Cijenjeni gospodine Dekane, studenti, profesori i djelatnici, draga fakultetska obitelji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, čestitam vam Dan našega fakulteta uime Velikoga kancelara, zagrebačkoga nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića!
Cijenjeni gospodine Rektore Sveučilišta u Zagrebu i Rektore Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, poštovani prorektori i prorektorice Sveučilišta u Zagrebu, dekani i predstavnici teoloških fakulteta, kako iz Hrvatske, tako i izvan nje, te teoloških učilišta sestrinskih Crkava; cijenjeni dekani i dekanice, pročelnici i predstavnici raznih institucija, subraćo svećenici, sestre redovnice, braćo i sestre!
Dragi slavljenici i slavljenice, čestitam naročito vama! Vi ćete ubrzo iz stanja zvanoga diplomantes prijeći u stanje s naslovom diplomati, nositelji pripadnih diploma. Vi ste poseban razlog i ures današnje radosti, što je vidljivo i u očitovanoj blizini vaših roditelja, braće, sestara, članova obitelji i prijatelja koje srdačno pozdravljam i zahvaljujem za njihov udio u vašemu ljudskom, vjerničkom i akademskom hodu.
Znam da danas više od mudrih poticaja i savjeta govore druge stvarnosti: molitve, pogledi, zagrljaji, sjećanja… Znam da će se osim mojih naći još poticajnih riječi koje ćete jedva pamtiti. No, jednako tako znam da je u vama puno toga što vas vraća na početak studija, a možda i na sveobuhvatniji početak. Zato vam želim da danas osvježite smisao.
On se nalazi na početku, možda nejasan, možda s nekim neostvarenim očekivanjem, ali u dnu se nalazi privlačnost i ljubav. Kada budete gledali diplomu, pitajte se o smislu.
Poput drugih znanstvenih disciplina i teologija ima svoj sadržaj i svoju metodu, ali je u njoj lijepo i ujedno teško biti pred širokim i dubokim obzorom koji je danas itekako potreban. Teologija zahvaća u početni i krajnji zašto dajući odgovore koji proširuju obzore i omogućuje prereći taj smisao.
U suvremenom društvu često se pokušava istaknuti consensus, što na hrvatski prevodimo kao ‘suglasje’, ali je izvornik širi i tiče se zajedničkoga smisla, zajedničkoga osjećanja. I sasvim je jasno da ako nedostaje sensus, ne može postojati niti con-sensus. Posljedice toga osjećamo na svim područjima. Teologija iz onoga što je znanstvenim metodama dohvatljivo pita, obrazlaže i daje odgovore, polazeći od postulata koji su razumljivi, uvažavajući polazišta kakvih ima u svim znanstvenim disciplinama.
Vi ćete ponajprije taj smisao životno oblikovati, prenositi drugima u raznim izražajima, među kojima je posebno istaknut glazbeni, religijski, obredni u svjetlu Isusa Krista.
Sveti Pavao ima prekrasan, bremenit pojam: anakefalaiosasthai – uglaviti (u Kristu sve na nebesima i na zemlji). Kefalé – glava. To je njegove slušatelje upućivalo ne samo na zaglavlje, na zaglavni kamen, što bi nama bila najbliža slika, nego na svitak. ‘Kefale’ je valjak, štapić oko kojega se namata pergament svitka, što je lijepa slika života. Samo ako se svitak našega života omota i veže uz puninu smisla koju mi kršćani vidimo u Kristu, naš život ima red i sklad. Još je dojmljiviji latinski pojam za taj valjak – umbilicus – što znači ‘pupak, pupčana vrpca’, ono što daje život.
Siguran sam da ćete se i danas, gledajući svoje profesore, kolegice i kolege, sjetiti poneke zgode s predavanja, s ispita, iz zajedničkoga druženja. To je lijepo. Ponesite sjećanja i čuvajte njihov dublji smisao. Gledajući diplomu, gledajte ju ne samo kao neku nagradu, nego i kao ogledalo u kojemu je moguće vidjeti prijeđeni put zahvaljujući svjetlu koje se s toga ogledala prenosi i u budućnost.
Danas ima mjesta za razne oblike konsenzusa, smisla i osjećaja koji se dijele. Danas se širi obzor vidi u ponekome neobjašnjivom titraju duše, u skrivenoj suzi roditelja i onih koji vas vole, u osjećajima koji ni vama nisu do kraja jasni. To ponesite u život – smisao koji pokreće naizgled nemoguće, a ako ga nema, tada i naizgled velika djela ostaju bez okusa i radosti.
A smisao danas struji ovom dvoranom kao dar. Od toga živi Crkva, od toga može rasti i Hrvatska i Europa. Neka vas Gospodin prati svojim blagoslovom.