekao: ja sam put, istina i život, kako bismo bili sposobni suočiti se s istinom naše prošlosti, te naraštajima koji dolaze omogućiti život u međusobnom poštovanju i ljubavi.

Molimo Boga blagosti i mira da nam podari mudro i blago srce da doprinosimo dobrobiti jedni drugih, da svaki građanin naše Domovine može dostojno živjeti.

Naš Bog je Bog živih, a ne mrtvih: njemu predajemo sve naše preminule, sve žrtve i sve stradalnike. S vjerom u vječni život njima molimo spasenje, a nama koji smo na putu života da poštujući žrtve i ne zaboravljajući ljudsku tragediju ne dopustimo da nas u bilo kojemu trenutku života zahvati osvetoljubivost, mržnja i bilo kakva netrpeljivost.

Neka nas u tome krijepi i jača Božja riječ iz Poslanice Rimljanima koju ćemo čuti.