Čitanja: Dj 10,34a.37-43; 1Kor 5,6b-8; Iv 20,1-9

Draga braćo i sestre!
1. Crkvom se diljem svijeta danas razliježe radosni navještaj: Krist je uskrsnuo! Isus Krist je iz ljubavi prema ljudima umro na križu i iz ljubavi je uskrsnuo. Isus je naš Gospodin i Spasitelj. Stoga smo se ponovno, mirno i dostojanstveno, sabrali na spomen-slavlju događaja nad događajima. Svetkujemo Kristovo uskrsnuće!
Iako se Isusovo slavno uskrsnuće od mrtvih dogodilo davno u Jeruzalemu, prije dva tisućljeća, ta novost nije ništa izgubila na svojoj svježini i aktualnosti. Nije pregažena, nadiđena, ni zaboravljena. Kako to? Odgovor nam daje sv. Pavao kad kaže da smo “suuskrsli s Kristom” (usp. Kol 3,1). To drugim riječima znači da se po Isusovu uskrsnuću rodila otajstvena povezanost, novi savez između Boga i čovjeka; Boga koji spašava i čovjeka koji je spašen. Uskrs je zato i naše slavlje.
Klanjamo ti se Kriste, blagoslivljamo te i zahvaljujemo ti za muku, smrt i uskrsnuće jer ono se dogodilo radi nas i radi našega spasenja. Ako mi ljudi znamo jedni drugim radi male usluge biti zahvalni, kako onda ne zahvaljivati Bogu kojemu dugujemo svoj život i svoje spasenje! Zahvalni smo jer nas Božji Sin ni u jednom trenutku nije zaboravio. Nosio je sve naše križeve i dok je mučenički nosio svoj križ; nije nas ispuštao iz svojega srca čak ni onda kad je posljednji dah napuštao njegove grudi; sašavši nad pakao otajstveno je ozdravio sve ono čime i nas danas trulež zla pokušava inficirati; a ustavši od mrtvih i slavno uskrsnuvši, i nas je predodredio za vječni život, nagovijestio je i naše uskrsnuće. Suuskrsli smo, draga braćo i sestre, s Kristom! Krist je umro i uskrsnuo jednom zauvijek i za sve, ali snaga uskrsnuća, taj prijelaz iz ropstva zla u slobodu dobra, mora se događati u svakom vremenu, u konkretnim prostorima našeg života, u našoj svakidašnjici.
Možda čovjek ponekad pokušava zanemariti stvarnost tolike ljubavi Božje i bježati od nje, no duša se čovjekova u svojem temelju ne želi odreći Sina Božjega – jer po njemu smo stvoreni – Duh je njegov u nama, a mi u njemu. Nas je nazvao prijateljima, “u njemu živimo, mičemo se i jesmo” (Dj 17, 28). I zato Isusovo uskrsnuće nije tek povijesni događaj koji bi se ticao samo Krista Gospodina, nego je to i naša proslava, koja vječno traje.
Susrećući Uskrsloga u ovom slavlju duša se raduje, jer nam svako slavlje Uskrsa na zemlji nagoviješta radost zajedništva s Kristom Gospodinom uskrslim i živim. Tu radost možda ponajbolje očituje pjesma “Kraljice neba, raduj se!”, koju bismo mogli nazvati himnom uskrsne radosti.

