Draga braćo i sestre!

Ovo bdjenje nas podsjeća na ono u božićnoj noći, kada smo bdjeli kako bismo zajedno s pastirima čuli anđeosku poruku: “Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin” (Lk 2, 10 – 11). Toj je poruci prethodila jedna druga, ona koju je primila Marija u Nazaretu: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi Sina i nadjenut ćeš mu ime Isus” (Lk 1, 30). Tim dvjema porukama počelo je ostvarivanje našeg spasenja, a poruka koju smo došli noćas čuti označava njegovo dovršenje. Riječ je o poruci koju je anđeo uputio ženama koje su došle rano ujutro na Isusov grob: “Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje!” (Mk 16, 6).
Iz iskustva znamo da nas poruka, posebno ako je veoma važna, može zateći i preneraziti. Zato se djecu i osobe koje su psihički ili fizički slabe posebno priprema prije nego im se priopći.
Takve iznenađujuće i zapanjujuće bile su i poruke koje su prvi put čuli Marija u Nazaretu, pastiri u Betlehemu i žene u uskrsno jutro ispred Isusova praznog groba. Zato ih anđeo, prije nego im ih priopćuje, upozorava: “Ne bojte se!” i pokazuje im na znakove koji poruke čine prihvatljivijim i podnošljivijim. Mariju poučava da će po Duhu Svetom začeti Isusa i da Bogu ništa nije nemoguće, pa tako i nerotkinji, kao što je bila njezina rođakinja Elizabeta, može dati da začne i rodi sina. Pastirima anđeli pomažu u prihvaćanju poruke tako što im daju znak: “I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama” (Lk 2, 12). Ženama na grobu govore što trebaju učiniti. Trebaju javiti Isusovim učenicima što su vidjele i prenijeti im poruku kamo trebaju ići da bi Isusa vidjeli (ide pred vama u Galileju i ondje ćete ga vidjeti).
Istu pomoć koju su anđeli pružili Mariji, pastirima i ženama, Crkva pruža vjernicima kako bi mogli čuti i prihvatiti Božju poruku. Božja poruka uvijek iznenađuje i zbunjuje svakog čovjeka, tim više ako je čuje nespreman. Zato Crkva, poput iskusne majke, tijekom došašća priprema svoje vjernike da bi spremno prihvatili poruke navještenja i rođenja Isusova, a tijekom korizme da bi bili spremni i otvoreni za prihvaćanje najznačajnije poruke, poruke da je Isus uskrsnuo. Zajedno s vjernicima tijekom svake korizme posebno se intenzivno za primanje poruke o Isusovu uskrsnuću pripremaju katekumeni, oni koji u vazmenoj noći u krštenju s Isusom žele umrijeti starom čovjeku kako bi s njime uskrsnuli na novi život. Tako je bilo i ove korizme kada su se s vama župljanima za Uskrs i uskrsnu poruku pripremali ova dvojica braće kojima od srca želimo da susret s uskrsnulim Gospodinom u ovoj svetoj noći – krštenjem u njegovo ime, primanjem njegova Duha i sjedinjenjem s njime u sv. pričesti – neizbrisivo i nepovratno obilježi njihov život od sada do vječnosti.
I dosadašnji dijelovi noćašnjeg bogosluženja – blagoslov ognja i obred svjetla, pjevanje hvalospjeva vazmenoj svijeći koja simbolizira Krista i više čitanja iz Sv. pisma Starog i Novo zavjeta – imali su za cilj pripremiti naša srca za prihvaćanje navještaja Isusova uskrsnuća. Posebno su nam biblijska čitanja dozvala u svijest dugi put kojim je Bog, od stvaranja svijeta, preko mnogih događaja iz povijesti spasenja, vodio svoj narod do trenutka kada je po anđelu navijestio začeće i rođenje Isusa Krista, svoga jedinorođenog Sina, a zatim, u ovoj svetoj noći, i njegovo slavno uskrsnuće od mrtvih. U svjetlu čudesnog Božjeg plana spasenja, koji je ostvaren još čudesnijom Isusovom pobjedom nad smrću, dobivaju svoj smisao i stvaranje svijeta, i Abrahamova žrtva, i izlazak Izraelaca iz egipatskog ropstva, i sva starozavjetna proroštva, kao i život svakog čovjeka. Svi ti događaji izražavaju milosrdnu ljubav Božju prema čovjeku, koja doseže svoj vrhunac u vazmenom otajstvu Isusa Krista koje noćas slavimo.
Svi događaji o kojima smo slušali dogodili su se u mrklini noći: i stvaranje, i Abrahamova žrtva, i oslobađanje iz egipatskog ropstva, i proroštva proroka, sve se to odvijalo u tami ništavila, u noći ropstva i tjeskobe. Ali ti su događaji i riječi koje su ih pratile ujedno bili svjetlo kojim je Bog mrklinu noći obasjavao. U punini je to ipak učinio tek Isusovim uskrsnućem kojim je obasjao ne samo tamu smrti nego i tolike noći koje obavijaju naš svijet i naše živote. U svakoj od tih noći, otkad je zasjalo svjetlo Isusova uskrsnuća, gori svjetlo nade i vjere u pobjedu života, samo treba imati otvorene oči vjere da bi ga se vidjelo.
Zbog toga molimo od Gospodina za dar tih očiju vjere za nas i za ove koji će biti kršteni. Vjera kojom vidimo u tami ovog svijeta svjetlo uskrsnulog Krista znači otvorenost Bogu, povjerenje u njega i onoga kojega nam je on poslao, našeg Gospodina Isusa Krista, poslušnost Božjoj volji i život prema Božjim zapovijedima u zajednici Crkve. Zato ćemo tijekom krsne službe, koja će uslijediti nakon ovog nagovora, zajedno s ovima koji će primiti krštenje i mi obnoviti svoju krsnu vjeru, sa željom i molitvom da novi život, koji nam je Isus svojim uskrsnućem omogućio, u nama uhvati duboko korijenje. Neka nam u tome pomogne Duh Sveti, snagom kojega je Isus ustao iz groba, i zagovor naše nebeske Majke Marije, čije je srce prvo klicalo uskrsnom radošću svoga Sina. Amen.