1. Riječima: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovima” (Lk 2, 14) anđeli su u božićnoj noći objavili betlehemskim pastirima, a preko njih i svim ljudima dobre volje, Isusovo rođenje. Sličnim riječima, koje čitamo i slušamo u misi ponoćki, njegovo je rođenje već mnogo stoljeća ranije navijestio prorok Izaija radosno kličući: „Dijete nam se rodilo, sin nam je darovan; na plećima njegovim vlast je, i nazvan je imenom: ‘Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira’.” No, dok Izaija prorokuje da će to čudesno dijete učvrstiti i utvrditi pravo i pravednost u Davidovu kraljevstvu, anđeli u božićnoj noći objavljuju da će ono donijeti mir ljudima na zemlji koji su svi Božji miljenici. Dakle, to dijete kojemu će se nadjenuti ime Isus Krist bit će Spasitelj svih ljudi, a ne samo izabranog naroda. Zato će Isus prije svoga uzašašća svojim učenicima dati nalog: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju” (Mk 16, 15). U tom smislu Božić je blagdan univerzalnog spasenja koje nam je omogućeno po Isusu Kristu, utjelovljenom Sinu Božjemu, a mir i spasenje su takoreći istoznačnice.

2. To da je Isus Knez mira ne potvrđuju samo anđeoske riječi u noći njegova rođenja nego i prve riječi koje je on sam kao uskrsnuli uputio svojim učenicima. Prema sv. Luki, on se kao uskrsnuli iznenada pojavio među njima pozdravivši ih riječima: „Mir vama!” i prekorivši ih zbog njihova straha i sumnje. Zatim ih je podsjetio na to da se na njemu ispunilo ono što je naviješteno u Mojsijevu zakonu, u psalmima i proročkim knjigama (usp. Lk 24, 36-49). On je, dakle, obećani Spasitelj, on je Knez mira!

Slično se, i prema sv. Ivanu, Isus kao uskrsnuli prvi put obratio svojim učenicima pozdravom: „Mir vama!” te im je pokazao svoje probodene ruke i bok kako bi ih uvjerio da on stvarno stoji pred njima. Potom im je predao poslanje izgovorivši najprije: „Mir vama”, a zatim riječi kojima ih šalje u svijet kako bi pronosili njegov mir: „Kao što je mene poslao Otac, i ja šaljem vas. To rekavši, dahne u njih i kaže im: Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im” (Iv 20, 20-23). To znači da je Kristov mir neraskidivo povezan s oproštenjem po Duhu Svetom kojega Krist dariva Crkvi, tj. svojim učenicima, da ga oni propovijedaju po svem svijetu i donose svim ljudima i narodima.

O, koliko su svijetu, izmučenom i rastrganom trajnim nemirima i ratovima, potrebni glasonoše Kristova mira, koliki i nesvjesno čeznu da im netko iskreno poželi: „Mir vama!”, „Mir tebi, brate i sestro, koji ste izmučeni grižnjom savjesti, obiteljskom neslogom, neimaštinom, društvenom marginaliziranošću, progonstvom, izbjeglištvom…!”

3. Onako kako su ga anđeli navijestili kod njegova rođenja i kako se sam predstavio objavljujući se nakon uskrsnuća, upravo je tako Isus djelovao i za vrijeme svoga zemaljskoga života: posvuda kamo je dolazio i svima koje je susretao navješćivao je i donosio mir. Tako riječima: „Idi u miru!” vraća zdravlje ženi koja je bolovala od krvarenja (Lk 8, 48), drugoj pak, koja mu se pokajnički obratila, otpušta grijehe (Lk 7, 50), a prestrašenim učenicima na uzburkanom moru pokazuje kako je njegov mir moćniji i od najjače oluje (Mk 6, 50), pa čak i od sumnje i nevjere, od čega ih oslobađa ukazujući im se kao uskrsnuli uz pozdrav: „Mir vama!” A koliko je u njegovim božanskim očima mirotvorstvo važno, pokazao je tako što je mirotvorce nazvao blaženima i sinovima Božjim (Mt 5, 9).

