“Sve je na svijetu nestalno i promjenjivo, ali je jedna stvar stalna i nepromjenjiva, a ta je: da će, dok traje Dubrovnik, trajati i neograničena ljubav Dubrovčanâ prama svome milomu i svetomu Parcu, kako nam davno zapisa dum Antun Liepopili.

Naš je grad više puta kroz svoju povijest bio teško ranjen potresima, ratovima i epidemijama, ali u svakoj je nedaći bilo prisutno neograničeno pouzdanje u svetoga biskupa i mučenika iz Sebaste.

Iako je od 972. godine do danas bilo godina kada je Festu bilo nemoguće održati u punome sjaju, vjera u bolju budućnost i svijest o održanju tradicije učinila je da se nit slavljenja Parca održala preko 1000 godina.

Dragi štovatelji Svetoga Vlaha, ove godine unutar okolnosti u kojima se nalazi naš Grad, biskupija i cijeli svijet nastavljamo tu nit slavljenja našeg Parca.

Pozivamo vas da vođeni ljubavlju i brigom prema bližnjima, ove godine Festu proslavite u svojim domovima prateći svečanu misu i procesiju putem medija.

Time osobito pomažemo liječnicima, medicinskom osoblju i brojnim drugima koji se izlažu u spašavanju zdravlja ljudi. Neka to bude naš znak ljubavi prema Svetomu Vlahu, koji je i sam iscjelitelj i liječnik.

Ovom Festom proslavljamo i 300 godina od izgradnje katedralnog Moćnika. Vjerujemo kako nebeska zaštita našeg Parca i drugih Božjih svetaca i svetica čije se relikvije ondje čuvaju nikada neće izostati.”

Proglas koji završava usklikom: Živio sv. Vlaho!, potpisuju mons. Mate Uzinić, apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije, festanjuli-svetkovnici: dr.sc. Ivica Đurđević-Tomaš, kapeta  i Ivica Vrlić, kamenoklesar, obrtnik  te rektor crkve Sv. Vlaha don Hrvoje Katušić.