Vrlo sam zahvalan dragom don Luki Pranjiću za poziv koji mi je uputio da predvodim ovo euharistijsko slavlje na župni blagdan sv. Pelagija. Rado sam prihvatio taj poziv zbog veze koja me povezuje s njim i s Novigradom. Već četiri godine tijekom ljeta dolazim ovdje na nekoliko dana, gost sam biskupa Dražena Kutleše u Pansionu Emaus. Iz te kuće Emaus počeo sam cijeniti ne samo prirodne ljepote ove zemlje, nego također i srdačnost i radinost građana Novigrada, vašu povijest, vašu kulturu i vašu vjeru.
Drago mi je da se ovo slavlje na neki način povezuje s onim koje je prije nekoliko godina ovdje predvodio glasoviti Predstavnik Svete Stolice, kardinal Leonardo Sandri, koji u ono vrijeme nije bio samo visoki vatikanski autoritet (Zamjenik Državnog Tajnika), nego također i naslovni Biskup Novigrada. Kao što ste dakle u ono vrijeme pozvali Zamjenika Državnog Tajnika Vatikana, danas ste pozvali Apostolskog Nuncija, Predstavnika Svetoga Oca i Svete Stolice u Hrvatskoj. To je znak, čini mi se, jednog važnog čimbenika vaše vjere i vaše pobožnosti. Radi se o vjeri koja je ukorjenjenja u vjernost Apostolskoj Stolici, i od srca se nadam da ćete uvijek rasti u tom smjeru, unatoč suprotnim vjetrovima koji ponekad mogu doći.

* * * * * * * * * *
Proteklih dana nastojao sam se često zaustaviti u meditaciji pred primjerom kršćanskog života koji nam daje sv. Pelagije e želio bih podijeliti s vama nekoliko kratkih misli.
Kao što je poznato, ne znamo puno o njegovom životu i o njegovom mučeništvu. Imamo samo nekoliko elemenata. Znamo da je bio sin Novigrada i da je živio u 3. stoljeću poslije Krista, u vrijeme cara Marka Aurelija Numerijana, u teškim vremenima progonstva kršćana. Vrlo rano ostao je siroče i odgajao ga je župnik Uranio. Vrlo vjerojatno je bio đakon, kako se može izvući iz postojećih biografskih podataka kojima ga različiti umjetnici predstavljaju tijekom stoljeća. Kao dobar đakon, posveto se je brizi za siromašne i potrebite, pomažući im na najrazličitije načine. Osobito se je odlikovao zbog posjeta koje je činio kršćanima koji su bili u zatvorima zbog svoje vjere, upravo u ono vrijeme progona, noseći im duhovnu i materijalnu hranu, hrabreći ih da ustraju u vjeri. Bio je vrlo ponizan, ali također i vrlo hrabar. Zbog toga se je 283. obratio Rimskom predstavniku Evilasiju, prekoravajući ga za njegovu okrutnost prema kršćanima. Ta hrabra gesta nije naišla na odobravanje. On sam bio je zatvoren i osuđen na smrt. Njegovo mučeništvo dogodilo se je iste 283. godine ili prema nekim povjesničarima 284.

* * * * * * * * * *

Što nas uči sv. Pelagije?
1. Iznad svega, meditirajući njegov život i njegovo mučeništvo, došle su mi u pamet glasovite Isusove riječi. “Bit ćete mi svjedoci”. Sv. Pelagije nas podsjeća da kršćanska vjere ne može biti ograničena samo na osobno i privatno područje odnosa s Bogom, nego mora imati određenu javnu dimenziju. Kao on, moramo hrabro i ustrajno biti “sol zemlje i svjetlo svijeta”. Ponizno i postojano moramo potvrđivati i uvijek živjeti, također i u javnosti, prema vrijednostima koje smo usvojili iz naše vjere. Čini mi se da je to vrlo važna pouka i danas, pred izazovima sekularizacije i dekristijanizacije koja sve više napreduje u našem društvu i s kojom se često moramo suočavati.
2. Na drugom mjestu rekao bih da mi se primjer sv. Pelagija čini poticajan osobito u ovoj jubilarnoj Godini milosrđa koju slavimo. Sjećate se da Sveti Otac Franjo svoje kateheze oblikuje naglašavajući tri temeljne točke:
a) Sve ono kako nam se Bog objavljuje nadahnuto je kriterijima milosrđa. “Njegovo ime je milosrđe”.
b) Isus koji umire na križu najveći je izraz ljubavi, nježnosti i milosrđa Nebeskog Oca prema grašnom čovječanstvu.
c) Isus ne samo da prakticira milosrđe, nego propovijeda milosrđe i poziva da budemo milosrdni kao Otac Nebeski: “Budite milosrdni kao što je milosrdan vaš Otac Nebeski”.
To je sv. Pelagije shvatio jako dobro. Djela milosrđa bila su znak koji ga je u teškim vremenima odlikovao kao đakona i kršćanskog svjedoka. Zbog toga nam on može biti primjer u zauzetosti za milosrđe koje živimo u ovoj jubilarnoj godini.

* * * * * * * * * *

Draga moja braćo i sestre, od početka mojeg prvog posjeta vašoj Župi prije četiri godine, dojmio me se kip sv. Pelagija koji ste stavili na vrh zvonika prije više od sto godina. Tom gestom mislim da su vaši oci u vjeri htjeli izraziti također i javno, ne samo vjeru građana Novigrada u njihovog velikog Zaštitnika, nego također i želju da bude njihov vođa i primjer. S puno ljubavi i osjećaja čestitam danas i želim da vam primjer sv. Pelagija uvijek prosvjetljuje vaše pameti i grije vaša srca da biste bili autentični svjedoci kršćanskog života, osobito u ovoj izvanrednoj Godini milosrđa. Neka vam primjer sv. Pelagija pomogne da budete promicatelji građanskog i vjerskog napretka sadašnjosti i budućnosti, tragom vaše tisućljetne povijesti, utemeljene na ljudskim i kršćanskim vrijednostima, koje je svjedočio sv. Pelagije s velikim uvjerenjem i velikom hrabrošću. Amen!