Ja sam uvijek ostao onaj svoj ja,
POD SVOJOM ZASTAVOM…
stopostotno barem ako ne više,
himna se moja pjeva i sunce moje nezasjenjeno sja,
i kada sijeva i kada lijevaju kiše.
Mnogima sam se zbog toga zamjerio,
ali sebi i svojim bojama nikada ne,
na tvrdu i oštru stijenu se namjerio
onaj što htjede dirnuti me u sne…
Ništa nisam izgubio, jer sebe nisam izgubio,
pljačkali su mi predsoblja, ne mogavši otključati glavni stan,
pa da me netko i lišio mene ne bi ubio,
ta to bi bio moj pravi rođendan. Sveti Dujme, sretan rođendan!
(Juraj Jurjević, Pod svojom zastavom, Duhopisi, 1968. Str. 30.)

Dioklecijan, Gaj Aurelije Valerije, (nadimak Jovius, Solinjanin 243. Split 316.) Uređuje carstvo, gradi svoju palaču, priprema sebi grob-mauzolej. Ima ženu Prisku, prema nekima mučenicu, prema nekima Bračanku. Isprva snošljiv prema kršćanima i ne znamo je li Dioklecijan imao kakve prijame i je li među uzvanicima bio i biskup solinski. Kasnije mijenja stavove i objavljuje četiri edikta, proglasa, na osnovi kojih su izvršeni progoni kršćana diljem carstva. To je zahvatilo i svetog Duju, biskupa solinskog. Pokraj III. st. pogubljen za vrijeme Dioklecijana – 304. Mauzolej Dioklecijan postaje njegova katedrala – u koju su položeni njegovi posmrtni ostaci. “Kamen koji odbaciše graditelji.”

U enciklopedijskim knjigama jedan i drugi su pod slovom “De”: Dujam i Dioklecijan, Sirijac i Dalmatinac, žrtva i nasilnik, ubijeni i ubojica, kršćanin Duje i poganin Dioklecijan. Uvelike podsjeća na slučaj Učitelja Isusa i njegov susret s Poncijem Pilatom, Rimljaninom. Isus će ustvrditi: “Ja sam došao na svijet da posvjedočim za istinu i svaki koji je od istine, sluša glas moj! a Rimljanin – Poncije uzvratit će na to: “Što je istina!” Što je istina, što ti istina koristi, Kriste. Ja sam Tvoja istina, ja te mogu osloboditi, ja te mogu osuditi. Solinski biskupe, što će mi tvoja vjernička istina, tvoje vjerovanje u jednoga Boga. Ja sam tvoj bog, ja sam gospodar života i smrti. Božja istina i ljudska, politička istina. I uvijek tako biva kad čovjek preuzme ulogu Boga, kad čovjek sebe gradi bogom, kad uzima u svoje ruke vlast nad životom i smrću. To poznato nam iskustvo koje se je tijekom povijesti tako često ponavljalo i obnavljalo: susret vjere u jednoga živoga Boga i povjerenje u smrtnog čovjeka koji se bogom pravi! Iskustvo koje nam je poznato po krvavim posljedicama, kada je vjera u Boga zamijenjena vjerom u čovjeka! I zanimljivo: gotovo uvijek se ponavljalo Pilatovo pitanje: “Što je istina! I bezobzirno pranje ruku da se iskaže nevinost postupaka.

A rezultat? Vjernici i oni koji ne vjeruju, gotovo uvijek isto sve do one iz naših dana: “Pa tko je kome kada što smetao što se vjere tiče?! A “mali” čovjek, osobito “homo sapiens”, onda, jučer i danas, ne snalazeći se, ne zna što bi trebao misliti, postaje “mali” Pilat s pitanjem: “Što je istina?”
Ako nema Boga, sve je dozvoljeno! reći će slavni Rus. I kad čovjek uzdigne sebe do božanstva – svako je zlo moguće! Ako se isključi Bog, a čovjek postane mjerom koja se uvažava (etanol – pramjera!) – prestaju vrijediti i naravni Božji zakoni! “Dizanje ruku” postaje ritual u kojem se u konačnici zaboravlja i čovjek! Onda i laž zamijeni istinu, onda i zlo postaje lijepo, grijeh postaje privlačan, vrijednosti se izvrću do iznemoglosti.
Istina i izvrnute vrijednosti. Kad je riječ o ubijanju nerođenih, već od majčine utrobe obespravljenih. Sotonski postupci ili Božji postupci. Uspavane savjesti, ogrezle. Zaborave na ono što uvijek u svim vremenima ima svoju vrijednost i kod Boga i kod čovjeka! Naš Papa, Benedikt XVI. rekao bi da je riječ o “diktaturi relativizma” kada je izjednačeno dobro i zlo, ubojice i žrtve, teško grješni i nevini.