2. Dragi vjernici, mi se danas radujemo, no ta je radost nikla nakon najveće žrtve podnesene u povijesti čovječanstva, jer njega koji je svijetom prošao čineći samo dobro “smakoše, objesivši ga na drvo”. Tko je sudjelovao u okrutnom progonu Sina Božjega? Mnogi, uključujući i učenika iz reda njegovih najbližih suradnika, svi čija je mržnja vukla Isusa do Golgote. Kao da su svi bili upregnuti u želju da Isus ne uspije, da ne izdrži do kraja, da ostane ponižen od ljudi i od povijesti zaboravljen. To je bio festival zluradosti, koji u raznim oblicima traje i danas.
Zluradost – radovati se zlu – zvuči već u samom smislu riječi zastrašujuće i nakazno. Mnogi mogu biti zluradi, a žrtve uvijek postaju svi. Žrtva je zluradosti i čovjek kada doživljava da mu drugi, u sredini u kojoj djeluje, onemogućuje da poštenim radom i zauzimanjem uspije u svojem životnom poslanju. Obitelj može biti žrtva zluradosti – i onda kada netko, obitelji koje su uspjele ostvariti sklad, zavidno proglašava nazadnima. Obitelj također može biti žrtva zluradosti i onda kad neki tobože rone gorke suze zbog neuspjelih brakova i obiteljskoga rasapa, a pritom ništa ne čine da bi se očuvalo obiteljsko zajedništvo. I društvo i država mogu biti žrtve zluradosti onda kada se brojni postojeći problemi još više potenciraju do razine beznađa, a svako rješenje se omalovažava i unaprijed osuđuje na propast.
O zluradosti prema Crkvi i prema vjernicima može se posebno govoriti. Zanimljivo, najčešće se šuti o vjerničkim pothvatima za opće dobro kao što su na primjer različita djelovanja karitativne, odgojne i kulturne naravi, ali se zato spočitava kad se glasno zauzima za žrtve različitih društvenih nepravdi ili kad ukazuje na pogubne društvene procese koji dugoročno vode u propast. No, zamjera joj se i kada ne dopušta da bude uvučena u ispolitizirane procese, pa ju se čak proglašava društveno i socijalno neosjetljivom, prešućujući pritom da se na kraju upravo Crkva najviše brine za sve žrtve socijalnih nepravdi.

3. Međutim, dragi vjernici, uskrsnuvši, Isus je pokazao da zluradost nije snaga koja pobjeđuje, nego tek grubo očitovanje slabosti zlonamjernih ljudi i različitih skupina. Stoga prva poruka koju danas na Uskrs želim istaknuti jest: uvijek se radujmo dobru!
Radovanje dobru uključuje spremnost na promjenu stajališta prema ljudima, događajima te inicijativama koje nas okružuju na način da se prvo pitamo što je dobroga u nekomu ili nečemu, a ne da se pod svaku cijenu traži samo ono što ne valja. Slabosti će uvijek biti, no ako se one potenciraju onda ih se tek dodatno osnažuje. Zabrinjavajuće je kako se u posljednje vrijeme u javnosti gotovo programirano stvara ozračje nezadovoljstva u hrvatskom društvu, uporno se traži ono što ne valja i to se često generalizira, prešućujući sve dobro i pozitivno.
Umjesto toga, nošeni uskrsnom radošću, nastojmo osnaživati sve što je dobro i lijepo, a toga ima puno. Njegujmo dobro i onda kada je krhko i radujmo se njegovu rastu. Kad bismo prema svemu što nosi klicu dobra u drugim ljudima, obiteljima, društvenim i državnim inicijativama postupali s ljubavlju kojom brižna majka obasipa svoje dijete tijekom njegova rasta i dozrijevanja, tada bismo, uvjeren sam, preobrazili našu svakidašnjicu.

4. Draga braćo i sestre, sveti Pavao nam danas poručuje: “Za onim gore težite, ne za zemaljskim!” Naime, tek kada čovjek postane svjestan da je njegova jakost u onomu što ga nadilazi, a to je ljubav Božja, postaje istinskim čovjekom koji promiče dobro i koji osobne ili skupne interese podređuje zajedničkom dobru.
Uskrs nas uči kako biti Božjim suradnicima u izgradnji kraljevstva Božjeg koje počinje već na ovoj zemlji, a u njega sigurno ne ulazi želja da bilo tko pravedan propadne. Stoga usuđujem se reći da nam je u vjerničkom poslanju potrebna uskrsna odlučnost.
Naime, prije nego što će Isus podnijeti muku i smrt, njegovi su ga učenici, u strahu za njega i za sebe, odgovarali od tog puta, a Luka je u svojem evanđelju zapisao važnu tvrdnju: “krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu” (Lk 9, 51).
Dragi vjernici, svojom odlučnošću, poslušan Ocu do smrti na križu iz ljubavi prema nama, Isus je na neki način posvetio i nas, i to svaki put kad odlučujemo do cilja doći Isusovim putem. To je put usklađivanja naše volje s Božjom voljom. On može nekad biti i teži. To je ponekad i put žrtve, put samoprijegora, put odricanja od svake sebičnosti ali kao takav dugoročno, po Isusovu primjeru, uvijek donosi obilate plodove.
Uskrsna odlučnost vodila je i Mariju Magdalenu koja je pohitala na Isusov grob, unatoč tomu što to za onodobnu javnost nije bilo, da se tako izrazim, “korektno”. Uskrsna odlučnost, unatoč opasnostima, ne samo da je dovela dvojicu učenika na grob, nego ta je odlučnost nadahnula apostola Ivana da, iako je stigao prvi, dopusti apostolu Petru da prvi uđe u grob. Uskrsna odlučnost, koja podrazumijeva spremnost na žrtvu, snaga je svih Kristovih vjernica i vjernika, jer vjeruju u Krista uskrslog i živog koji je i danas prisutan među svojima.
Poslušajmo, dragi vjernici, poziv pape Franje: “Prigrlimo milost Kristova uskrsnuća! Dopustimo da nas Božje milosrđe obnovi, dopustimo da nas voli Isus, dopustimo da snaga njegove ljubavi preobrazi naš život; i postanimo oruđa toga milosrđa, kanali kroz koje će Bog moći natopiti ovu zemlju, čuvati sav stvoreni svijet i dati da procvjetaju pravda i mir” (Uskrs, Urbi et orbi 2013.).

