Zahvaljujem Božjoj Providnosti za radost koju mi daje danas da mogu slaviti s vama blagdan sv. Jakova. Ovo je važan dan za Crkvu Božju u Šibeniku i šibenskoj Biskupiji, koja je izabrala sv. Jakova kao zaštitnika katedrale. Zato sam drage volje primio poziv vašeg biskupa, mons. Ante Ivasa. Zajedno s njim, u ovoj Svetoj Misi povjeravam svetom Jakovu projekte, programe i nade Biskupije, i molim da njegov zagovor izmoli za svakoga od vas obilje blagoslova i milosti.
Zahvalan sam mons. Ivasu ne samo za poziv da predsijedam ovoj Euharistiji, nego i za riječi dobrodošlice koje mi je uputio i za bratsku srdačnost kojom me je prihvatio. Pozdravljam bratski svećenike, redovnike i redovnice, pastoralne djelatnike, i osobito župnika ove povjesne crkve – katedrale, don Krešimira Matešu. Čast mi je donijeti svima poseban blagoslov Svetoga Oca Franje, koji ću s radošću podijeliti na kraju Svete Mise.

* * * * * * * * * *

Draga moja braćo i sestre, želio bih zajedno s vama u našoj zajedničkoj meditaciji promatrati dva prizora iz Evanđelja koje predlaže današnja liturgija za naš pogled vjere.
1. Na prvom mjestu, tu je prizor majke i njezinih sinova. Možemo jednostavno zamisliti da se Isus morao zauzimati za svake vrste bezbronih molbi i prošnji osoba koje su čvrsto vjerovale da On može uslišiti njihove molitve. U današnjem Evanđelju radi se o ženi koja ga dolazi moliti doista nešto posebno. Treba odamah primijetiti da se ne radi o nekoj nepoznatoj ženi. To je majka dvojice apostola, a oni su prvi kojima je Isus uputio svoj poziv – Jakov, čiji blagdan slavimo danas i Ivan, izabrani učenik. Zato nemojmo se čuditi da majka bez straha stavlja pred Učitelja svoju molbu: “Reci da ova dva moja sina sjednu jedan s tvoje desne a drugi s tvoje lijeve strane u Tvojem kraljevstvu”. Kao i sve mame, ona gaji veliku ambiciju za svoje sinove. Koja mama ne bi htjela da njezin sin postane jedna važna osoba? A za nju to nije dosta samo željeti. Ona želi igrati odlučujuću ulogu glede sudbine sinova, također na liniji tolikih svetih žena o kojima govori Sveto Pismo. Ali očito je – i s najboljim namjerama – ona moli za Jakova i Ivana nešto što ne odgovara Učiteljevoj nauci i primjeru.
2. Evo dakle i drugog prizora. Drugi apostoli ostaju ozlojeđeni, kao što smo to i mi. I tako Isus uzima riječ i nudi im nauk koji ne upućuje samo učenicima onog vremena, nego i kršćanima svakog vremena. Zato zajedno s vama, želio bih se nakratko zaustaviti na drugom dijelu Njegovog odgovora, koji nudi precizne upute našoj obavezi kršćanskog svjedočenja, na putu nove evangelizacije koja označava ovo intenzivno vrijeme djelovanja i razmišljanja Crkve u Hrvatskoj.

Što kaže Isus?
a) U prvom redu, On pokazuje da dobro pozna ovosvjetske kriterije koji nadahnjuju djelovanja i čežnje tolikih osoba unutar građanskog društva. To su kriteriji moći, osobnog interesa, isprazne slave, koji se mogu probiti sve do preziranja dostojanstva drugih. “Vi znate da vladari naroda gospodare nad njima i da ih njihovi glavari tlače”. To je nažalost ono što i mi moramo iskusiti često u svakodnevnom društvenom životu, s toliko gorčine osobito kada ustvrdimo da se kriteriji moći i interessa pretpostavljaju beskrupulozno kriterijima zajedničkog dobra i zajednica, unatoč teškim izazovima s kojima se danas naša društva – pomalo posvuda u svijetu – suočavaju.
b) Protiv tih ovosvjetskih kriterija, Isus želi da se ponovo čuje moćan glas Njegove stroge opomene i Njegovog nauka: “Među vama neka ne bude tako”. To je riječ koja reže i dolazi sve do nas s konkretnim životnim prijedlogom. Kršćanska zajednica koju Isus želi ne može se nadahnjivati na ovosvjetksim kriterijima, nego na drugim kriterijima, koji su upravo suprotni tim. Isus kaže ovdje i na puno mjesta u Evanđelju, da u kršćanskim zajednicama (ili onim kršćanskog nadahnuća) treba tražiti ne moć i vlastitu korist, nego dobro drugih. Treba gledati druge kao osobe, u njihovom dostojanstvu djece Božje. Treba poštivati druge i željeti dobro drugih, na isti način kako se ponaša prema nama Otac nebeski, koji je Ljubav. A to znači, treba se ponašati prema drugima po kriterijima ljubavi i služenja, a ne moći, vlasti i iskorištavanja. Zato On kaže ovdje. “Tko od vas želi postati velik, neka vam bude sluga; tko od vas želi biti prvi, neka vam bude rob”.

c) Učitelj je svijestan radikalnog preokreta viđenja stvari koji predlaže, i teškoća koje smetaju ostvarenju ove vrste zajednice koju On želi. Zato, On kaže još nešto, predlažući konkretan model, koji je u isto vrijeme također duboka motivacija za ponašanje koje traži: “Kao Sin čovječji, koji je došao ne da bude služen, nego da služi i dadne Svoj život za otkupninu mnogih”.

