Draga braćo i sestre, dobar dan! Vi se ne bojite kiše, hrabri ste! Liturgija proteže svetkovinu Božića na osam dana: to je vrijeme radosti Božjeg naroda! A na ovaj drugi dan te osmine, u radost Božića smjestio se blagdan svetog Stjepana, prvomučenika. U Djelima apostolskim predstavljen nam je kao “muž pun vjere i Duha Svetoga” (6, 5), koji je zajedno s još šestoricom izabran za službu udovicama i siromašnima u prvoj zajednici u Jeruzalemu. Opisano je njegovo mučeništvo: kada je nakon gorljivog govora rasrdio članove Sinedrija, odvučen je izvan gradskih zidina i kamenovan. Stjepan je umro poput Isusa, tražeći oproštenje za svoje ubojice (7, 55-60). Moglo bi se činiti da tome liturgijskom spomenu nije mjesto u radosnom božićnom ozračju. Božić je naime svetkovina pobjede i ulijeva u nas osjećaje radosti i mira; čemu narušavati njegov čar sjećanjem na tako okrutno nasilje? No zapravo, sa stanovišta vjere, blagdan svetog Stjepana je potpuno u skladu s dubokim značenjem Božića. U mučeništvu, naime, nasilje je pobijeđeno ljubavlju, smrt životom. Crkva vidi u žrtvi mučenikâ njihovo “rođenje za nebo”. Slavimo dakle danas Stjepanovo “rođenje” koje u dubini izvire iz Kristova rođenja. Isus pretvara smrt onih koji ga ljube u zoru novog života! U Stjepanovu mučeništvu ponavlja se ista ona borba između dobra i zla, između mržnje i oproštenja, između krotkosti i nasilja, koja je imala svoj vrhunac u Kristovu križu. Spomen prvog mučenika tako izravno raspršuje lažnu sliku Božića: bajkovitu i sladunjavu sliku koju u Evanđelju ne nalazimo! Liturgija nam doziva u svijest izvorni smisao utjelovljenja, povezujući Betlehem s Kalvarijom i podsjećajući nas da božansko spasenje uključuje borbu protiv grijeha i da vodi kroz uska vrata. To je put kojeg je Isus jasno pokazao svojim učenicima, kao što to potvrđuje današnje Evanđelje: “Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen” (Mt 10, 22).

Zato danas molimo na poseban način za kršćane koji trpe diskriminaciju zbog svjedočanstva danog za Krista i evanđelje. Blizu smo toj braći i sestrama koju se, poput svetog Stjepana, nepravedno optužuje i koji su izloženi raznim oblicima nasilja. To se događa osobito tamo gdje vjerska sloboda nije još uvijek zajamčena ili nije u potpunosti ostvarena. Događa se međutim i u zemljama i sredinama koje na papiru štite slobodu i ljudska prava, ali gdje zapravo vjernici, a osobito kršćani nailaze na ograničavanja slobode i diskriminacije. Želim vas pozvat da se nakratko u tišini pomolimo za tu braću i sestre […] I povjerimo ih Blaženoj Djevici Mariji (Zdravo Marijo…). Kršćanina to nimalo ne čudi, jer je to Isus unaprijed nagovijestio kao dragocjenu prigodu za pružanje svjedočanstva. Ipak, na civilnom planu, nepravdu treba prokazati i ukloniti. Neka nam Marija, Kraljica mučenikâ, pomogne živjeti Božić onim žarom vjere i ljubavi koja blista u svetom Stjepanu i mučenicima Crkve!

Nakon Angelusa
Pozdravljam obitelji, župne skupine, udruge i pojedine vjernike iz Rima, Italije i iz svih krajeva svijeta. Neka zaustavljanje kod jaslica, koje vjernici čine ovih dana, gdje se dive Mariji i Josipu uz Djetešce Isusa, u svima pobudi velikodušno zauzimanje za uzajamnu ljubav, da se u obiteljima i raznim zajednicama živi ono ozračje razumijevanja i bratstva koje je tako korisno općem dobru.
Sretni vam božićni blagdani i dobar tek! Do viđenja!