4. Ali, kako je netko rekao, mir koji Isus daje potresa mir ovoga svijeta. Razlog je tomu što njegov mir počiva na istini i pravdi, a mir ovoga svijeta najčešće na laži i nepravdi. Imajući na umu taj lažni mir, Isus kaže: „Mislite li da sam došao mir dati na zemlju? Nipošto, kažem vam, nego razdijeljenost” (Lk 12, 51). To je zato jer se ne može istinski primiti i živjeti Kristov mir ako se ne odbaci sve ono što se predstavlja kao mir, a ustvari nešto je posve drugo, nešto što s Kristovim mirom, tj. s istinskim mirom, nema nikakve veze. U tom smislu Isus govori o razdijeljenosti što ga njegov mir prouzrokuje na svim razinama, počevši od obiteljske zajednice u kojoj će se njezini članovi razdijeliti: „otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve” (Lk 12, 53), a sve zbog toga jer će jedni prihvatiti mir svijeta, a drugi Kristov mir. Ta razdijeljenost postoji još od Isusova vremena ne samo na obiteljskoj nego i na široj društvenoj razini te je bila i ostala uzrokom mnogih progona.

5. Iz anđeoskog pozdrava u božićnoj noći proizlazi također činjenica da je prihvaćanje Kristova mira povezano s davanjem slave Bogu. A slaviti i štovati Boga znači prihvaćati i nasljedovati Isusa Krista, njegova jedinorođenoga Sina, kojega je kod preobraženja Bog Otac ovim riječima potvrdio i odredio kako se trebamo prema njemu odnositi: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!” (Mt 17, 5). Dakako, slušati ga ne samo deklarativno nego poglavito čineći djela koja je on sam činio.

Iz toga slijedi i drugo što nam valja činiti da bismo bili Božji mirotvorci, a što je također objavljeno u anđeoskom pozdravu. To je ljubav prema bližnjemu. Ljubav prema Bogu i prema bližnjemu neraskidivo su povezane, tako da jedne nema bez druge. O tome sv. Ivan piše: „Rekne li tko: ‘Ljubim Boga, a mrzim brata svoga, lažac je'” (1 Iv 4, 20). Dakle, davanje onoga što pripada Bogu, našem Stvoritelju, i onoga što pripada bratu čovjeku, nužni su uvjeti kako bismo mogli primiti Kristov mir i zvati se mirotvorcima.

6. Mir koji nam Krist daje naša je nasušna potreba koju ne može zadovoljiti nikakav privid mira, što nam ga neprestance, a u ovim adventskim i božićnim danima posebno nametljivo, nudi ovaj svijet. Mir i sreća koji nam se serviraju na taj način traju koliko i božićni borovi. A znamo da od njih na kraju blagdana ostane samo pepeo. Upravo nam se to može dogoditi i s mirom i srećom ako ih budemo tražili u lažnom sjaju i umjetnom blještavilu ovoga svijeta, a ne u Bogu i u onome koga nam je on poslao za Spasitelja i čiji rođendan u vremenu slavimo o Božiću. Njega su proroci nazvali Knezom mira, a anđeli u božićnoj noći njegovo rođenje navijestili pjesmom: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!” (Lk 2, 14). Očistimo, braćo i sestre, u kupelji sv. ispovijedi svoja srca od grijeha kako bi se Isus mogao u njima roditi, hranimo svoj duh molitvom i uskladimo svoje glasove tako da se mogu radosno pridružiti anđeoskom zboru i njihovoj pjesmi u čast Spasiteljeva rođenja. Na taj ćemo način svojim ponašanjem pomoći i drugima, posebno svojoj djeci i prijateljima, da spoznaju kako se vjernički svetkuju advent i Božić. Neka nam Godina prenošenja vjere, koju slavimo u našoj nadbiskupiji, bude za to dodatni poticaj.

7. Ovim željama čestitam vam svima, draga braćo i sestre, radostan i blagoslovljen Božić, rođendan našega Spasitelja Isusa Krista, i novu godinu koja nas svojim početkom podsjeća na to da Isusovim rođenjem započinje za sve ljude i za sva stvorenja novo vrijeme, vrijeme istinskoga mira i neslućenih mogućnosti, čak i takvih kao što su pobjeda nad smrću i vječni život s njime u nebeskoj slavi. Zbog toga se prvi dan nove godine, a osmi nakon Božića, u Crkvi slavi i kao Svjetski dan mira, ali i kao blagdan Marije Bogorodice, na kojoj su se na egzemplaran način očitovali plodovi mira što nam ga je donio Knez mira, Isus Krist, kojega je ona rodila.

Ali pri svemu tome nemojmo zaboraviti ni upozorenje srednjovjekovnog mistika Angelusa Silesiusa: „Mogao se Krist i tisuću puta roditi u Betlehemu, ali ako se nije rodio u meni, uzalud je!” Zato neka svatko ovih svetih dana poradi na tome da se Krist i u njegovu srcu rodi, i ne samo rodi nego i trajno udomi. U to ime svima sretan i blagoslovljen Božić i nova godina!

+Ivan Devčić, nadbiskup