Liturgijska čitanja: Otk 11, 19a; 12, 1-6a.10ab; 1 Kor 15, 20-27a; Lk 1, 39-56

1. Hvaljen Isus i Marija! S pozdravom Isusu i Mariji sve vas srdačno pozdravljam draga braćo i sestre. Pozdravljam oca Provincijala, braću franjevce – čuvare Gospina svetišta, gvardijana, župnika, dekana Cetinskog dekanata i sve svećenike u koncelebraciji. Pozdravljam gradonačelnicu grada Sinja, sve predstavnike društvenih vlasti grada, županije i republike; Viteško alkarsko društvo i ovogodišnjeg slavodobitnika Sinjske alke, branitelje, bračne drugove, obitelji i sve vas dragi hodočasnici iz Domovine, Bosne i Hercegovine i drugih sredina.

2. Nekada redovito, a danas rjeđe oko naših svetišta okupljali bi se prosjaci. Željeli su nešto dobiti od onih koji su se došli moliti. Nadali su se tom daru jer su hodočasnike vidjeli kao ljude plemenita srca i dobre ruke. Danas, ako siromaštva i ima, dok drugi govore da je ono u našem društvu čak u porastu, prosjaka gotovo da i ne vidimo. I ako se negdje pojave, stječe se dojam kao da smetaju. Pa čak i na svetim mjestima. No, je li to stvarno tako? Smetaju li nam doista prosjaci ili ne gledamo dovoljno dobro i na sebe same? Razmišljanje nad vlastitim životom i pogled uperen u dubinu svoga srca otkriva nam stvarnost s kojom mi sami dolazimo pred Majku Mariju. Siromaštvo nije tuđe, ono je dio života svakog čovjeka.

3. Draga braćo i sestre, danas su naša svetišta prepuna siromaha i prosjaka. To je svatko od nas. Svaki od nas je, na svoj način, i siromah i prosjak. Materijalno siromaštvo lakše je mjerljivo. Odnosi se na naše imati. Ono nas dotiče izvana: nešto imamo ili nemamo. No, tu je i duhovno – moralno siromaštvo. Ono nas duboko zahvaća i određuje unutar nas samih. Dotiče i zahvaća naš identitet – naše biti. Manja je opasnost nemati stvari, negoli nemati identiteta – ne biti čovjekom. Pojedinci i zajednica, obitelji i društvo, Crkva i svijet mogu biti ugroženi ne samo nedostatkom sredstava za život, već još opasnijim duhovno – moralnim siromaštvom na koje nitko nije imun. Od ove ugroze „imati sve, a biti siromahom” može nas spasiti jedino Božja milost koja k nama dolazi po Blaženoj Djevici Mariji koja je ovom svijetu donijela njegovo najveće bogatstvo – Isusa Krista, Sina Božjega.

4. Prosimo i molimo milost od onih koji nas na našu radost neće odbaciti niti odbiti. Majka Marija nas ne tjera i ne udaljuje od sebe, već nas vodi k svome sinu – Isusu Kristu – Licu Božjeg milosrđa, koji nas darom oproštenja želi obogatiti i obući u ono iskonsko ruho koje pripada svakom čovjeku – biti sin Božji. Doista, grijeh čini čovjeka i siromahom i prosjakom. Udaljava nas od Boga, bližnjih i od nas samih. Grijehom gubimo sve bogatstvo koje nam pripada, postajemo beživotni i nesusretljivi, jer grijeh rađa smrću koja ostavlja prazninu i ne dopušta susret. A Bog želi i stvorio nas je da život imamo, u izobilju da ga imamo. (Iv 10, 10) Želi da Njegova radost bude u nama i da naša radost bude potpuna. (Iv 15, 11) Želi da se preko molitve i sudjelovanja na Gozbi Jaganjčevoj susrećemo najprije s Njim – svojim Bogom, jer je on izvor života, a onda i s bližnjima. Današnji susret u svetištu u Sinju upravo nam daje to iskustvo radosti i novosti života, kako u svojoj svakodnevnici ne bismo više bili siromasi i prosjaci jer smo obogaćeni – Božji smo i sam Bog nam se daruje. Zapravo, ako se ne susrećemo s Bogom, nemamo ni života. Jer grijeh rađa smrću i siromaštvom, a Bog je život i bogatstvo. O plodovima susreta sa živim Gospodinom govori nam i današnje evanđelje u kojem dvije žene – majke, dodirnute Božjom milošću dijele radost, prelaze udaljenosti i učvršćuju zajedništvo prožeto milošću koja je novim životima siromahe učinila bogatima. U ovom Marijinom pohodu radost i bogatstvo života ulaze u Elizabetinu dušu i njezinu obitelj. Doista, susret s Gospodinom i sa bližnjima unosi među nas božansko bogatstvo, život i radost.

