Uskrsna čestitka zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe

Tim riječima anđeo je Gospodnji objasnio neočekivan događaj ženama koje su u grobu tražile Isusovo tijelo. I nama ta ista riječ danas govori: Isus nije lik prošlosti. On živi. On je s nama na putu. On nas poziva da ga slijedimo te da s njim nađemo naš put života.
Kada je Isus silazeći s brda Preobraženja govorio svojim učenicima Petru, Ivanu i Jakovu o križu i uskrsnuću, nisu razumjeli Isusovu riječ da Sin čovječji treba od mrtvih ustati (Mk 9, 10).
“Uskrsnuo je uistinu”! To svjedoče i žene kojima se Uskrsli očitovao na uskrsno jutro. I apostol Petar. I apostoli bez Tome i s Tomom. I učenici na putu u Emaus. I apostol Jakov. I pet stotina braće. I konačno Pavao apostol (usp. 1 Kor. 15, 3-87).
Veselimo se, jer Krist nije ostao u grobu. Njegovo tijelo ne poznaje raspadanje. Pripada svijetu živih a ne mrtvih. Veselimo se jer je On Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Živi ne samo jučer, već i danas i za svu vječnost (usp. Heb. 13, 89).
Događaj Kristova uskrsnuća govori nam o Bogu života. To je navještaj nerazorive nade da je čovjek u konačnici pozvan na život koji je u Kristu pobjednik nad smrću. Biti kršćanin znači ponajprije vjerovati svjedocima da je Bog Isusa kojega su ljudi razapeli uskrisio i učinio Gospodinom i Gospodarom svega stvorenoga.
“Danas Bog po svome Jedincu pobijedi smrt, a nama otvori pristup u vječni život.” Tako kliče Crkva na Uskrs! To je jezgra svega apostolskog propovijedanja. To je svjedočanstvo što ga oni, radosni i sigurni, dadoše za svoga Učitelja. Kršćanska se zajednica na toj sigurnosti, u vjernosti uskrslom Gospodinu zasniva, razvija i širi.
Zato se, draga braćo i sestre, poštovani gledatelji i slušatelji, svojom vjerom u uskrsloga Krista vjernik može hrabro suočiti sa znakovima civilizacije smrti koja se nameće današnjem svijetu. Kako ne prepoznati i oko nas prijetnje životu, nerođenom životu, nedopustivom samovoljom čovjeka; ili mladom životu koji nezajažljiva strast za dobitkom baca u zagrljaj ovisnosti; ili životu koji postaje predmet strasti i izrabljivanja ljudi od moći i obilja; ili, kako ne uočiti prezir naše potrošačke civilizacije prema starima i nemoćnima koji ne mogu proizvoditi niti uvećavati dobit, a zaslužuju poštovanje i zahvalu.
A uskrsli Krist je došao “da imamo život i da ga imamo u izobilju” (usp. Iv 10, 10). Kristov učenik u našem hrvatskom društvu podržava život najprije u svom obiteljskom krugu. Život koji niče u obiteljskom okrilju za nj je svetinja. On prihvaća život. Brani ga. Raduje mu se u svim razdobljima njegova postojanja, od začeća do prirodne smrti. Tako vjernik prihvaća odgovornost za društvo u kojem živi. Postaje također dionik uskrsne pobjede nad smrću. Siguran je za svoj hod u sadašnjosti. Otvara mu se budućnost u neprolaznom zajedništvu s Bogom života.
Tim mislima svima vama, svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima, sjemeništarcima, svim vjernicima i svim ljudima dobre volje želim i čestitam radostan Uskrs!

Vaš nadbiskup + Ivan Prenđa