Draga braćo i sestre!
Nedjelja je – Dan Gospodnji, najstariji i najvažniji kršćanski blagdan. To je dan kada se mi kršćani okupljamo da bismo čuli Božju riječ i da bismo slavili Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Prvi kršćani i nisu imali drugih blagdana osim nedjelje. Svake nedjelje želimo obnoviti i učvrstiti svoju vjeru baš kao i učenici koji su u onu prvu nedjelju nakon Velikoga petka i subote, kada je Isusovo tijelo počivalo u grobu, dotrčali na prazan grob i vidjeli i povjerovali.
Povjerovali su da je Isus živ. I to je svjedočanstvo vjere preko mnogo generacija poznatih i nepoznatih ljudi došlo i do nas. I mi smo povjerovali na nečije svjedočanstvo. Možda su to bili naši roditelji, bake, djedovi ili neki ugledni ljudi prožeti vjerom. Bilo je potrebno svjedočanstvo jer vjera se temelji na svjedocima koji su svojim životom pokazali i dokazali da im treba vjerovati.
To su bili u prvom redu dvanaestorica apostola kao prvi i najvažniji svjedoci, a zatim mučenici iz prvih stoljeća kršćanstva. Njih je nasljedovalo veliko mnoštvo vjernika poznatih i nepoznatih, a neke od njih, koji su herojski živjeli svoju vjeru, Crkva stavlja na oltare kao blaženike i svece da nam budu nadahnuće za naš zemaljski život i zagovornici na nebu.
Imamo ih, Bogu hvala, sve više i u našem hrvatskom narodu kao: sv. Nikola Tavelić, sv. Marko Križevčanin, sv. Leopold Bogdan Mandić i blaženi Alojzije Stepinac, za kojeg se nadamo da će uskoro biti kanoniziran.
Jedan je od svjedoka vjere, koji je povjerovao i koji je živio Evanđelje, i sv. Frano Asiški i zato danas u ovom gradu Čakovcu iz kojeg su u mučeničku smrt za vjeru i domovinu otišli Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, u župi koju vode braća sv. Franje, slavimo Porcijunkulu.
Porcijunkula je mala crkva – crkvica u Asizu posvećena Blaženoj Djevici Mariji – Gospi od Anđela koja je posebno bila draga sv. Franji i uz koju je vezan cijeli njegov život. Nju je popravljao svojim rukama, u njoj je doživljavao duboku poruku Radosne vijesti – Evanđelja. U njoj je posebno doživio i prepoznao poziv: “Franjo, obnovi moju Crkvu!” Shvatio je da, obnavljajući ovu crkvicu od kamena, treba obnoviti živu Crkvu, a to znači nas ljude, ali počevši od samoga sebe.
Svaki od nas ima sigurno neku crkvu koja mu je posebno draga, u kojoj je nešto posebno doživio, neki posebni milosni trenutak vjere. Možda je to crkva našega krštenja ili primanja kojeg drugog sakramenta ili crkva koja nas očarava svojom ljepotom, svojom umjetnošću, koja nam pomaže doći do najveće ljepote i dobrote – “Do lica milosrdnog Oca nebeskog koje se odražava u osobi Isusa Krista” kako nas u buli najave izvanrednog Jubileja milosrđa poučava papa Franjo.
Sigurno ste već upoznati o Jubilejskoj godini koja će započeti na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije ove godine, a završiti na svetkovinu Krista Kralja 20. studenog 2016. Papa Franjo, gotovo poput sv. Franje, želi da u toj godini još više upoznamo Boga u Isusu Kristu, da nam vjera ne bude samo tradicija ili neka ideologija, nego susret sa živim Bogom koji se utjelovio u Isusu Kristu.