5. A u kakvoj su situaciji danas obitelji u Hrvatskoj? Čini se kao da je ambijent ovog evanđeoskog ulomka sve manje primjetljiv. Jer sve je manje novih života, ne rađa se. A sve je manje i susreta jer su sinovi i kćeri, rodbina i prijatelji, susjedi i poznanici odselili u neke druge krajeve svijeta. Braćo i sestre, malo nas je i sve nas je manje. Današnja svetkovina nas poziva da iznova svrnemo pogled na sebe i na svoju obitelj, na bližnje i na Hrvatsku te da uvidimo kako bez susretanja s Bogom života, ostajemo u siromaštvu i života i duha i materijalnih stvari. Ova svetkovina nas poziva da dopustimo Blaženoj Djevici Mariji, našoj Majci, da uđe u naše obitelji, da ih obnovi u molitvi i veličanju Boga kako bi bile istinska mjesta bogata božanskim životima i radošću. Nije lako izdići se iz ravnodušnosti svakodnevnice, ali se može. Susretanje s Bogom, zaštita braka i obitelji, izlazak iz vlastite udobnosti, kajanje i praštanje, žrtva i nada put su prijelaza i izlaska iz siromaštva u bogatstvo, iz tame u svijetlo, iz beznađa u radost nade.

6. Braćo i sestre, dobro znate da svakodnevni život braka i obitelji nije idila – poezija, već često proza i drama. Toga smo svjesni već na početku sklapanja saveza vjernosti i ljubavi. Sjećate se riječi obećanja koje ste dali jedno drugom izgovarajući ime, držeći se za ruku i gledajući se u oči: „Obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti. Ljubit ću te i poštovati u sve dane života svoga.” Bračni i obiteljski život poznaje dobro i zlo, zdravlje i bolest. Što je sa zlom i bolešću u našem životu? Prestaju li tu život i radost? Ne! Sve takve životne prilike su mogućnost za još bogatiji život i za veću sreću. Kako samo opraštanje i pomirenje pretvaraju razne oblike zla i bolesti u još veća dobra. Svjedoci smo prisutnosti onog trajnog čuda Kane Galilejske da vam se toliko puta voda pretvorila u vino. A mogli smo se potopiti i u čaši vode! Danas se često govori o problemima i krizama braka i obitelji, a ignorira se i šuti o ljepoti i radosti zajedništva. Toliki svjedoci ljepote i radosti obiteljskog zajedništva ne dolaze do riječi. Dakako, nema idealnog braka ni idealne obitelji. Samo Kristova ljubav prema nama je idealna. Iako grijeh ugrožava sve strukture pa i bračno zajedništvo, ipak grijeh nije temeljna odrednica ni čovjeka ni života u braku. Ljubav je temeljna odrednica. Bog je ljubav, a time i temeljna odrednica braka i obitelji. Gdje je Bog tu je život i susretanje. Gdje je ljubav tu je i život i radost. Zato je obitelj izvor života i radosti.

7. Ponekad mislimo da ondje gdje ima ljubavi, nema žrtve, kao i to da gdje ima žrtve nema ljubavi. Ljubav – radost – žrtva međusobno su najdublje povezani. Nema prave ljubavi koja ne iziskuje žrtvu, trud i odgovornost. Štoviše, žrtva je znak i mjera ljubavi. Žrtva ljubavi vodu pretvara u vino. Krize i poteškoće prilika su za još obilatije i snažnije pretvorbe, a svakodnevna životna muka za dublje i životnije susretanje. Utemeljena na savezu ljubavi obitelj uvodi i uspostavlja odnose vrijednosti, iskrenosti, povjerenja, suradnje i uvažavanja. Uči nas održati zadanu riječ i u teškim okolnostima, poštivanju drugoga, o zajedničkoj svijesti, o vlastitim granicama i o ograničenjima drugih. Obiteljsko zajedništvo ljubavi rađa samopoštovanje i poštovanje bližnjih. Bez ljubavi koju dajemo i primamo sumnjamo u sebe, osjećamo nesigurnost i nemir. Opasnost je da nedostatak iskrene ljubavi pokušamo nadomjestiti nekim drugim putem koji na kraju može završiti u preziru sebe i drugih u raznim oblicima nasilja. Zajedništvo u ljubavi je najveće bogatstvo koje se ne može kupiti. Zato nije čudno da mogu postojati bogate obitelji koje su i siromašne; bogate materijalno a siromašne duhom. I siromašni bogataši, one obitelji koje su materijalno oskudne, ali duhom bogate. To su one koje svoje najveće bogatstvo imaju u Kristu Gospodinu koji je postao članom ljudske obitelji i svake obitelji. Isus Krist sa svojom Majkom Marijom našu kuću pretvara u dom, u obitelj.

