Dobro je i dolično što je Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu u suorganizaciji s Hrvatskom kapucinskom provincijom sv. Leopolda Bogdana Mandića i Kršćanskom sadašnjošću priredio znanstveni simpozij o prof. dr. Tomislavu Janku Šagi-Buniću o desetoj obljetnici njegove smrti pod geslom: Vizionar i učitelj. Srdačno pozdravljam priređivače, predavače i sudionike ovoga Simpozija.

Ne može se govoriti o promicanju i provedbi koncilske misli na hrvatskim prostorima bez riječi o velikom doprinosu što ga je dao Tomislav Šagi-Bunić koncilskoj i postkoncilskoj hrvatskoj teologiji. Šagijevo je životno djelo bilo koncilska obnova naše Crkve. Naime, on je i sam bio sudionik Drugog vatikanskog koncila kao privatni teolog zagrebačkog nadbiskupa, kasnije kardinala Franje Šepera. Bogata Šagijeva bibliografija donosi opus koji nam je ostavio. Njega je potrebno proučavati kao nezaobilaznu baštinu koja nadahnjuje suvremeni razvoj hrvatske teološke misli.

Dr. Tomislav Janko Šagi-Bunić bio je redovnik, svećenik, profesor, teolog ne samo radom nego i životom. On je desetljećima odgajao mlade naraštaje. Ostavio je iza sebe veliko mnoštvo učenika. Nadasve pak, bio je i ostao Isusov vjernik zauzet za Crkvu, koja je pozvana da bude bogočovječanska zajednica svega roda ljudskoga. Tu je koncilsku ideju nastojao artikulirati kroz oživotvorenje Isusovih riječi na Posljednjem sudu: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25,40), zalažući se za ostvarenje “civilizacije ljubavi”.

Draga braćo i sestre, život i djelo patra Tomislava Janka Šagi-Bunića, baština je koja nam je dana i koja nas obvezuje. Proučavanje njegovog djela znači proučavanje jednoga razdoblja naše Crkve. Ovakvi i slični znanstveni skupovi prava su prilika i izazov za takve nove pothvate.
Svim sudionicima ovog Simpozija želim Božji blagoslov i uspjeh.