Na početku XXII. redovitog godišnjeg zajedničkog zasjedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Hrvatske biskupske konferencije, 2. ožujka 2020. u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci, pozdrav svim nazočnima uputio je predsjednik HBK mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski, čiji pozdravni govor prenosimo u cijelosti:

1. Uzoriti gospodine kardinale Vinko, Predsjedniče biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, uzoriti gospodine Josipe, preuzvišeni Apostolski Nuncije u Bosni i Hercegovini, mons. Pezzuto, preuzvišeni mons. Komarica, domaćine ovoga našeg godišnjeg susreta braćo nadbiskupi i biskupi, mons. Hoser i mons. Jagodzinski, Generalni tajnici. Sve vas od srca pozdravljam na ovom našem zajedničkom zasjedanju u Banja Luci, s osobitom zahvalom domaćinu mons. Komarici i njegovim vrijednim suradnicima na srdačnom gostoprimstvu, kao i sinoćnjem misnom slavlju i druženju u biskupskom dvoru.

Kad god se nađemo okupljeni, osjećamo zvukove psalmiste koji veli „kako je lijepo kad se braća nađu zajedno“ (Ps 133, 1). Budući da pripadamo istom narodu, a isti nam je jezik, kultura i liturgija, dobra je bila naša odluka i dogovor godišnje se jednom okupljati u Hrvatskoj ili u BiH. Uz to imamo i zajedničke nadležnosti nad nekim institucijama, kao što je Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu, te briga oko 189 hrvatskih misija i župa diljem svijeta gdje žive i rade naši sunarodnjaci. Naše pak okupljanje u duhu je i Zakonika kanonskog prava koji veli neka „biskupi jednog naroda zajednički obavljaju pastoralne zadaće za vjernike svojeg područja“, te „neka se unapređuju odnosi među susjednim biskupskim konferencijama, kako bi se promicalo i štitilo dobro koje Crkva pruža ljudima“ (kan. 447 i 459, § 1). Uz ovaj zajednički godišnji susret mi smo povezani i preko službenih delegata koji nas zastupaju i sudjeluju na redovitim zasjedanjima dviju Biskupskih konferencija.

2. Ove dvije crkvene institucije istoga naroda, dakle, nose zajedničku odgovornost, pa ovo naše okupljanje ima pastirsko, katehetsko i liturgijsko obilježje. No, ovaj boravak biskupa Hrvatske biskupske konferencije s vama biskupima BiH, u ovom pitomom i raspjevanom gradu, gdje se rodio i krštenjem Božjem narodu pribrojio, blaženi Ivan Merz koga je sveti Ivan Pavao II. na Petrićevcu 2003. proglasio blaženim, ima ne samo radno, već i ono ljudsko i duhovno značenje. Ovo je i bratski pohod vama, draga braćo u biskupstvu, koji snagom svetog Reda vršite povjerenu službu u partikularnim crkvama države Bosne i Hercegovine. Ujedno je i znak naše bratske blizine i solidarnosti u Vašim brigama, nadama i strepnjama, pa je zaogrnut mislima, molitvama i dobrim željama neka Svemogući Gospodar povijesti blagoslovi sve žitelje ove zemlje i donese mir narodima koji žive u državi BiH.

Na prošlotjednom susretu biskupa iz Sredozemnog okružja u Bariju, od 19. do 23. veljače 2020., govorilo se o „Sredozemlju kao nemirnom području koje bi trebalo postati raskrižjem mira i suživota“. Susret je organizirala talijanska BK uz podršku Svetoga Otca koji je zadnji dan došao u Bari. Tom prigodom je u svom govoru rekao da je „Isusova zapovijed ne mrzi, već voli neprijatelje svoje najveći veleprevrat u povijesti čovječanstva koji je Isus izveo, pa i nama odredio ići istim putem ako želimo biti njegovim učenicima“. „Ne potezati mačeve ni na koga, nastavio je Papa, niti bježati i sklanjati se iz okolnosti u kojima živimo. Ne zadovoljiti se osrednjim rješenjima, već ići Kristovim putem aktivne ljubavi do kraja, kako bismo bili boljim kršćanima, a svijet oko nas postajao humanijim“ rekao je Papa u Bariju. Kad već spominjem taj susret drago mi je istaknuti da je među govornicima koji su pozdravili Papu bio i naš kardinal Vinko čije su riječi bile zapažene i prenesene u svjetskim tiskovinama, a i kod nas.

3. Iz programa koji je pred nama vidimo da će , biti govora o hrvatskoj inozemnoj pastvi i Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu jer su to institucije u nadležnosti naših dviju konferencija, kao i o „Tjednu solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“. Ova dobrotvorna akcija, koja traje već trinaest godina, dobro je prihvaćena među našim vjernicima i primjereno nagrađena. Svjesni smo, međutim, kako „Tjedan solidarnosti“ ne može udovoljiti velikim potrebama pred kojima se nalaze vaše mjesne Crkve, pa smo spremi i na druge načine biti blizu vašim planovima i projektima. Želimo da osjetite da smo s vama u svim vašim radostima, planovima, nadama i teškoćama. Neka Svemogući Gospodar povijesti prati naš zajednički hod i neka ovoj napaćenoj zemlji i njezinim stanovnicima donese toliko željenu stabilnost, prosperitet i mir.

Prema predviđenom programu, kako je najavio kard. Puljić, uz zajednička liturgijska pitanja čut ćemo i izvješće o hrvatskom martirologiju i misijskoj djelatnosti Crkve u Hrvata. Ovakvi radni susreti, naime, dobra su prigoda da u nama „poraste misionarski osjećaj suodgovornosti za sve Crkve“, te da probleme suvremene kulture i svijeta promatramo „kontemplativnim očima vjere kako bismo mogli „otkrivat Boga u kućama, na ulicama i po trgovima naših gradova“ kako napisa papa Franjo u pobudnici Radost evanđelja (RE 71). Navjestiteljima Riječi Božje i djeliteljima svetih tajna, koji su „opečaćeni zadaćom prosvjetljivati, blagoslivljati, tješiti i liječiti“ (RE 273), „uskrsnuli i proslavljeni Krist neće uskratiti pomoć da ispunimo poslanje koje nam je povjerio“ (RE, 275).

U tom duhu od srca Vas pozdravljam, uzoriti gospodine kard. Puljiću, Predsjedniče BK BiH, kao i sve vas, braćo nadbiskupi i biskupi, okupljeni na ovom našem godišnjem susretu u Banja Luci i želim plodno, uspješno i blagoslovljeno zborovanje.