8. „Ta otkuda meni da mi dođe Majka Gospodina mojega”, kliče Elizabeta u svojoj situaciji. Draga braćo i sestre, nama siromasima i prosjacima još više nego Elizabeti potrebna je radost i novi život kojim nas obogaćuju Majka Marija i Isus. Njima je obitelj na srcu jer se Sin Božji rodio u obitelji, a Majka Marija nas je primila za svoju djecu. Nismo ni svjesni svoga dostojanstva, svoje uzvišenosti. Isus sam nas na to podsjeća: „Tko je moja majka i braća moja? Tko god vrši moju volju, on mi je i brat i sestra i majka.” Isus i Majka Marija ne žele biti prisutni u našim kućama samo po slikama na zidu već žele naše kuće učiniti domom, biti u našim odnosima – član obitelji. Njihovu prisutnost, naše bogatstvo i obiteljsku radost otkrivamo i posvješćujemo našom molitvom gdje u susretu s Majkom Marijom i Isusom otkrivamo još više i onu ljepotu i bogatstvo koje je već snažno prisutno među nama: da mi je supruga/suprug, djeca, roditelji blagoslov – predokus raja! Ovo bogatstvo života i radosti vaša je stvarnost drage obitelji. Stvarnost i ljepota u kojoj biste htjeli još više rasti. Jer ponekad, baš kao u Kani Galilejskoj nedostaje samo vina, ali ima puno više razloga za radost jer za obiteljskim stolom imamo obilje životnih iskustava koja su dobra i lijepa.

9. Braćo i sestre, obitelj je put čovjeka, društva i Crkve. Crkva s Kristovim pogledom na svijet i ljudima dobre volje uvjerena je u neophodnost obitelji, njezinu trajnu vrijednost nastojeći obitelj obnoviti i kreativno unaprijediti, učiniti je poželjnom, neodoljivom i nenadomjestivom životnom zajednicom – izvorom života i radosti. Jedino ova temeljna stanica društva je dijagnoza i terapija hrvatskog društva i naše budućnosti. Knjiga otkrivenja govori nam o finalu i sudbonosnoj borbi Zmaja – zla protiv žene i djeteta. Protiv obitelji. Zmaj ne uspijeva u svojoj namjeri. Nedavno smo igrale na nogometnom polju, a i sada ulazimo u neko drugo finale. Mnogi su čuli za nas da postojimo, ali hoćemo li i koliko ćemo opstati odgovorit će ovo finale koje igramo na našem domaćem terenu na polju demografije, nezaposlenosti, gospodarstva, odgoja i obrazovanja, zdravstva, odlaska mladih iz Domovine, rastava, promocije braka i obitelji! Vjerujem u uspjeh, jer Hrvatska to želi, može i hoće! Možemo jer nismo siromasi. Nismo sami. Imamo Majku Mariju i Boga Oca koji nas u Kristu blagoslovi svakim blagoslovom nebeskim i zemaljskim. Nadamo se da će to pokazati i događaj na livadi Gospina Otoka gdje će se 15. i 16. rujna ove godine održati Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji pod geslom: Obitelj – izvor života i radosti. Sve vas pozivam i očekujem vas i vašu obitelj. Drago nam je što je naša Splitsko-makarska nadbiskupija domaćin susreta. Bolje reći, domaćini ste vi drage obitelji i građani koji otvarate vrata svoga doma i srca obiteljima i hodočasnicima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i dijaspore. Neka ovo bude susret koji će odisati današnjim evanđeljem i svetkovinom koja je puna bogatstva, života i radosti. Neka bude susret koji će sa sobom donijeti nove živote i novu radost. Neka bude prekretnica i za našu domovinu Hrvatsku kako bi nam domovi bili nastanjeni i ispunjeni životom.

10. Majko Marijo, naša Gospe Sinjska u nebo uznesena, blagoslovi sve naše obitelji, osobito one koje žive poteškoće materijalnog siromaštva i koje su obilježene dramama života. S pouzdanjem dolazimo Tebi jer nas nećeš odbaciti u našim potrebama. Povedi nas Majko svom Sinu koji nas poziva na Gozbu Jaganjčevu. Učini Majko da iz Tvoje današnje nebeske proslave i nadolazećeg Susreta u Splitu i Solinu sve naše obitelji otkriju ljepotu i bogatstvo života, i budu temelj novosti doma i domovine Hrvatske. Daj da naše obitelji budu izvor života i radosti, predokus Kristova uskrsnuća i dionici radosti Tvoga uznesenja. Majko, u nebo uznesena, moli za nas. Amen!