1. Nedavno je objavljena knjiga pape Benedikta XVI. ‘Isus iz Nazareta’. Ona je plod njegovog ‘osobnog traženja Gospodinova lica’ koje je postalo vidljivo u utjelovljenom Sinu Božjem. A prije nekoliko tjedana Sveti Otac je objavio encikliku ‘o kršćanskoj nadi u kojoj smo spašeni’ (Rim 8, 24). Papa nas tako svojom knjigom vodi k Isusu u kojem nam je ponuđeno spasenje i otkupljenje, a svojim pismom objavljuje pouzdanu nadu koja nam je darovana u otajstvu betlehemskog Djeteta. Otajstvo Božjeg utjelovljenja povezalo je Boga i čovjeka i združilo nadnaravno s naravnim, izvanvremensko s vremenskim. Iako je ono u sebi neshvatljivo, ipak je tako očito, jasno i ‘razumljivo’ svakomu tko se jaslicama približi da promotri Dijete koje leži na slamici. ‘Dijete nam se rodilo, Bog nam je darovan’.

2. Očaran upravo tom neshvatljivom, ali vidljivom tajnom sveti Grgur Nazijanski je pisao da se ‘vječni, nevidljivi Sin Božji spustio do sebi slična stvorenja; utjelovio se radi čovjeka da ga svojom sličnošću očisti; uzeo na se naše siromašno tijelo da nas obogati svojim božanstvom i da čovjeka oslobodi i k sebi privede’. Otajstvo Božića vraća nas tako našim vjerskim korijenima. I potrebno je poći do jaslica kako bismo u Betlehemskom djetetu otkrili Božju ljubav kojom se Sin Božji sjedinio sa svakim čovjekom. Stoga je rođenje Isusa Krista, Spasitelja i Otkupitelja svijeta, najsvjetliji događaj ljudske povijesti koji se dogodio u ‘punini vremena’. Tada je, naime, u svijet opterećen nepravdama, grijehom, sukobima i ratovima sišla Ljubav, Istina, Pravednost i Svetost. Sveti Karlo Boromejski je zato govorio da su Božićni dani ‘vrijeme spasenja, mira i pomirenja za kojim su čeznuli drevni patrijarsi i proroci’. I dodaje da ‘Crkva to razdoblje liturgijske godine oduvijek svečano slavi i zahvaljuje vječnome Ocu što nam je poslao Onoga koji će nas ‘poštenu življenju poučiti, priopćiti plodove kreposti, obogatiti blagom svoje milosti, samu nam istinu otkriti i pozvati nas i primiti među baštinike vječnog života’.

3. Zato Božiću ne treba posebno tumačenje. Sve je rečeno u samom događaju. To je dan našeg spasenja kad je ‘veliki i vječni Dan došao u ovaj kratki vremeniti dan i postao naša pravda, posvećenje i otkupljenje’ (sv. Augustin). A na zemlju sišla svjetlost velika. U rođenom djetetu Isusu, koga je rodila Marija, dogodio se Božji poklon – dar zemlji, svim ljudima, svim vremenima i svim narodima. U malom djetetu, koje leži ‘na slamici’, Bog je osobno ‘radi nas ljudi i radi našeg spasenja’ sišao s nebesa. Po utjelovljenju Isusa Krista on je ušao u naše obitelji, i u našu osobnu povijest. Njegovo je ime ‘Emanuel’ Bog s nama. On je jedini Spasitelj jučer, danas i uvijeke. On se zato rodio i došao na svijet. Stoga smijemo i ove godine nadati se njegovom pohodu. U iščekivanju tog milosnom dolaska pod naš krov i u naše obitelji, mi s vjerom ispovijedamo da su njegova vremena i vjekovi, pa od srca kličemo i molimo: Dođi, Gospodine Isuse!
Svim vjernicima dubrovačke biskupije želim sretan Božić i blagoslovljenu Novu 2008. godinu, uz pozdrav u Gospodinu,
+Želimir Puljić, biskup dubrovački