Učvršćenje spasenjskog zajedništva

Draga braćo i sestre, kršćanski vjernici laici, svećenici, redovnici i redovnice Crkve u biskupiji šibenskoj!

Na dobro vam došli korizmeno-uskrsni svagdani, blagdani i svetkovine. Na spasenje vam bilo ovo milosno vrijeme u koje smo ušli na Čistu srijedu, kad nas je Crkva, posipajući nas blagoslovljenim pepelom, u ime Kristovo pozvala: “Obrati se, i vjeruj Evanđelju!”
Korizma i Uskrs nisu u životu Crkve dva odijeljena događaja ili sadržaja, nego jedinstven i središnji događaj, jedinstveni spasiteljski Božji zahvat u ljudsku povijest, Pashalno (vazmeno) Kristovo otajstvo. Iz tog Otajstva se rodila Crkva. Od tog Otajstva ona živi. Njezino je poslanje svjedočiti to Otajstvo i njegov spomen-čin prenositi kroz narode i vremena.
Želio bih da nam u središtu života i događanja kroz cijelo ovo sveto korizmeno-uskrsno vrijeme budu evanđeoske riječi iz Mise četvrte korizmene nedjelje: “Dok je još bio daleko, njegov ga Otac ugleda, ganu se, potrča, padne mu oko vrata i izljubi ga… Ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se… I stadoše se veseliti.” (Lk 15).
I danas nam životno treba ova evanđeoska korizmeno-uskrsna-pashalna poruka. Treba nam Očev pogled, Očevo ganuće, treba nam žurni Božji dolazak. Treba nam Božji susret, zagrljaj i poljubac… Treba nam njegov prsten i haljina da nas zaogrne i njegov stol da se nahranimo živim Životom. Treba nam u ovom našem vremenu, kada se svim mogućim sredstvima i među nama propagira, navješćuje, širi i nudi “kultura smrti”, od začeća do umiranja, od zatrovane genetski modificirane hrane i pregrijane atmosfere, do sustavnog trovanja cjelovitog duhovnog ozračja u kojem, često daleko od Oca, u duhovnom siromaštvu živimo, žive i odrastaju naša djeca i mladi, naše obitelji i društvo. Treba nam živi Susret sa živim Bogom u ovom vremenu kad se sve više gubi čovjek, jer su ugrožene i zanijekane izvorne Božje vrednote ljudskog bića i identiteta. Ljubav i sloboda bez Božjih granica izvodi čovječanstvo na opasna i prijeteća bespuća novoga ropstva, u kojem se sve izvorno ljudsko prodaje u bescjenje (ili baca u otpad). Čovjek sve više postaje najveći gubitnik zemlje i svemira. Korizmeno-uskrsno, vazmeno otajstvo nam poručuje da je po Kristu Isusu, Bog Otac, darom Duha Svetoga, za vazda ušao u naš “prah i pepeo”.., u naše ljudske granice, u naše lažne nade, u naše bjegove, osiromašenja, poniženja, robovanja i umiranja. Svojim životom na zemlji, smrću na križu i uskrsnućem On nalazi izgubljene i iz smrti oživljuje mrtve. On je jedini Spasitelj koji “nas osobno vidi i prepoznaje, koji je zbog nas ganut, koji hita da nas spasi, koji nas istinski ljubi i žeđa naše ljubavi.” On potiče i omogućuje nam obraćenje, povratak u susretu koji spašava. Korizmeno-uskrsno, vazmeno vrijeme nam poručuje da se taj spasiteljski susret događa u Očevoj – obiteljskoj kući, u Crkvi. Crkva je prvo mjesto i svjedok Kristova djela spasenja, korizmeno-uskrsnog prijelaza iz ropstva u slobodu iz smrti u “život u izobilju”. To je temeljni poziv i poslanje Crkve. Korizma-Uskrs je na najizvrsniji način vrijeme Crkve, tj. našeg kršćanskog zajedništva. Prevažan je stoga korizmeno-uskrsni povratak Crkvi i susret s Ocem i braćom. Potrebna nam je obnova tog (obiteljskog) crkvenog zajedništva u Kristu Spasitelju. Potrebno nam je učvršćenje tog spasenjskog zajedništva u Duhu Svetom Životvorcu, koje se svakom vjerniku dogodilo po krštenju i potvrdi, a događa se i trajno živi i raste po Euharistiji, po ostalim sakramentima i molitvi Crkve.
