Dragi slušatelji, sretan vam Uskrs! Posebne čestitke upućujem svima onima koji su zbog posla ili obaveza daleko svojih obitelji i domovine. Ali, nitko nije sam u izmjeni duhovnih dobara, gdje god da se nalazio.

U ovo korizmeno vrijeme kršćani se pripremaju za blagdan Uskrsa molitvom, postom i pokorom. Tako započinje korizmeni hod koji je papa Franjo nazvao duhovna agonija. Pozvani smo suočiti se sa zlom molitvom, kako bismo ga, uz Božju pomoć, mogli pobijediti u našem životu.

Evanđelje nam govori da Duh nagna Isusa u pustinju. „I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona” (Mk 1, 12-13). Isusu nije potrebno obraćenje da bi ispunio svoje poslanje, ali kao čovjek mora proći u poslušnosti volji Očevoj kroz tu kušnju, da bi nam dao milost pobjede nad napastima.

Korizma je vrijeme pokore, ali nije žalosno vrijeme! To je radosna i ozbiljna obaveza, dodaje papa Franjo, da se oslobodimo svoje sebičnosti i da se obnovimo po milosti krštenja. Samo nam Bog može dati istinsku sreću. Beskorisno je tražiti ju u užicima, vlasti ili karijeri… Kraljevstvo Božje ostvarenje je svih naših želja, jer je, u isto vrijeme, spasenje čovjeka i slava Božja.
Uskrs je. Uskrs je prijelaz iz smrti u život, iz ropstva u obećanu zemlju, gdje Bog okuplja svoj narod.

Proslava Uskrsnog trodnevlja, a osobito u Noći bdjenja, kada Crkva naviješta uskrsnuće Krista Spasitelja svijeta, zvona svečano zvone i pozivaju da se radujemo u Gospodinu.

Od ovih strašnih i čudesnih događaja Uskrsa, želio bih se prisjetiti onog koji nam može pomoći da dublje proživimo žrtvu Križa i odluku koju svatko sam mora donijeti pred Bogom.

Lukino Evanđelje (vidi 23,33) prikazuje Isusa razapeta na križu između dvojice razbojnika, jednoga s desne, a drugoga s lijeve strane. Oni nisu samo dvojica zločinca, već predstavljaju cijelo čovječanstvo. Svaki se čovjek pronalazi u jednome od njih. Nakon stotinu godina i dalje ih se pamti. Obojica razbojnika bili su krivi, ali jedan je vjerovao u Isusa dok ga je drugi odbacio. Samo je jedan od njih zasigurno u raju.

Vraćaju se iskušenja Zloga iz pustinje čak i pored Kristova križa. Jedan od razbojnika Isusu je rekao: „Zar ti nisi Krist? Spasi sebe i nas” (Lk 39-30). Ali spasenje koje je Isus ponudio nije povratak prethodnom životu, zemaljskom životu, već vječnom životu u njegovu kraljevstvu.

Drugi je razbojnik spoznao da je Sin Čovječji nepravedno osuđen i ubijen, kako su proroci o njemu prorekli.

Sudjelujući u obredima Velikog tjedna i u pokorničkim procesijama, ne smijemo zaboraviti da će Misterij smrti i Života biti plodonosan, ako osjetimo u našim srcima riječi pomirenja i oproštenja Onoga, koji nas je umrijevši na križu spasio i dao nam da živimo kao uskrsnuli.
Svima želim Mir Krista Uskrslog. Gospodin je uskrsnuo, Aleluja!