5. Draga braćo i sestre, na današnji dan, 16. travnja, prije devedeset godina rodio se papa u miru Benedikt XVI. Bila je tog dana Velika subota. Istog je dana i kršten. O tome on piše: “Biti prvi krštenik koji je poliven novom vodom držalo se značajnim znakom. Uvijek me ispunjalo zahvalnošću to što je moj život od samog početka na ovaj način bio uronjen u uskrsnu tajnu jer to je samo mogao biti znak blagoslova” (Joseph Ratzinger, Moj život, Verbum, Split 2005., str. 6).
U bratskom odnosu pape Franje i njegova prethodnika pape Benedikta XVI. u miru vidimo danas simbol snage i zajedništva Crkve koja kao mistično tijelo Kristovo ne prestaje preobražavati svijet. Papi u miru Benediktu XVI., u ime vjernika Zagrebačke nadbiskupije, čestitao sam rođendan.
A susreo sam se s njim prije nekoliko tjedana u Vatikanu. Kako mi je tada rekao, u živom sjećanju ostao mu je njegov pastirski pohod Hrvatskoj, a na poseban način veličanstveni susret s mladima na Trgu bana Josipa Jelačića i ona duga šutnja tijekom klanjanja pred Presvetim, koju se usuđujem nazvati najprodornijom šutnjom vjerničkoga naroda u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Nikada nećemo doznati koliko se važnih odluka donijelo tih trenutaka.

6. Dragi vjernici, uvjeren sam da svaka odluka koja se donosi u molitvi i predanju Uskrslomu, može dati pokretačku snagu. Potrebna nam je danas, i osobno, i u svim slojevima naše domovine Hrvatske, snaga uskrsne odlučnosti. U skladu s njom djelovali su mnogi naši vjernički uzori, a na poseban način blaženi Alojzije Stepinac koji je svoju odlučnost napajao na vrelu vjere u Uskrsloga Krista i njegovu Crkvu. Odlučan da nikad ne prestane djelovati iz istine, da ostane uz svoju Crkvu i narod, da ne napusti svoju Domovinu, ne samo da je razoružao svaku zluradost koja ostaje jalova kolikogod intenzivno napadala njegov svetački lik, nego nam je pokazao put kako se radovati u Gospodinu.
Na ovaj uskrsni dan “raduje se zemlja obasjana tolikim sjajem” (Vazmeni hvalospjev), a ipak često tako izmučena nepravdama, napetostima i ratovima. Molimo danas za sve koji su žrtve strašnih ratova i drugih opasnosti. Molimo za mir u svijetu. Molimo za sve koji su u raznim tjelesnim i duhovnim teškoćama, za bolesne, napuštene, osamljene, klonule, za one koji traže posao, za sve koji su izgubili nadu i radost življenja. Molimo posebno danas za mlade da im se osigura dostojna budućnost.
Draga braćo i sestre, svoju čestitku za Uskrs upućujem svima vama i vašima te svima koji ovo slavlje prate putem medija. Svima želim sretan i blagoslovljen Uskrs, a Boga po zagovoru Kraljice neba, Presvete Bogorodice Marije, molim da sve naše odluke uvijek budu po mjeri Uskrsloga Isusa, da se naši životi, naša Domovina i sav svijet preobraze u mjesto ostvarenja uskrsne nade! Amen.