Tema unutarcrkvenoga dijaloga, na osobit način izraz je duha ovog tradicionalnog susreta, koji ima svoju, i pastoralnu i znanstvenu dimenziju.
Od početka Drugoga vatikanskoga sabora tema dijaloga snažno ulazi u javni crkveni diskurs, kako kroz pojmove ekumenski dijalog, međureligijski dijalog, dijalog sa svijetom i sl., tako i kroz sintagmu unutarcrkveni dijalog. On je, višesmjeran i viševrstan, osobito kada je riječ o dijalogu između svećenika, odnosno crkvene hijerarhije, i vjernika laika. Taj dijalog nemjerljivo je bitan za prisutnost Crkve u društvu i uspjeh njezinih evangelizacijskih nastojanja.
Sveti papa Ivan Pavao II. ulogu laika je na mnoge načine rado i često isticao, što sada čini i papa Franjo. Posve opravdano, polazi se od činjenice da je društveni život izvan izravne kompetencije svećenstva, i da je prije svega pridržan vjernicima laicima čije je sudjelovanje u javnom životu od iznimne važnosti za evanđeosku autentičnost i, rekla bih, karizmatsku privlačnost Božje prisutnosti među ljudima.
Dio toga svoga sudioništva laici ostvaruju i u akademskoj zajednici. Svjetonazorski i religiozno pluralna, ona, kada je o Hrvatskoj riječ, već dugo ničim ne favorizira kršćanski impostiranu misao, ali joj ostavlja dovoljno prostora da se u nju usidri. Govorimo li o europskoj kulturi i dijelovima svijeta u kojima se ona ukorijenila, upravo je religija, odnosno, kršćanska vjera na način kako je izlaže katolička Crkva, ustanovila znanost i njezine ustanove kakvima ih danas poznajemo. I Sveučilište u Zagrebu jedno je od mnogih u svijetu koje svjedoči tu blagotvornu povezanost između Crkve, odnosno vjere i znanosti. Pa, iako je dakle mit o sukobu vjere i znanosti što ga je bilo nametnulo prosvjetiteljstvo, danas uvelike prevladan, on i dalje uzrokuje nesporazume. Stoga je bitno da upravo preko laika riječ Dobra bude vidljiva i dostupna akademskoj zajednici, kako bi njezini dosezi doista bili u službi čovjeka i društva, a ne protiv njih ili mimo njih.
A da bi to bilo moguće, potrebno je snažiti dijalog između svećenstva, posebice crkvene hijerarhije, i vjernika laika prisutnih u znanosti. Za naše hrvatsko društvo to je danas važnije možda više nego ikada. Riječ znanstvenika i intelektualaca laika mora biti proročka, no, moramo biti svjesni – ona to može biti samo u proročkoj Crkvi, Crkvi koja, uz ostalo, svojim laicima u najvećoj mogućoj mjeri povjerava biti kvasac i sol, ali koja ih na to i potiče svojim primjerom!
Stoga vam, u ime rektora Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Damira Borasa, želim plodonosan rad kroz ovaj 58. Teološko-pastoralni tjedan, a osobno, s velikom nadom iščekujem vaš “dijalog o dijalogu” koji će nas, duboko vjerujem, osnažiti u zajedničkoj odgovornosti za dobro našega društva, hrvatskoga naroda i Domovine!