Onaj koji je po zemaljskim kriterijima bio najstrašnije poražen, pokazao se najslavnijim pobjednikom

Dragi vjernici!
Na početku korizme slušali smo u evanđeoskom čitanju kako je Napasnik kušao Isusa. Htio ga je ustvari odvratiti od njegova spasiteljskog puta za čovjeka i okrenuti ga samome sebi, da misli samo na sebe i da ne vodi brigu kako će biti drugima. Napast se svakom čovjeku javlja na sličan način: trebaš voditi brigu samo o sebi i onda ćeš biti zadovoljan i sretan. Isus je Napasnika glatko odbio. „Odlazi od mene, Sotono!”. Isusova muka bila je puno jača kušnja od one koju je imao na početku javnog djelovanja. Onda je njegovo tijelo nakon dugog posta bilo iscrpljeno, ali nije bilo životno ugroženo. Ondje ga je Napasnik nagovarao da mu se pokloni, ali nije na nj vršio izvanjski pritisak. U muci je tijelo, koje je Sin Božji „radi nas i radi našega spasenja” uzeo za svoje, izloženo uništenju. Ono je stavljeno pod smrtnu osudu. Tu osudu Isus je mogao izbjeći da je više mislio na sebe. Mogao je otići u nekom drugom pravcu, a ne uputiti se u Jeruzalem. No, on je krenuo onim putem na kojemu je mogao dovršiti ljudsko spasenje – po tijelu koje je utjelovljenjem primio.

Neprijatelji su ubijajući to tijelo nakanili uništiti sve što je po njemu izrečeno i učinjeno. Oni koji žele osuditi protegnu osudu na sve. Od individua ostaje samo krivnja za koju stoji u zakonu da treba biti osuđena. Isusa su tužitelji sveli na „tijelo krivnje”, a on je nevin prikazao to tijelo kao dragovoljnu žrtvu. Predao je tu žrtvu u Očeve ruke, tu svoju nemoć u ljudskom tijelu dao je Njemu na raspolaganje. Ono što je u očima tužitelja bila žrtva pravedna u smislu da je osuđeni zaslužio ono što je dobio, u očima nebeskog Oca bila je to žrtva pravedna u smislu da na njoj nema mane, nema grijeha; ona je čisti prinos. Tako žrtvovanom tijelu nije mjesto u grobu. Zato je anđeo odvalio kamen a Isus je ustao u proslavljenom tijelu.

U povijesti spasenja anđeli se javljaju na ključnim mjestima. Kada su Adam i Eva sagriješili, anđeli su ih istjerali iz zemaljskog raja u „suznu dolinu”. Nakon što je Isus odbio Napasnika na početku javnog djelovanja, ovaj ga je napustio a anđeli su mu služili. Pošto je čistu dobrotu u Isusu Kristu zloća proglasila i osudila kao čisto zlo i Njega spustila u tamu groba, dolazi anđeo i otvara grob. Iz groba ustaje tijelo koje više ne umire, koje se iz „suzne doline” seli u besmrtnost i blaženstvo. To je bio odgovor neba na vjernost u ljubavi koja je iskazana Bogu i čovjeku ljudskim tijelom Isusa Krista. Onaj koji je po zemaljskim kriterijima bio najstrašnije poražen, pokazao se najslavnijim pobjednikom.

Dragi vjernici! I ovo naše tijelo na svom životnom putu doživljava nemile udarce i poraze. I ono će biti pridruženo slavnom Kristovom uskrsnulom tijelu ako se na svom putu ne zatvori u sebe, ako po Kristovu primjeru bude spasenjski usmjereno za dobro braće ljudi.

Radosne vazmene blagdane želi vam gospićko-senjski biskup
Mile Bogović

Uskrs 2007.