Kršćani danas i istina. Izazov veliki i veliko pitanje! Na pr. ovih će dana čitave čete mladih krizmanika “prodefilirati” Splitom, popuniti sve crkve. A sutra? Što je tvoja istina, mladi krizmaniče, mladi vjerniče? Glumiš li kršćanina ili u tebi živi vjera jednoga Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje? Duje ili Dioklecijan, tko ti se više sviđa, tko je za tebe “in”?

Kršćani, demokracija i istina. “Svi smo pred zakonom isti, svi imamo osnovna ljudska prava, svi imamo pravo na izražavanje svojega mišljenja”, tako piše. Ali kad je prije sedam-osam mjeseci jedan biskup u nas izrekao svoje mišljenje o tome da bi predsjednik države mogao biti katolik, digla se povika do te mjere da je ta pomisao bila proglašena povredom Ustava. Što je istina, gospodo. Što je istina o demokraciji? Pitanje za pitanjem… susret Dujma i Dioklecijana!
Građani Hrvatske i istina. Politika i političari i istina. Velika većina naših uglednih političara je krštena? Dujam ili Dioklecijan, pitanje je sad! Što je istina kad je riječ o Jasenovcu, Bleiburgu, jamama, zatvorima, kolonama smrti? Kako to da nam se događa da za ista zlodjela – neki se proglašavaju herojima, a neki, oni drugi i drugačiji, proglašavaju se zločincima. Za ista zlodjela! Kakvu ulogu u tome ima istina, znade li se istina, radi li se na tome da istina dođe na vidjelo? Da istina zasja u svojem punom sjaju!
.
Čitanje novina istina. Zar je u nas zbilja sve tako crno kako nam to običavaju prenijeti “crne kronike” u dnevnim listovima. Kako i na koji način prepoznati među “mladim huliganima” tolike mlade, marljive učenike, dobre studente; mnoštvo odličnih djevojaka, izvrsni broj majki-žena-roditeljki koje rađaju i odgajaju svoju djecu. Sutrašnju sigurnost roda i naroda. Dobri poslodavci koji zapošljavaju brojne i redovno ih isplaćuju – za njih nema mjesta na stranicama dnevnih novina. Valjda to nije interesantno!?
Svjetska politika i istina. Odnos prema Hrvatima i Hrvatskoj. Jedni su prihvaćeni unaprijed s svim sadržajima i negativnostima, a drugi otpisani, bez obzira na slugansko podilaženje i služenje.
U dvorima cara Dioklecijana udomio se sveti Duje. Čudni suživot. Ovih se dana susreće prošlost i sadašnjost. Glavnina sadržaja nije izmijenjena. A tebi koji slaviš Dujma, biskup solinski poručuje: Imaj svoje stavove, hodaj pod svojom zastavom, nemoj iznevjeriti krsni savez s Bogom. Zastupaj kršćanske stavove i “kada slijeva i kada lijevaju kiše”. Voli ljude, budi koristan član ovoga grada koji na svoj način pali jednu veliku svijeću u čast Dujma, a nije zaboravio ni Dioklecijana, pa i za njega ima pripremljenu svijeću.

Sveti Dujme: Do smrti si ustrajao – vjere svete nisi dao – ni za blago, ni za čast. Usliši nas, vapijemo, da u nebu svi budemo – s tobom Krista slavili!
Amen!

mons. Slobodan Štambuk
hvarsko-bračko-viški biskup