Draga braćo svećenici, drage sestre redovnice, dragi Kristovi vjernici!
U ispovijesti svoje vjere mi kršćani, između ostalog, izgovaramo i ove riječi: “Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni”, odnosno “Iščekujem uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka”. Time iskazujemo kako se nalazimo u okrilju vjere naših predaka ili pak naših kršćanskih običaja.

Međutim, pogađa li nas dublje izgovaranje tih riječi, ispovijedanje te naše vjere u uskrsnuće i život vječni, utječe li na naš svakodnevni život, mijenja li ga na bolje? Utječe li ta vjera, to uvjerenje nas kršćana na mijenjanje vlastitog životnog ambijenta, svijeta u kojem živimo?

Apostol naroda sv. Pavao, čiji dvijetisućiti jubilej rođenja obilježavamo ove godine, jasno tvrdi u svojoj Prvoj poslanici Korinćanima: “Ako Krist nije uskrsnuo, zaludna je vjera vaša, još ste u grijesima” (15,17). Bez uskrsnuća Kristova nema spasenja ni čovjeka ni ljudskog roda, nema oproštenja grijeha, nema nade. Ostaju i dalje ljudska srca ispunjena tjeskobom, sumnjom, beznađem. Ostaju samo definitivno prazne čovjekove ruke, makar one za ovozemaljskog života držale blago cijeloga svijeta.
Ako Krist nije uskrsnuo, onda mi u njegovoj osobi susrećemo samo jednog čovjeka, koji je dijelio našu ljudsku sudbinu sve do njezine strašne smrti. Isus samo kao učitelj istine, kao simbol čovjekoljublja, a ne i kao uskrsli, nije nešto izuzetno, izvanredno. Mi želimo i trebamo živoga, a ne mrtvoga Isusa. Trebamo onu sigurnost koju je isti apostol Pavao doživio kad je išao u grad Damask ubijati kršćane, pa mu se Isus ukazao živ i prekorio ga: Zašto me progoniš? Ja sam oni ljudi, oni kršćani, poput Stjepana, koje ti, Savle, želiš kamenovati, ubiti! (Usp. Dj 9,4-5). Dakle, radi se uistinu o živome, besmrtnom Bogu, koji je zasjao u liku i u licu Isusa Krista.

O tome, o toj apsolutno novoj, nepoznatoj, ali silno usrećujućoj stvarnosti govore svjedoci u evanđeoskim izvještajima. Ti svjedoci nisu prije sebi nikako mogli predočiti da Isus može uskrsnuti. Treći dan nakon Isusove smrti Isusovi najbliži suradnici, apostoli, još uvijek su iza zatvorenih vrata, puni straha da će oni isti, koji su Isusa ubili, sada i njih doći pohvatati pa, kao i njega, likvidirati. Dvojica Isusovih učenika već bježe iz Jeruzalema u Emaus i potpuno su izgubljeni u svome beznađu. Pobožne žene, Isusove učenice, koje su vidjele Isusovo razapinjanje i polaganje u grob, idu na grob da dovrše na njegovu mrtvom tijelu obredno pomazanje.
Što se dogodilo te jedinstvene, sudbonosne uskrsne noći, nije ni jedno ljudsko oko pravo vidjelo. Nema nikakva službenog dokumenta. Ali se dogodilo! Uskrsli se Krist pojavio i među uplašenim apostolima i pred zbunjenim ženama i u društvu beznadnih bjegunaca u Emaus. Nastavio se ukazivati i drugima kako svjedoči apostol Pavao: “Ukaza se Kefi – tj. Petru, zatim Dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno… zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni” (1 Kor 15,5-8).

U Kristovu uskrsnuću Bog je potvrdio istinitost svega onoga što je Krist naučavao i činio, a time nas obvezao da to prihvatimo kao svoj životni pravac i program. Bog je nama Kristovim uskrsnućem jasno dao do znanja: on nije od nas daleko, nego je on naš trpeći subrat i prvi od vječno živih, prvi posjednik vječnog života. On je došao iz nedokučive slobode svoje božanske vječnosti u tamu i ograničenost naše zemaljske zbilje. Sada je svojim uskrsnućem izišao iz ove naše bijedne grješne ljudske stvarnosti u puninu svoje sretne vječnosti i nas želi sa sobom povesti u tu usrećujuću zbilju. Njegove jasne i utješne riječi ispunjaju utemeljenom nadom i sigurnošću svakoga koji ih prihvaća: “U kući moga Oca ima mnogo stanova … kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi, da i vi budete gdje sam ja” (Iv 14,2.3).

Na temelju svoje vjere u uskrsloga Krista, živoga i vječnoga Boga, svoga Spasitelja, pozvani smo, pa i zaduženi u jasnom svjetlu Božje istine promatrati i svoj osobni život na zemlji kao i svoju smrt, ali i život i smrt svojih bližnjih. Slavljenje Kristova uskrsnuća potiče nas da se trgnemo iz svoje možebitne duhovne pospanosti, svoje apatije i beznađa ili svoje zatrpanosti mnogobrojnim i raznovrsnim događanjima i ponudama našeg svakodnevnog životnog ambijenta. Ne dajmo se zavesti od raznih lažnih i kratkoročnih ponuda i ponuđivača kad je u pitanju naša vremenita ali i vječna sreća!
Samo jedan ima pravi odgovor, spasonosni recept i spasonosni lijek za sva naša pitanja, sve naše osobne i društvene krize, za sve bolesti našeg tijela i duše, našeg društva i države. To je Krist umrli i uskrsli sa svojim vječno važećim naukom milosrđa i ljubavi i sa svojim presvetim tijelom u euharistiji svoje Crkve. I jedno i drugo On nam svakodnevno nudi da se time okoristimo.
Isusa Krista, utjelovljenog Sina Božjeg, umrlog i uskrslog radi nas ljudi i radi naše vječne sreće mi ljudi nikada u potpunosti nećemo na zemlji moći shvatiti. To nije ni najvažnije. Najvažnije je da se mi njega čvrsto držimo i dopustimo mu te nas on svojim Duhom zahvati i privine skroz k sebi u neizmjernu, usrećujuću stvarnost svoga uskrsnuća.

Tko ispravno i vjerodostojno živi svoju vjeru u uskrsloga Krista, vjeru u vlastito uskrsnuće i život vječni, taj se u ovom ovozemaljskom životu trudi stajati u službi Kristove Radosne vijesti, a to znači u službi istinskog života, slobode i radosti, ljubavi, milosrđa, svetosti i mira. Taj će nužno biti graditelj jedne usrećujuće kulture zajedništva svih ljudi u međusobnom poštivanju i solidarnosti. Taj će se truditi da Radosna vijest o Kristovu uskrsnuću i definitivnoj pobijedi Božje ljubavi i života odjekuje u svim selima i gradovima, u svim domovima i srcima ljudi, ne samo naše Domovine nego i cijeloga svijeta.
Molim uskrsloga Krista da među nama bude što više takvih ljudi!
Sretan i blagoslovljen blagdan Kristova uskrsnuća svima Vama, koji se nalazite na području naše biskupije, kao i svima prognanicima i izbjeglicama, koji se još uvijek nisu odrekli prava na svoj rodni kraj, svoju rodnu župu i biskupiju.

Vaš brat u uskrslom Kristu
+ Franjo Komarica, biskup banjolučki