Poštovani gledatelji, slušatelji i čitatelji, dragi vjernici i svi ljudi dobre volje!

Želim sa svima koji slave najveći kršćanski blagdan Uskrs podijeliti nekoliko misli i uputiti vam svoju iskrenu čestitku.
Uskrs je star koliko i kršćanstvo. Nakon što je Isus iz Nazareta 30. godine nove ere, odnosno kako se uskoro poslije prozvalo to vrijeme – poslije Krista, odnosno poslije Kristova rođenja – bio raspet na križ te umro u petak, 14. nisana, treći je dan, tj. u nedjelju – baš kako je prorekao, odnosno kako su židovski proroci to i navijestili – uskrsnuo od mrtvih. Otada je nedjelja – Dan Gospodnji ili dan Kristova uskrsnuća, blagdan za sve vjernike koji prihvaćaju Gospodina Isusa kao Mesiju tj. Krista.

Taj tjedni ritam odmora i slavlja zadržao se do danas u većini zemalja Europe te u Sjevernoj i Južnoj Americi, ali on dominira – mogli bismo reći – kao dan predaha od posla i kao dan u koji se čovjek posvećuje svojoj obitelji, te svojoj nutrini i duhovnosti, po čitavom svijetu. Tek u prošlom stoljeću, u kojem se sve više razvio liberalni kapitalizam kao model života po principu zgrtanja što većeg profita na bilo koji način, doveo se u pitanje Dan Gospodnji kao dan odmora. To se na žalost dogodilo i u našoj Domovini, u kojoj nikad dosta izrabljivanja radnika i malih ljudi, ali – vidi se to dobro i na našem primjeru – plod te pohlepe nije veći napredak nego i gospodarski i ukupni društveni nazadak, budući da je čovjek i socijalno i duhovno biće, kojem je potreban predah od rada i vrijeme za sebe, svoje bližnje i za susret s Bogom.

Uskrs nam upravo to poručuje: da je čovjek stvoren da živi u prijateljstvu i sa sobom, i s drugim ljudima, i ponajviše s Bogom. Kad čovjek zaboravi Boga i živi protivno njegovim zapovijedima, tada se i sam urušava kao osoba, i svojim bližnjima nije na pomoć već na teret i propast.

Kristovo uskrsnuće je bez daljnjega događaj par exellence, presedan bez uzora. Do Krista nikada nitko nije od mrtvih uskrsnuo i živio u jednom za naše ljudsko iskustvo drukčijem, potpunijem, vječnom životu, bez prostornih i vremenskih granica. Zbog tog presedana mnogima je teško prihvatiti tu istinu vjere, ali od nje kršćanstvo živi. Sv. Pavao je čak napisao da naša vjera stoji ili pada prihvaćanjem Kristova uskrsnuća: „Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vjera vaša!” (1 Kor 15,17), poručuje nam Apostol. Uskrs je dakle temelj vjere kršćana, uskrsnuće Kristovo je budućnost za sve koji njega slijede. Uskrs tako treba postati i naše iskustvo, naš život. Dapače, ta „novost života” (Rim 6,4) već je sada naš život, jer u svjetlu Kristova uskrsnuća trebamo promatrati sve događaje i sav život kako svijeta tako i naš osoban, i uskrsno živjeti ovdje na zemlji.

Uskrs je također velika poruka da je čitav čovjek, i to zajedno s univerzumom, preobražen i obnovljen. Krist je promijenio sve odnose, podario je čovjeku moć da živi ne „životom ovoga svijeta”, nego životom koji daje Bog, pobožanstvenjeno. Stoga je nemoguće da se vjera u Krista zatvori u neki svoj izolacionizam, već nužno teži preobraziti sav svijet, sve odnose u društvu, sve segmente života. U tom smislu kršćani nisu apatični ni nezainteresirani niti za gospodarstvo, niti za politiku, niti za kulturu. Ni jedna ljudska djelatnost ne može biti izuzeta ovom događaju koji je promijenio čitav svijet! Zato je naša suodgovornost upravo u tome da obasjani svjetlom Kristova uskrsnuća, nastojimo utjecati da ovaj naš svijet bude bolji, da u njemu zavladaju odnosi koje Bog želi, da ti odnosi odražavaju božanski naum s čovjekom i njegovim životom, a taj je naum – vječna sreća u prijateljstvu sa svima, i s Bogom kao svojim prijateljem i partnerom u neprestanom sustvaranju, ukrašavanju i dovršavanju svijeta.

Neka svima bude sretan i blagoslovljen Uskrs, blagdan Kristove pobjede nad smrću, nad zlom i grijehom! Neka Uskrs sve obasja i nadahne da vjerujemo u mogućnost sasvim novog, drukčijeg ljudskog i ukupnog života, boljeg i sretnijeg života koji daje Bog! Neka u svima nama odjekne radosna uskrsna pjesma: Aleluja!

Sretan Uskrs svima!
Sisački biskup Vlado Košić