Liturgijska čitanja: Otk 7, 2-4.9-14; 1 Iv 3, 1-3; Mt 5, 1-12a

Draga braćo i sestre, u svijetlu naše vjere i u duhu kulture nadahnute Radosnom viješću života, svake godine uz svetkovinu Svih svetih i uz Dušni dan s osobitom ljubavlju i pažnjom sjećamo se naših dragih pokojnika. Sa zapaljenom svijećom, cvijećem i molitvama očitujemo im dužno poštovanje i iskrenu zahvalnost preporučujući ih milosrđu i ljubavi Oca Nebeskoga. Stojeći uz grob svojih milih sjećamo se tužnih rastanaka, boli u srcu i praznine u domu. Ali uza sve te neprežaljene i bolne uspomene prošlosti, današnja svetkovina Svih svetih daje nam nadu i naše poglede usmjeruje budućnosti. Smrt nema zadnju riječ, a grob nije zadnja čovjekova postaja niti obzorje s kojeg promatra sebe i svijet. Život pobjeđuje i nadilazi granice ovozemaljskog postojanja. Budućnost je čovjeka u nebu, u zajedništvu s Ocem kod kojeg ima mnoštvo stanova i u čijem srcu ima mjesta za ljude sve.

Spominjemo se dragih nam pokojnika u zajedničkoj radosti nebesnika svih naroda, jezika, kultura i vremena, koji su iz ove zemaljske doline suza snagom Kristove ljubavi prešli iz smrti u život i tako ušli u puninu života uskrsne radosti. Uskrsnu novost života blaženici prepoznaju kao Božji dar u Isusu Kristu. Svojom nebeskom pjesmom izriču hvalu Bogu našemu i Jaganjcu čijom su žrtvom ljubavi spašeni. Nebeski Otac u svakom od njih prepoznaje svoju sliku, sliku svojeg djeteta koje je željelo živjeti u vjernosti njemu i ljubavi prema bližnjima. Neki su nam od njih poznati, a toliki nepoznati. Neki vremenski i prostorno udaljeni, a drugi tako blizi, naši suvremenici i prijatelji.

Braćo i sestre, danas u svetkovini Svih svetih slavimo braću i sestre u vjeri među kojima su, nadamo se, i naši dragi pokojni; oni koji su nas zadužili, koji su nam darovali život, učili nas hodati stazom ljudske dobrote i usadili u nas kršćanske vrednote. Sjećamo se onih koji su u svojim izazovima i poteškoćama živjeli u vjeri i nadi u Krista raspetoga i uskrsloga, pobjednika nad grijehom i smrću. Prije i iznad svega u njihovim životima slavimo njega, Oca Nebeskoga, kojeg sada oni – nebesnici neprestano časte i slave. Svi sve njemu dugujemo. I rođenje i život i spasenje. Zato je svetkovina Svih sveti proslava Boga stvoritelja, Boga darovatelja života i Boga spasitelja. Proslava je to milosrdnog Oca koji nas u Sinu posini, oživi i učini svojim sinovima i kćerima – svojom obitelji. Vidimo danas na našem groblju, kao i po grobljima širom domovine, obitelji okupljene oko grobova. Svima nam je stalo do pokojnika. Stalo nam je do naših živih i naših pokojnih, ponajprije do onih u vlastitom domu i onih u obiteljskoj grobnici. Spominjemo se rodbine po krvi, ali i tolikih drugih koji su svoj život – svoju krv prolili da bismo mi mogli svoje dostojanstvo živjeti u miru i slobodi. Ako bi netko zanemario ili zaboravio na svoje pokojne, ako ne bi očistio grob, stavio cvijeće ni zapalio svijeće, svatko bi mu prigovorio, zamjerio i rekao da nije dobar čovjek, da je bez osjećaja jer mu nije stalo do svojih pokojnih. A što je sa živima i našim mislima na njih? Današnje spominjanje dragih nam pokojnika poziva nas da se dublje i iskrenije posvetimo onima s kojima svakodnevno još uvijek živimo na ovoj zemlji. Susretnimo se sa živima. Nemojmo čekati smrt kako bismo izrekli zahvalnost i zatražili oprost; pružimo drugom ruku prije nego što njegova postane hladna. Nebesko zajedništvo svetih stvarnost je koju smo dužni ostvarivati sada i ovdje. Uređeni i osvjetljeni grobovi traže od nas da svoj pogled usmjerimo prema živima u vlastitoj okolini. Doista, proslava Svih svetih, živih u nebu, put je ostvarivanja kraljevstva Božjega opisanog u evanđeoskim blaženstvima i ostvarenog u osobi Isusa Krista.

Braćo i sestre, djeca se Božja zovemo i jesmo. Ocu Nebeskom stalo je do naših pokojnika i do nas koji smo još na putovima ovozemnoga života. Stoga, u svojoj Očinskoj ljubavi, u svome Sinu, Bog je radi nas i radi našega spasenja sišao s nebesa. Sin Božji, Isus Krist, postao je u svemu nama jednak osim u grijehu. I smrt je našu prihvatio da nam daruje puninu božanskog života gdje smrti više nema. Bez Krista smo gubitnici, zarobljenici grijeha i smrti. U Kristu je čovjekovo dostojanstvo spašeno i ostvareno. Samo u Bogu je naše spasenje. Odbiti ovaj radosni i sudbonosni gest Očeve brige i ljubavi značilo bi ne samo ostati zarobljenicima smrti, nego što je još gore, to bi značilo ignorirati Boga Oca koji nam pokaza neizmjernu ljubav u križu i uskrsnuću svoga Sina za nas, svoju djecu. Bog Otac brine za svako svoje dijete. Sveti Ivan, imajući u vidu sve što je Bog učinio i čini za ljudski rod kaže: „Predragi! Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo i jesmo.“ Otac u svome Sinu, našemu Spasitelju, nama svojoj djeci daje put i vodič za naš život, jer već sada smo djeca Božja, hodočasnici prema konačnom očitovanju naše sličnosti s Njime – „jer još se ne očitova što ćemo biti“.

Dok danas u radosti slavlja svetih izražavamo svoju zahvalnost Bogu Ocu i odajemo pijetet našim pokojnima, Evanđeoska blaženstva upućuju nas na zemaljski suživot s onima u našoj sredini, na naše svakodnevne odnose. Potiču nas da dajemo važnost osobama pred stvarima, smislu i vrednotama pred sredstvima i materijalnim dobrima. Hrabre nas da budemo solidarni, a ne zarobljeni i navezani na imanje. Kao djecu Oca nebeskoga, a međusobno braća i sestre, Blaženstva nas pozivaju da budemo ljudi kulture života i praštanja, mira i pomirenja, poštivanja i uvažavanja. Jer kao djeca Božja i braća i sestre nismo tu da degradiramo svoj i život bližnjih, nego da čineći dobro proslavimo Boga u tijelu svoga vremenitog života. Bližnji su nam tako važni, da i Krist reče: „Što učiniste jednom od ove najmanje braće, meni učiniste.“

Oče nebeski, u radosnom slavlju Svih svetih zahvalno se danas spominjemo i naših dragih pokojnih koji su Te već susreli onakvim kakav jesi –milosrdni Otac. Mi, tvoja djeca, na putu konačnog susreta s Tobom pridružujemo svoj glas zajedništvu Svih svetih i sa našim milima, još s ovozemaljskog hodočašća, iskreno u vjeri i nadi kličemo: „Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast i moć i snaga Bogu našemu u vjeke vjekova. Amen!“