Braćo i sestre!

Postoje dani koji duboko mijenjaju naš život. To su sretni i blagoslovljeni dani. Ispunjeni su Božjom snagom! Vatra Duha Svetoga upali tada u nama novu nadu!
Želim da upravo Uskrs 2008. za sve nas znači takvu novost.
Danas vam želim predložiti najveći mogući životni nacrt, najveći životni projekt.
To je onaj nacrt za koji je izgarao i unosio svjetlost u svijet sv. Pavao, veliki apostol svih naroda. U svojoj Poslanici Kološanima, kaže: “Ako ste suuskrsli s Kristom, onda tražite što je gore, gdje On sjedi zdesna!” (Kol 3, 1) Da, slaviti Uskrs znači, naime, napraviti orijaški prijelaz iz staroga načina života u novi život. I to u osobnom i zajedničkom životu. Mi, naime, nismo svjedoci samo Pavlova osobnog obraćenja, već i svjedoci sasvim nove duhovne povijesti koju je on započeo, svjedoci jedne nove nenadmašive kršćanske kulture i kršćanske civilizacije. Za sv. Pavla je susret s Uskrslim Gospodinom kozmički i epohalni događaj. Sv. Pavao dobiva u Kristu Uskrslome preobražen pogled na povijest, na kozmos, na sva događanja, na poseban način pogled na čovjeka. Čovjek postaje čovjekom tek onda kada se putem obraćenja po krštenju i preobraženja u slavljenju Euharistije sasvim suobliči Isusu, Uskrslom Gospodinu.
Suobličimo se, dakle, i mi Isusu u toj mjeri da možemo reći sa sv. Pavlom: “Da, živim, ali ne živim više ja, nego u meni živi Isus Uskrsli!”( usp. Gal 12,9) I onda nastavimo ovo razmišljanje: Da, i ja imam jake osjećaje, ali ti su osjećaji Isusovi osjećaji ljubavi prema Ocu i prema spasenju svih ljudi svijeta. Da, spoznajem! Ali znam da je najveća moguća spoznaja spoznaja Isusovog Evanđelja i da je najveća moguća radost navješćivanje Evanđelja. Da, ja govorim, ali ne govorim više svoje riječi, već ono što u molitvi i razmatranju čujem od Oca mojega koji je na nebesima. Da, i ja radim, ali radim samo ono što želi moj Otac na nebesima. Da, i ja obilazim gradove, ali odsad ih obilazim samo zato da svima svjedočim novi život u Isusu Kristu! Da dijelim radost svjesne osobne odluke za Evanđelje i Crkvu. Putujem samo zato da svakoj obitelji i svakoj župi prema svojim mogućnostima iskažem Božju ljubav i snagu velikodušnog služenja. Želim postati volonter iskazivanja Božjeg poštovanja i Božje ljubavi prema svima.
Zato pun oduševljenja surađujem u svojoj župi, u svojoj Nadbiskupiji. Da, i ja pišem i govorim i nastupam u medijima, ali samo zato da bi svi došli do potpune spoznaje mudrosti i da bi svi narodi svijeta postali jedna jedina obitelj u Isusu Kristu. Da, i ja sam spreman na rad, na muke, na patnje, žrtve i nerazumijevanja, samo da bi se među nas naselilo Božje kraljevstvo istine, pravde, mira i ljubavi. Tražim, naime, ono što je gore. To ‘gore’ o kojem govori sv. Pavao jest ljubav kao u Bogu; jest jedinstvo kao u Bogu; jest duhovno kao u Bogu! To je ono što je trajno, kvalitetno i što izgrađuje, kao što je to u Bogu. Bog je upravo zato postao Stvoritelj svijeta jer je On sam u sebi ljubav i savršenstvo. Njega nitko ne može nadići u ljubavi, nadići u savršenstvu. Gledajući neprestano na taj ‘vrh’ savršenstva i mi postajemo stvaralački, dobivamo sposobnost povezivanja ljudi u jedinstvo i snagu za strpljivost i mučeništvo, ako je potrebno.

Braćo i sestre! Suuskrsnimo s Kristom u taj novi život i živimo tim novim životom!
Živimo, dakle, “gore”. To je moja iskrena čestitka! Živjeli, dakle, na ovome svijetu kao novi ljudi, kao ljudi nade, kao ljudi koji imaju svoja srca “gore”.
Sretan i blagoslovljen Uskrs 2008!

U tom vas zajedništvu blagoslivljam u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.