1. “Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja” (Iz 9, 1). Misao proroka Izaije iz prvog čitanja ponoćne sv. mise na Božić, izriče stanje duha jednog biblijskog naroda ali i svakog pojedinog čovjeka. Ovo je jedan od načina izražavanja što je prisutan u svakoj kulturi. Ljudski život se uspoređuje s putovanjem. Čovjek je putnik – homo viator. Svaki hod, svako putovanje uključuje uporišnu – polaznu točku s koje se kreće ali i cilj na koji se želi stići. Nitko razuman ne kreće na put a da ne bi znao kamo želi doći. Ljudski život je putovanje koje traje kraće ili duže. Pred neumoljivom prolaznošću života, temeljno pitanje svakog čovjeka je: od kuda dolazim i kamo idem?
Izaijina mrkla zemlja odražava srce čovječje, čovjeka koji ne poznaje cilj vlastitog putovanja, kamo želi doći. A mrklina, tmina, ponekad se čini teška i nesavladiva. I čovjek se tada osjeća kao da luta bez cilja. Ne zna zapravo odakle dolazi i kamo ide. A ljudsko srce i razum traže smisao života. Traže odgovor na pitanja o smislu prijeđenoga puta, o uloženim naporima ali i o svojoj budućnosti. Tako je bilo kroz povijest, tako je i danas.
Kako prije tako i u naše vrijeme pokušavalo se i pokušava uvjeriti čovjeka da su pitanja o posljednjem smislu ljudskog života, o njegovome izvoru i odredištu beskorisna pitanja ili su pitanja na koje nikada ne možemo dati siguran odgovor. To je govor jedne zatvorene misli koja je tražila i traži način kako u ljudskome srcu potpuno utrnuti svjetlo koje rasvjetljuje upravo ta pitanja i daje na njih odgovor.

2. I ovom našem naraštaju navještaj Božićne noći i govor proroka Izaije po Crkvi poručuje i snažno ponavlja: “Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja” (Iz 9, 1). O kakovoj je svjetlosti riječ?
Apostol naroda sveti Pavao nam kaže: “Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). Svjetlost Božićne noći koja prosvjetljuje čovjeka koji hoda u tami i obitava u zemlji tame, je “milost Božja”. Sam Bog postaje vidljiv i dostupan čovjeku. Očituje mu svoju ljubav, dobrohotnost, istinsko suosjećanje i aktivno sudioništvo na životnome putu. Čovjek je svjestan svoje grješnosti, mrkline vlastite duše i srca, svoje krhkosti i ograničenosti a iskustvo mu pokazuje da sam ne može nadvladati svoju ograničenost i nevolje na nemirnim morima oluja života. Upravo u toj tami, u toj noći Bog otkriva čovjeku svoje lice. Objavljuje mu svoju blizinu i ljubav, nježnost i milosrđe. Nudi mu spasenje.
“Božja milost” očitovana u Božićnoj noći je donositeljica “spasenja svim ljudima”. Ona se pojavljuje da bi nas odgojila “da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista” (Tit 2, 11-13). Događajem Isusova rođenja čovjek više ne hodi u tami, on više nije izgubljen i zatvoren sam u sebe i obzorja konačnosti. U Isusu Kristu pronalazi puni smisao svoga života.
Rođenje Isusa Krista veliki je događaj kojim započinje nova povijest u kojoj ljudska osoba upoznaje sebe u drugome svjetlu i spoznaje svoj smisao, polazište i odredište. Spoznaje da ima svoj početak i život u Bogu bez kraja. U ljudskome srcu zapaljeno je svjetlo, plamen istinske težnje za Bogom koja ga vodi iščekivanju vječnog života u kojem će Boga gledati licem u lice.

3. “I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu” (Lk 2, 6). Objava Božje ljubavi u Božićnoj noći pokazuje se kao osoba s ljudskim tijelom. “Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin” (Lk 2, 11). Da bi se učinio prepoznatljivim i spoznatljivim, Bog ulazi u zajedništvo života s čovjekom: i sam postaje čovjekom. Čovjeku i pastirima dana je jasna uputa: “Evo vam znaka: naći ćete novorođenče, povijeno gdje leži u jaslama” (Lk 2, 12). To novorođenče donijelo je spasenje svim ljudima. Novorođenče koje je povijeno u jaslama je velika vidljiva svjetlost narodu koji je u tmini hodio i koja obasjava one “što mrklu zemlju obitavahu”. To novorođenče je znak. Isus Krist “je u otajstvu svoga čudesnog rođenja sakrio svoje Božanstvo i pojavio se u obličju čovjeka; poče život u vremenu, da sve palo u sebi uzdigne, obnovi sklad svijeta, grijehom narušen, a zalutalog čovjeka opet pozove u svoje kraljevstvo” (II. Predslovlje Božića).
Njegovo rođenje je jedinstveni, istinski, veliki događaj. U ovome božićnom događaju Otajstvo Boga velikoga očituje se i čini vidljivim. Onaj tko ga osobno susretne osjeća da upravo objava Otajstva u ovome malom Djetetu duboko odgovara traženjima ljudskoga srca i uma. Bog se u Isusu Kristu, koji je čovjekom postao, ponudio kao smisao, put i uporište čovjekova života.

Draga braćo svećenici, pomoćnici i djelatnici, koji ste u poslanju i službi Vojne biskupije. Poštovani i dragi djelatnici Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova: vojnici, dočasnici i časnici oružanih snaga, policajci i djelatnici redarstvenih službi Republike Hrvatske. Poštovani i dragi vjernici u mirovnim misijama po svijetu.
Svima Vama želim da u osobnim susretima s Isusom Kristom trajno otkrivate bogatstvo Otajstva rođenja Bogočovjeka. Gospodin i Bog naš, „bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje” (Ef 2, 4-7).
Neka Božje Otajstvo, to njegovo svjetlo “odsijeva i u našem življenju” (Zborna, Božić, misa zornica).

Želim svima čestit Božić i blagoslovljenu i uspješnu novu 2017. godinu.

Vaš biskup Jure Bogdan, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj