Braćo i sestre!
U Vazmenoj noći, na početku proslave Kristove pobjede nad smrću, Crkva užiže Vazmenu svijeću koja postaje znakom prisutnosti Isusa Uskrsloga, dakle živoga, među nama. Isus je do svršetka svijeta sa svojom Crkvom i u svojoj Crkvi. Svećenik paleći svijeću izriče poklik: “Svjetlo slavno uskrsloga Krista raspršilo tmine pameti i srca”. Upaljena uskrsna svijeća naviješta da je Kristovo svjetlo ono koje razbija tamu. Isus je sebe nazvao Svjetlom; “Ja, Svjetlo, došao sam na svijet da nijedan koji u me vjeruje ne ostaje u tami” (usp. Lk 12,46).
Evanđelist Marko iznosi kako se Isus jednom našao pred velikim mnoštvom ljudi koji su došli slušati ga, željni jasno čuti nekoga kome će moći vjerovati i tko ih neće prevariti. Isus je tada osjetio veliku samilost i sućut prema okupljenim ljudima jer su bili kao ovce bez pastira, potpuno prepušteni onima koji su ih iskorištavali. Među tolikima koji su mnogo obećavali, nudili i govorili nisu znali kome se obratiti i kome vjerovati, jer su uvijek iznova bili prevareni.
Zar ne mora živi Isus osjećati veliku samilost i prema nama, ljudima ovoga vremena, u kojem se izgovaraju velike riječi koje ništa vrijedno ne sadrže i iza kojih stoji samo velika zbunjenost. Kome trebamo ići? Koje su to vrijednosti po kojima se možemo ravnati? Tko je taj koji će nam jasno i sigurno kazati kako ćemo u obiteljima i školama odgajati djecu i mlade? Kakvi se to programi uvode? Jesu li ti programi utemeljeni na Božjoj istini o čovjeku? Isus Krist je to svjetlo koje tjera tamu pameti i srca. U njemu raspoznajemo što je pravo i istinito, a što pogrešno i lažno; što je svjetlo, a što mračno.
Crkva danas na Vazam naviješta svim ljudima uskrsnu radost koja tjera strah i nesigurnost. U Isusu Kristu koji je pobijedio smrt nalazi se lijek brigama i neizvjesnostima koje nas uništavaju. U mnogim je ljudima Bog umro, a gdje nestaje Bog, nestaje i čovjek. Smrt Boga rezultira smrću čovjeka. U onaj dan kada se čovjek Adam odalečio od Boga, potpisao je svoju smrtnu osudu. Tada je po prvi put osjetio strah i potrebu da se sakrije. Krist, novi Adam, danas postaje uzrokom nade i omogućuje svima da žive bez straha.
Još jednom ovog Uskrsa odzvanja Isusov pozdrav i ohrabrenje: Mir vama! Ne bojte se! Ja sam! Neka ovaj pozdrav u svima vama, braćo i sestre, vjernici Krčke biskupije, postane stvarnost. Bio Vam blagoslovljen Uskrs!

U Krku, na četvrtu korizmenu nedjelju, 18. ožujka 2012.