U buli najave Papa kaže: “Pogleda upravljena prema Isusu i njegovu milosrdnu licu, možemo iskusiti ljubav Presvetoga Trojstva. Isus je primio od Oca poslanje da objavi otajstvo Božje ljubavi u njegovoj punini: Bog je ljubav (1 Iv 4,8.16), kaže enanđelist Ivan po prvi i jedini put u cijelom Svetom Pismu. Ta je ljubav bila vidljiva i opipljiva u cijelome Isusovu životu. Njegova je osoba sama ljubav, ljubav koja se besplatno daruje. Odnosi koje uspostavlja s osobama koje mu prilaze pokazuju nešto potpuno jedinstveno i neponovljivo. Sva znamenja koja čini, prije svega prema grješnicima, siromašnima, isključenima, bolesnima i onima koji trpe, u znaku su milosrđa. Sve u njemu govori o milosrđu. Ništa u njemu nije lišeno suosjećanja.”
Naglašava se Božja ljubav i Božje milosrđe kao glavna karakteristika Boga koji želi biti s čovjekom. Tu je na poseban način Marijin primjer o kojoj Papa u spomenutoj buli kaže: “Moje se misli sada okreću Majci milosrđa. Neka nas ona svojim umilnim pogledom prati u ovoj svetoj godini kako bismo svi uzmogli ponovno otkriti radost Božje nježnosti. Nitko nije prodro u dubinu otajstva Boga koji je postao čovjekom tako kao Marija. Sav je njezin život oblikovan prisutnošću utjelovljenog milosrđa, Majka raspetoga i Uskrsloga ušla je u svetište milosrđa jer je intimno sudjelovala u otajstvu njegove ljubavi.”
Taj Marijin primjer dobro je prepoznao sv. Franjo za kojega sv. Bonaventura zapisuje: “Dok je sluga Božji (Franjo) boravio kod crkve Djevičanske Bogorodice i kod nje, koja je začela Riječ Božju puna milosti i istine, neprestanim uzdisajima, po zaslugama Majke Milosrđa začeo i rodio duh evanđeoske istine.”
Franjo je po zaslugama Majke Milosrđa začeo i rodio duh evanđeoske istine. I sada bi svatko od nas, braćo i sestre, trebao ući u neku svoju Porcijunkulu, neku svoju crkvicu ili u dubinu svoga srca i razuma i pitati se začinje li se i u mojem životu i rađa duh evanđeoske istine?!
U mojem vlastitom životu, u životu moje obitelji, u životu društva u kojem živimo?!
Mi se u našoj domovini Hrvatskoj ponosimo skoro 14-stoljetnom prisutnošću katoličke vjere u našem narodu, no valja se upitati koliko je to samo tradicija, a koliko se duh evanđeoske istine začinje i rađa u ovo naše vrijeme?! A to je ona ista istina koju je Isus donio, koju je Franjo propovijedao, koju su toliki kroz skoro dvadeset stoljeća povijesti Crkve svjedočili.
To je istina koja se ne mijenja i ne prilagođuje duhu nekoga vremena, kao što nam to neki tobože napredni ljudi ili sustavi predlažu. To je istina o ljudskom životu kao daru Božjem kojemu je On jedini gospodar, to je istina o obitelji kao zajednici muškarca i žene iz čije ljubavi se rađaju novi ljudi, a kojima Bog stvara neumrlu dušu. To je istina koja potječe još od Mojsija, a koju je Isus Krist potvrdio riječima i životom o Deset zapovijedi kao deset nosivih stupova koji uređuju odnose čovjeka prema Bogu i naše međusobne odnose. Ako se bilo koji od tih deset stupova makne ili sruši nastaje nered u društvu, nered u svijetu. Nismo li i danas u ovo naše vrijeme svjedoci takvog nereda?!
I zato papa Franjo u enciklici Hvaljen budi poziva sve ljude da razmisle kako uređuju i kako žive u ovom našem domu – na kugli zemaljskoj. To je zajednički dom svih stvorenja, koji su svi u planu Božje ljubavi. Papa poziva na čuvanje okoliša, duhovnog i materijalnog, poziva na obraćenje koje treba dovesti do temeljite promjene ponašanja i stila života. O tome ovisi naša budućnost, a još više onih koji dolaze poslije nas.
I stoga je Porcijunkula poziv čovjeku našega vremena, suvremenom čovjeku, da uđe u svoju vlastitu Porcijunkulu, pred milosrdnog Boga da bi se u njemu, kao i u sv. Franji, mogao začeti i rađati duh evanđeoske istine.