* * * * * * * * * *

Dakle, moramo se pitati: U čemu se sastoji taj model? Kako je Isus živio ove kriterije ljubavi i služenja? Kako možemo pokazati sebi samima i drugima model koji On predlaže?
Evo, oslanjajući se na nauk Pape Franje, rekao bih da možemo naći u Isusovom modelu neke posebne točke, jako korisne i suvremene za potrebe naših zajednica. Ukratko:
a) Njegovo je služenje bez interesa i upravo otvoreno svima; a to znači da je bez predrasuda, i unaprijed stvorenih mišljenja, bez kivnje zbog eventualnih podnesenih nepravdi;
b) to je dinamično služenje: u smislu da se ne zadovoljava prihvaćanjem svih onih koji dolaze k Njemu, nego se probija sve do toga da uzima inicijativu i ide ususret drugima …. također i neprijateljima, također i onima koji su daleko, izgubljenim ovcama, i na osobit način siromašnima (u materijalnom i duhovnom smislu);
c) to je služenje puno radosti, u sigurosti da je to projekt Božji za čovjeka i svijet, i samo s djelotvornom ljubavlju i sa služenjem bez zapreka i granica može cirkulirati u nama isti život Božji koji je Ljubav.
Taj je Isusov model čini mi se jako suvremen za nas i za naše zajednice, također u Hrvatskoj. Također i nama Isus danas ponavlja: “Među vama neka ne bude tako…”. I traži da živimo više i bolje u našem osobnom životu i u našim zajednicama Njegov model radosnog služenja i bezinteresne ljubavi. Iznad svega, također i nas Isus traži da živimo Njegov model ne samo u Crkvi, nego i u odnosima koje imamo s onima koji se ne izjašnjavaju kao kršćani, i osobito u brižljivosti koju moramo imati za one najsiromašnije osobe u društvu. Drugim riječima, Isus traži da imamo istu otvorenost, bez predrasuda i bez straha; isti dinamizam, s inicijativama koje nas guraju ponizno učiniti prvi korak prema drugima; istu radost, kao karakterističan znak Radose Vijesti Evanđelja, što nam je dužnost navješćivati i svjedočiti.

* * * * * * * * * *

Kao što znate, prema ovim temeljnim smjernicama kreće se nauk i djelovanje našeg predragog Pape Franje, koji neprestano upozorava na rizik ovosvjetske duhovnosti koji je uvijek prisutan, a ona se može nastaniti također među pobožnim osobama i u kršćanskim zajednicama, i inzistira na potrebi otvaranja našeg obzora, obzorima Duha Svetoga, koji nas oslobađa zatvaranja u našu sebičnost. Zato, zaključujući ovu meditaciju želio bih predložiti nekoliko razmišljanja Pape Franje, koja obrađuje Evangelii Gaudium, od poglavlja o duhovnoj svjetovnosti, a koja mi se čine najbolji komentar Evanđelja kojeg smo čuli.

“Duhovna svjetovnost, koja se skriva iza privida pobožnosti…, sastoji se u traženju ne Gospodinove slave, nego slave ljudske i osobne dobrotiti… Riječ je o suptilnom načinu da se traži “svoje”, a ne ono što je Isusa Krista” (Fil 2,21). Duhovna svjetovnost poprima razne oblike, već prema vrsti osobe i sredine u koje se uvlači… (93).
“U svim tim slučajevima znak Krista utjelovljenoga, raspetoga i uskrsloga nije vidljiv… Ne čine se nikakvi napori u traženju onih koji su se udaljili ili u traženju golemog mnoštva onih koji žeđaju za Kristom. Tu nema više evanđeoskog žara, zamijenilo ga je isprazno zadovoljstvo sebične samodopadnosti i udovoljavanja samom sebi… (95)
Onaj koji je podlegao toj svjetovnosti gleda na sve s visoka i izdaleka, … odbacuje proročki glas braće, diskvalificira onoga koji ga postvlja u pitanje, neprestano ističe pogreške drugih i opsjednut je izgledom. Srce mu je otvoreno samo ograničenomu obzoru njegove imanentnosti i njegovih interesa… To je strašna iskvarenost prerušena u dobro. Moramo to izbjegavati, a to ćemo uspjeti ako budemo uvijek poticali Crkvu da izlazi iz same sebe, da u središtu njezina poslanja bude Isus Krist i zauzimanje za siromašne. Sačuvao nas Bog svjetovne Crkve površnoga duhovnog ili pastoralnog sjaja! Ta zagušljiva svjetovnost može se jedino liječiti udisanjem čistoga zraka Duha Svetoga, koji nas oslobađa usredotočenosti na same sebe skrivene pod plaštem izvanjske pobožnosti lišene Boga. Ne dopustimo da nam se ukrade Evanđelje! (97)”.

* * * * * * * * * *

Draga moja braćo i sestre, znam dobro da su te duhovne i pastoralne upute Svetoga Oca predmet pažljivog promatranja u šibenskoj biskupiji i u Crkvi Božjoj u Hrvatskoj. Kao Papin Predstavnik, ne mogu a da se ne radujem s vama. Zato sa svetim Jakovom klićem Bogu, vjećnom Gospodaru života i povijesti, moju pjesmu hvale i zahvale. U isto vrijeme, njemu koji je bio među prvima prolio krv za Isusa, u duhu ljubavi i služenja, povjeravam svoju molitvu, kako bi nam pomogao da budemo još poslušniji djelovanju Duha, i kako bismo mogli nastaviti – po uzoru na Isusa – ići s radošću, s jedostavnošću i s povjerenjem prema svima, širom ovoga svijeta. Amen!