Vjerujem da vam je svima poznato, da smo ovu liturgijsku godinu u našoj biskupiji, posebno posvetili vjerničkom razmišljanju o svećeničkom i redovničkom Božjem pozivu i služenju njegovoj Crkvi, i po Crkvi svakom čovjeku, narodu i svijetu. Poslušni pozivu “Gospodara žetve”, odlučili smo ove godine ustrajnije moliti, kako za svećenike, redovnike i redovnice koji u našoj Crkvi već žive duhovna zvanja, da ih žive oduševljeno te predano služe Bogu, Crkvi i narodu. Molimo i za one koji se pripremaju da Božji poziv iskreno i radosno žive, kao i za one mladiće i djevojke koji naslućuju da ih Gospodin poziva u “svoju žetvu” da taj poziv prepoznaju i da se odzovu. Ove godine molimo da Božjom pomoću, Marijinim zagovorom i po primjeru Svete nazaretske obitelji, tako živimo Crkvu u obiteljima i svojim župnim zajednicama, da se duhovna svećenička i redovnička zvanja u njoj rađaju, “rastu i napreduju pred Bogom i ljudima”.
Potičem vas, poštovani kršćanski vjernici laici, svećenici i redovnici i redovnice u svim župnim zajednicama i samostanima naše mjesne Crkve-biskupije, da se ovih korizmeno-uskrsnih dana revnije okupljate na slavlje svete euharistije, kao i na organizirana euharistijska klanjanja. Euharistija je izvor života Crkve, pa tako i duhovnih zvanja. Potičem župna (i obiteljska) okupljanja na zajedničko čitanje i razmatranje Svetoga pisma. Kao i okupljanja u zajedničkoj župnoj (ili obiteljskoj) molitvi Put križa i svete Krunice, kao i na drugim oblicima molitve. U ovom Korizmeno-uskrsnom vremenu posebno preporučujem da se u župama i redovničkim zajednicama organiziraju “pokornička slavlja” kao priprava za pojedinačnu (vazmenu) svetu Ispovijed. (Vidi Rimski obrednik Red pokore). Djela ljubavi i milosrđa prema bližnjima u nevolji su vanjski znak našega odgovora na Božju ljubav. Pomozimo korizmene akcije našeg župnog, biskupijskog i nacionalnog Caritasa. Naše korizmeno i svako drugo odricanje ima kršćanski smisao samo kad je na korist bližnjima u potrebi.
Vjerničko okupljanje u svojoj župnoj zajednici pomaže nam da bolje osobno preispitamo svoj stav i odnos prema Bogu i bližnjemu. Pomaže nam da se Bogu vratimo, da se s njime susretnemo i u susretu s njim i bližnjima bolje upoznajemo i ostvarujemo svoje životno zvanje i poslanje. Tako Bog u svojoj Crkvi otkriva svoj poziv i onima koje odabire za svećeničko i redovničko služenje. Tako Bog spašava svijet od besmisla i smrti. Ulazna pjesma u Misu iste četvrte nedjelje, koja je po sredini korizmeno-uskrsnog puta, započinje pozivom koji je Izaija prorok uputio ondašnjem narodu Božjem: “Veseli se Jeruzaleme. Kličite.., radujte se s njime svi koji ste nad njim tugovali..!” Želim svima radostan korizmeni susret s Gospodinom i s Njime radostan put prema Uskrsu. A posebno vama to želim, dragi mladići i djevojke, koji naslućujete da vas Bog zove u duhovna zvanja, želim da to sa sigurnošću otkrijete i da se hrabro, uz podršku svoje Crkve, odazovete… Želim da se svi, zajedno s našom Gospom i našim svetima u Gospodinu “stanemo veseliti !”
Sve Vas pozdravljam i blagoslivljam!

Vaš biskup + Ante