Danas u Požeškoj biskupiji slavimo Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika. Vi ste se, draga braćo svećenici Požeške biskupije, u skladu sa svojim programom Svećeničke godine, okupili u Staroj Gradiški da biste pokraj zgrada nekadašnjega zatvora u kojem je tijekom komunističkog vremena tamnovalo više od dvjesto pedeset svećenika s drugim brojnim zatočenicima savjesti, prinijeli Bogu molitvu, iskazali poštovanje prema svima ubijenim, progonjenim, ponižavanim i osuđivanim svećenicima, žrtvama komunističkog progona.
Raduje se što to možemo učiniti u novoj župnoj crkvi sv. Mihaela Arkanđela, izgrađenoj šezdeset i dvije godine nakon nasilnog razaranja stare župne crkve po nalogu istih komunističkih vlasti, a koju su bili prisiljavani rušiti i zatočeni svećenici. Zahvaljujem Odboru za izgradnju nove crkve na čelu s predsjednikom mons. Josipom Devčićem za uspješno ostvareno djelo, za upućene riječi pozdrava i za ključeve crkve koje su mi predali. Jednako tako hvala projektantu crkve gospodinu Ivanu Prtenjaku sto nam je predstavio svoju zamisao ovoga lijepog zdanja.
Nije nam bila namjera graditi u Staroj Gradiški veliku crkvu, nego primjerenu potrebama župe, te se ona u svojoj suzdržanosti nenametljivo ugnijezdila između nekoć zatvorskih i stambenih zgrada, da svojom bjelinom, arkadama i vertikalom zvonika bude poput traga svjetla što iz Božje onostranosti ulazi u sumorno sivilo ljudskog zla, koje kao da još uvijek na neki način progovara iz ovih zgrada, u kojima još odjekuju vapaji bola, uzdasi poniženih. obespravljenost progonjenih svećenika, političkih zatvorenika i drugih žrtava. Ova crkva kao da želi sabrati i pamtiti sve ono teško i mučno što se ovdje dogodilo, i na oltaru sjediniti to s Isusovom žrtvom ljubavi, pobjednicom nad zlom i smrću. Ugrađujemo u taj žrtvenik dio smrtnog tijela bi. Alojzija Stepinca, kao snažno svjedočanstvo kako vjernost Bogu i njegovoj ljubavi, snaga Duha u našoj tjelesnoj prolaznosti i slabosti može pobijediti zlo. Neka ova crkve bude mjesto svećeničke molitve za ubijenu i progonjenu subraću u teškim vremenima kušnje, čijoj žrtvi dugujemo svoju slobodu i dostojanstvo.
Ovim svetim slavljem posvećujemo novu crkvu, predajemo je župnoj zajednici da nakon dugog vremena konačno i ona ima dostojan bogoslužni prostor. Čestitam starogradiškim župljanima na strpljivom podnošenju prezira, kojem su bili izloženi kad im je bila razorena župna crkva, i na ustrajnosti da tijekom brojnih godina u teškim uvjetima svjedoče svoju vjernost Bogu. Čestitam i vama svećenicima Požeške i drugih biskupija u Hrvatskoj i Hercegovini, koji ste na poticaj svojih biskupa posvjedočili solidarnost s progonjenom braćom svećenicima i pomogli Požeškoj biskupiji da njima na spomen izgradi ovu župnu crkvu.
O svesrdnoj potpori koju su ovom projektu dali hrvatski biskupi svjedoči i njihovo sudjelovanje na ovom slavlju. S osjećajima duboke zahvalnosti i iskrene dobrodošlice od srca pozdravljam apostolskog nuncija u RH mons. Maria Roberta Cassaria, đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolita, predsjednika Hrvatske biskupske konferencije mons. Marina Srakića, banjolučkog biskupa mons. Franju Komaricu, vojnog ordinarija mons. Jurja Jezerinca, srijemskog biskupa mons. Đuru Gašparovića, varaždinskog biskupa mons. Josipa Brzljaka, sisačkog biskupa mons. Vladu Košića, križevačkog vladiku mons. Nikolu Kekića, bjelovarsko-križevačkog biskupa mons. Vjekoslava Huzjaka, vrhbosanskog pomoćnog biskupa mons. Peru Sudara, đakovačko-osječkog pomoćnog biskupa Đuru Hranića te zagrebačkog pomoćnog biskupa mons. Ivana Šaška.

Jednakom srdačnošću upućujem pozdrav ocima provincijalima i sestrama provincijalkama, generalnom tajniku HBK Encu Rodinisu, tajniku Apostolske nuncijature u Zagrebu mons. Mauru Lalliju, predstavnicima svećenika naših biskupija ili izaslanicima pojedinih biskupa koji danas nisu mogli biti s nama: mons. Ivanu Štironji iz Mostara, mons. Nikoli Uraviću i mons. Nikoli Uraviću i mons. Gabrijelu Bratinu iz Rijeke, preč. Ivanu Hrenu iz Zagreba, don Miljenku Babaiću iz Dubrovnika i Antunu Luketiću iz Gospića.
