Dragi brate, ovogodišnju korizmu, kao i najsvetiji tjedan liturgijske godine koji smo danas započeli, živimo u posebnim okolnostima. Tako, nažalost, nećemo u predvečerje Velikog četvrtka, kako smo to do sada običavali, proslaviti dan ustanove svećeništva u Misi posvete ulja i zajedno zahvaliti Gospodinu za dar svećeništva koje nam je on darovao, uzimajući nas ‘od ljudi za ljude’ i obnoviti svoja svećenička obećanja koja smo mu, odazivajući se tom njegovom pozivu, dali na dan svoga svećeničkog ređenja.

Okolnosti nam ne dopuštaju da se osobno susretnemo. Zato bih barem ovim svojim pismom želio doći osobno do tebe, tvoje kuće i tvoje župe ili tvog samostana, kako bi ti kao tvoj biskup i brat u vjeri pokazao svoju blizinu i zahvalio za ljubav i trud koji ulažeš u djelo evangelizacije i služenja Isusu i njegovoj Crkvi u okvirima naše mjesne Crkve. Hvala ti za tvoju raspoloživost da nosiš Isusa ljudima kojima te on šalje!

Možda još nikad kao ovih dana i u ovim okolnostima nije toliko došlo do izražaja da sad, kad su nam oduzete gotovo sve mogućnosti pastoralnog djelovanja, naše svećeništvo i naš apostolat izvire iz dara svete Euharistije. I da je naš prvi i temeljni svećenički poziv u svagdanjoj oltarnoj žrtvi Bogu prinositi sebe i sav svijet, a osobito ljude koji su nam povjereni. Ograničeni smo u svom evangelizacijskom djelovanju, ali nam ostaje Euharistija, pa ako je i sami slavimo, kao najveći Gospodinov dar iz koje se Crkva rađa, raste i posvećuje.

Naš se prezbiterij zasad ne može okupiti u jedinstvenu godišnju koncelebraciju na kojoj bismo imali mogućnost jedne druge susresti i ohrabriti. Zato koristim ovaj način da bih kao biskup ove mjesne Crkve susreo i ohrabrio svakog od vas. I da bih Gospodinu Isusu, našem Velikom svećeniku, zahvalio za svakoga od vas. Molim ga da nas on i po iskustvu koje upravo proživljavamo, a koje nas na svoj način čini solidarnim i povezanim sa svim drugima, sve zajedno još više duhovno poveže, ujedini i usmjeri prema onome jedinom potrebnom i bitnom – prema sebi samome.

Nastoj, dragi brate, na Veliki četvrtak pred Gospodinovom sakramentalnom prisutnošću obnoviti onaj svoj velikodušni “Da” njemu i njegovoj Crkvi koji si izgovorio na svome svećeničkom ređenju.

U tome ti može poslužiti i ova molitva:

Gospodine Isuse Kriste,

na godišnjicu spomen – dana

kad si podijelio svoje svećeništvo apostolima,

a kojega si i mene učinio dionikom,

želim obnoviti obećanja svete službe

koja sam, potaknut tvojom ljubavlju

na dan svoga svećeničkog ređenja s radošću dao tvojoj Crkvi.

Želim se s tobom tješnje povezati

i tebi suobličiti odricanjem od samog sebe.

Želim biti vjeran djelitelj tvojih otajstava

po svetoj Euharistiji i drugim liturgijskim činima.

Želim vjerno vršiti svetu službu naučavanja

slijedeći tebe, Glavu i Pastira,

bez želje za dobitkom, vođen jedino revnošću za duše.

Sačuvaj Gospodine svu Crkvu u svojoj ljubavi

i sve nas dovedi u vječni život.

Amen.

Bratski te pozdravljam u Gospodinu, želeći ti blagoslovljen i sretan Uskrs!

Tvoj biskup Mate Uzinić