Uzoriti gospodine kardinale, nadbiskupe i metropolite zagrebački, predraga braćo i sestre u Kristu, dragi prijatelji!

1. Na ovaj svečani dan Duhova, vaš uzoriti kardinal, nadbiskup i metropolit zagrebački razveselio me velikim darom: susretom s jednim dijelom Božjeg naroda, obitelji Crkve u Hrvatskoj, u ovoj predivnoj zagrebačkoj katedrali. Neizmjerna je moja zahvalnost za ovaj dar, na koji mogu uzvratiti svojim bratskim poštovanjem i iskrenim prijateljstvom. Od sveg srca zahvaljujem Vama, uzoriti kardinale, na srdačnom prijemu kao i na vrlo ljubaznim riječima pozdrava koje su me ohrabrile i ulile nadu.
Svoje bratske pozdrave i zahvalnost upućujem preko Vas, uzoriti kardinale, svoj braći biskupima na čelu s predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije preuzvišenim mons. Marinom Srakićem, kao i svima vama draga braćo i sestre koje svećeništvo, posvećeni život i ispovijedanje vjere u Isusa sjedinjuje u jedno tijelo i sabire u istoj ljubavi.

Evo me, tu sam među vama, nakon trideset jednu godinu služenja na raznim kontinentima (od toga četrnaest godina u Africi) papa Benedikt mi povjerava, ne baš lako, međutim zanosno poslanje, to jest, biti među vama znak njegove prisutnosti, znak prisutnosti njegova očinskog srca, njegove ljubavi prema Crkvi, njegova poštovanja prema svakoj osobi, njegove želje za pravdom i uzajamnom odgovornosti, njegova dubokog prijateljstva prema Hrvatskoj. Vaše srdačno prihvaćanje odnosi se, ne toliko na mene jednostavnog čovjeka, nego prije svega na Svetog Oca Benedikta. Ja vam donosim njegov Blagoslov kao namjesnika Kristova i njegove pozdrave kao Oca svih koji vjeruju. A u njegovo ime, vaš novi apostolski nuncij Mario grli sve vas prisutne, sve Hrvate i sve stanovnike ove zemlje od Boga blagoslovljene.

2. Slobodan sam iznijeti vam kratko razmišljanje na ovaj svečani dan Duhova. Danas, dok proživljavamo događaj silaska Duha Svetoga koji se daruje Crkvi i svim vjernicima, obuzima nas osjećaj divljenja i zanosa. Duh Sveti je najzreliji plod Isusova Otkupljenja. Uistinu, “nitko ne može reći ISUS JE GOSPODIN, osim u Duhu Svetom”. Po Duhu Svetom, unutarnjem Učitelju, Tješitelju, donositelju radosti, spoznajemo sve ono što je Bog darovao u Uskrsnuću svoga Sina. Zapravo, on nas uči svemu. Duhovi nas podsjećaju da nam je Bog postao blizak u svom Sinu Isusu, Životvorcu, koji nas u stopu prati. Daruje nam svoga Duha koji će promijeniti naše kameno srce i dati nam srce od mesa. Promijenit će naše srce zakonom ljubavi. Nismo, dakle, sami, snagom njegova Duha, u stanju smo osloboditi se zla, sebičnosti i grijeha. Osim toga, događaj Pedesetnice čini veliko čudo ujedinjuje sve narode u jednu obitelj. Od različitih naroda, pa i neprijatelja, on stvara novi narod. On nam daje dar MIRA, a taj dar je Isus Krist: “Doista, on je Mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu, razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu” (Ef 2, 14). Duh Sveti pomlađuje Crkvu te ona postaje misionarska u naviještanju toga mira svima, naviještanjem Kristove Radosne Vijesti, njegova Evanđelja. Događajem Duhova nastavlja se duga povijest bliskih odnosa između Boga i čovjeka. To je čudesna povijest, jer nismo mi oni koji tražimo Boga, nego Bog – on sam – traži nas. Da, to se događa jer je naš Bog, Bog koji ljubi čovjeka. On koje je “toliko ljubio svijet da je poslao svoga vlastitog Sina”. A Bog od nas traži samo jedno: našu vjernost. Ali, On nam istovremeno nudi i svoju snagu: “budite vjerni njegovu savezu i donijet ćete plodove koji su za vječnost”. Ovaj poziv je jamstvo svima nama, bilo pojedincu bilo zajednici.

3. Dobro mi je poznato da svoje riječi upućujem vjerničkom hrvatskom narodu. Narodu vjernom Isusu, njegovu Evanđelju, Papi. Narodu koji služi za primjer, a bit će još više uzor svima, ako se dan za danom bude povećavalo naše svjedočenje. Vaši sveci i blaženici mislim posebno na bl. Alojzija Stepinca, zatim bl. Ivana Merza, čiji smo spomen jučer slavili, sv. Nikolu Tavelića, sv. Marka Križevčanina, sv. Leopolda Mandića, bl. Augustina Kažotića, bl. Mariju Propetog Isusa i mnoštvo poznatih i nepoznatih slugu Božjih, koji su dali svjedočanstvo za Krista i njegovu Crkvu. Neka nas prate i ostanu uvijek svijetli primjeri “osobnog suobličenja Kristu i s Kristom” u vjeri i u umnažanju primljenih talenata. Kao Kristovi učenici mi smo sjeme Kraljevstva Božjeg na otvorenoj njivi, a u ovom kontekstu ta se njiva zove Hrvatska. Možemo glasno govoriti ili ostati u tihoj molitvi. Sve ovisi od pojedinog trenutka. A naša vjera ojačana Duhom Svetim pomoći će nam da budemo sve više hrabri svjedoci Evanđelja u službi zajednice i općeg dobra. Da: “u službi”, jer Evanđelje nije “sila” nego “služenje”.

4. U tom duhu bratskog i odanog “služenja” koje prije svega moram ponuditi vašim dragim biskupima, želim započeti službu apostolskog nuncija u Hrvatskoj. To ću činiti – reći ću vam u povjerenju – s malo straha i s puno uzbuđenja, ali s velikom radošću, sinovski zahvalan Svetom Ocu za poslanje koje mi je povjerio. Samo vas jedno molim, pomozite mi svojim prijateljstvom i svojim molitvama da bi moje služenje bilo uspješno. Ovu pomoć prije svega očekujem od Vas, uzoriti kardinale, nadbiskupe zagrebački, i od sve braće biskupa. Ali, i od svih vas koji ste se Bogu posvetili u svećeničkom i redovničkom staležu, kao i od svih vas, dragi prijatelji, braćo i sestre, sinovi ove ljubljene zemlje. I bit će mi velika čast, ako me budete već sada smatrali novim članom velikog mnoštva od kojeg je sastavljena ova lijepa mjesna Crkva u Hrvatskoj. Hvala! Neka nas Blažena Djevica Marija štiti i prati. Amen.