Upućujem bratski pozdrav vama, svećenicima iz Požeške biskupije, dijecezanskim i redovničkim, našim đakonima i bogoslovima, sestrama redovnicama i vjeroučiteljima. S posebnim osjećajima blizine i radosti pozdravljam sve starogradiške župljane na čelu sa župnikom vlč. Josipom Vračarićem a među njima i načelnika Opčine Velimira Paušića. Dobrodošlicu popraćenu zahvalnošću izričem pjevačkom zboru sv. Cecilije iz Davora, koji svojom pjesmom unosi posebnu duhovnu snagu i ljepotu u ovo sveto slavlje.
Pozdravljam tajnika Komisije za odnose s vjerskim zajednicama g. Franju Dubrovića, predstavnike Hrvatskog društva političkih zatvorenika iz Zagreba, Gospića, Požege, Slavonskog Broda i drugih mjesta, kao i sve ostale koji svojom nazočnošću želite očitovati potporu starogradiškim župljanima i izraziti zahvalnost svim žrtvama savjesti starog radiš kog zatvora.
Uz već izrečenu zahvalu biskupima i svećenicima, zahvalili želim i svima drugima koji su nam svojom dobrotom omogućili izgradili ovu crkvu: Općini Stara Gradiška na čelu s njezinim načelnikom Velimirom Paušićem za dodijeljenu lokaciju i pomoć u mnogim pitanjima; Hrvatskoj vojsci koja je zauzimanjem brigadnog generala Mladena Mikolčevića očistila građevinsko zemljište od ruševine a dobrotom pukovnika Ivice Pejakovića, zapovjednika požeške vojarne dala svoj doprinos današnjem slavlju; tvrtki Presoflex Gradnja d. o. o. iz Požege koja je izvela radove; graditelju orgulja g. Wolfgangu Eisenbarthu iz Passaua što nam je darovao orgulje za crkvu; još jednom svećenicima Požeške biskupije, starogradiškim župljanima i političkim zatvorenicima za darovana zvona. Velik broj ljudi pratio je nastojanje oko izgradnje ove crkve svojim molitvama i žrtvama, izrazima simpatije i drugim gestama plemenitosti. Neka im Gospodin svima uzvrati svojim dobrima!
Dok se sa svima vama radujem novoizgrađenoj crkvi Sv. Mihaela Arkanđela u Staroj Gradiški, sa svom iskrenošću i poniznošću srca želim na Dan čišćenja povijesnog pamćenja u Požeškoj biskupiji zajedno s vama izraziti duboku žalost i osudu rušenja katoličkih, pravoslavnih i židovskih sakralnih objekata na ovim prostorima, osobito u vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata kao i u Domovinskom ratu. Pridružujemo se glasu hrvatskih biskupa koji su na čelu s nadbiskupom Alojzijem Stepincem u Pismu Poglavniku od 20. studenoga 1941. godine kao i u drugim prigodama osudili nasilje nad pravoslavnima i rušenje njihovih svetinja. Pastirska riječ hrvatskih biskupa nije bila bez odjeka. Kao primjer navodim Đuru Ivančica, onodobnog načelnika moga rodnog mjesta Davor, koji se suprotstavio nasilju i sačuvao ondje pravoslavnu crkvu od rušenja.
Ovom prigodom s jednakom žalošću osuđujemo i rušenje pravoslavnih crkava za vrijeme Domovinskog rata, kao i razaranje katoličkih crkava na području koje je u ono vrijeme bilo pod srpskom vlašću. Još uvijek su vidljivi tužni tragovi koje je od 1991. do 1995. ostavila vlast tzv. SAO Krajine, razaranjem svih katoličkih župnih crkava koje su se našle u njezinom okviru, od Voćina do Jasenovca i Stare Gradiške, većine kapela i župnih stanova. Dok još uvijek liječimo te rane, danas u Staroj Gradiški, na ovom teškom ali časnom mjestu ponavljamo i usvajamo evanđeosko načelo za koje se usred rata zauzimao kardinal Franjo Kuharić: Ako tko razori tvoju kuću ili crkvu, ti njegovu Čuvaj! Ne dopusti da te zlo izazove, uplete u svoje mreže te postaneš gubitnik i žrtva. Neka Gospodin primi pokoru našu, usliši nam molitvu i poštedi od razorne moći zla.
A sada predajem ključ novoizgrađene crkve župniku starogradiške župe vlč. Josipu Vračariću i molim daje otvori za slavlje njezine posvete.