Na svetkovinu Uskrsa čitamo iz Ivanova evanđelja odlomak gdje žene javljaju apostolima da je grob prazan. Nakon toga trče apostoli Petar i Ivan provjeriti vijest koju su im žene priopćile. Mlađi apostol Ivan je stigao prije, ali je ipak Petra pustio da uđe prvi u prazan grob, a onda je Ivan za njim ušao. Petar je prvi koji se osvjedočuje da je grob prazan. On je prvi svjedok Kristova uskrsnuća. Ivan jest ljubljeni učenik, ali i ovdje, kao i u mnogim drugim prilikama u novom zavjetu, se očituje Petrovo prvenstvo. Petar ima primat, čast i obvezu, prvi ući u grob i osvjedočiti se da bi i drugima to mogao navješćivati. Obojica su svjedoci praznog groba, ali evanđelist Ivan očito već tada prepoznaje i poštuje Petrov primat. I Ivan zapisa, da su povjerovali našavši prazan grob, složene plahte i rubac čime je Isusovo mrtvo tijelo bilo zamotano u grobu.
Tu vjeru u uskrslog Krista će još utvrditi kada ga osobno susretnu u svojoj sredini. Istu vjeru će prenositi budućim pokoljenjima navješćujući Uskrslog Krista: izvor nade, snage i utjehe. I još više, za tu vjeru su spremni trpjeti i umrijeti.
Ovo pišem dok je Petrova stolica upražnjena i dok se spremamo izabrati Petrovog nasljednika. Prije nego sam pošao u konklave primio sam brojne poruke, gdje se osjetila potreba u Crkvi za Petrovom vjerom. Kao da se osjeti jedna nesigurnost u životu Crkve. Treba nam Petar naših dana, za kormilom Petrove lađe. Duh Božji je milijune ujedinio u molitvi za izbor novoga Pape. I nama danas, Isusovim učenicima, treba iskustvo osobnog susreta s uskrslim Gospodinom koji će ojačati našu vjeru kako bismo je mogli hrabro naviještati i još prepoznatljivije svjedočiti. Uskrsli Krist je živ i pred nama je ne samo u Galileji nego svugdje i za svagda. Treba nam ta sigurnost vjere kojom ćemo se suočiti sa svim izazovima današnjeg nemirnog života.
U konklavama Crkva je dobila Petra naših dana i kormilara Petrove lađe u osobi kardinala Bergoglia koji je uzeo ime Franjo. Odmah je jasno zasvjedočio optimizam koji izvire iz vjere, iz ljubavi prema čovjeku koju nam je Isus ostavio u poslanje. Ta vjera i ljubav daju smisao našem životu. Jasno nam je poručio da se ne smijemo prepustiti pesimizmu ni gorčini, jer su to đavolske napasti. Kršćanin živi radosno vjeru koja je utemeljena na uskrslom Kristu.
Opasan je za čovjeka sekularizam koji mu se agresivno nameće u ime demokracije. Plod takva sekularizma je relativizam koji ruši naravni zakon i ugrožava identitet ljudskog bića kao muško i žensko te ugrožava svetost braka kao naravne ustanove od samog početka stvaranja. Kako ne dići glas u obranu naravnog zakona kada se ubija nada u čovjeku što ga vodi u izravnu u smrt, bilo da sam diže ruku na sebe, bilo da ubija život prije rođenja, bilo da ozakonjuje ubojstvo prije prirodne smrt, bilo da proglašava znanošću ubijanje embrija u epruveti začeta, bilo da se na svakom koraku ostvaruje nasilje nad čovjekom…
U svim ovim upitnostima koje razaraju ljudski život treba nam Petar naših dana koji će jasno zasvjedočiti istinu o životu, istinu o vječnosti, istinu o čovjeku, istinu o ljudskim pravima, istinu o smislu patnje koja izvire iz Kristova Križa i Uskrsnuća. Toliko nam je potrebna svetost braka, obiteljskog zajedništva, svećeničkog poslanja, redovničkog posvećenja…
Zapaljena uskrsna svijeća treba zasjati u našim srcima kao snaga nove evangelizacije u ovoj Godini vjere. To Uskrsno svjetlo treba obasjati i prožeti naše životno uvjerenje kojim ćemo izgrađivati javno mnijenje, društveno uređenje i čovjekovo dostojanstvo.
Na slavlje Uskrsa pripremali smo se razmatranjem Kristove muke u pobožnosti Križnog puta, povlačili se u osamu i molili druge molitve. Pripremali smo se također djelima milosrđa i ljubavi te obavili uskrsnu ispovijed. Svatko osobno je nalazio načina kako pročistiti svoje srce, kako se približiti Gospodinu u Njegovoj muci kako bi se s Njim mogao sjediniti i u Uskrsnuću. Novi papa Franjo u svom prvom Angelusu poručuje da se Bog nije umorio u svom milosrđu, nego se čovjek umorio tražeći Božje milosrđe. Zazivamo uskrslog Gospodina da zacijeli sve naše rane. Posebno one rane koje je mržnja nanijela, koje je sebičnost i oholost nametnula. Trebamo snagom vjere u uskrslog Krista liječiti sve ono što su sekularizam i relativizam zatrovali u ljudskim srcima a što nije moguću samo ljudskim snagama ozdraviti.
Ohrabreni živom vjerom Crkve koja svjedoči uskrslog Krista, želimo produbiti svoju vjeru i podijeliti radost jedni drugima iskrenim čestitkama i željama. Zato i ja s posebnom radošću želim da Vas uskrsno svjetlo obasja i učini vaše korake sigurnijim i hrabrijim. Želim također puninu radosti Uskrsnuća Kristova svakom osobno i vašim obiteljima, koja će vas povezivati u zajedništvo svjedoka vjere. Podijelimo radost Uskrsa sa svim ljudima dobre volje s kojima dijelimo ovo izranjeno ali Bogom dano podneblje.
Zato neka Vam je sretan i blagoslovljen Uskrs. Majka Marija neka vas prati i pomogne da ustrajete u uskrsloj vjeri, kako bismo je osnaženi Duhom uskrslog Gospodina prenijeli budućim pokoljenjima. Svjedočeći uskrslu radost neka “Aleluja!” odjekuje u našim srcima.
Dijeleći s vama vjerničku radost na sve vas zazivam obilje uskrsnog blagoslova i srdačno pozdravljam.