Ne tražite živoga među mrtvima! (usp. Lk 24,5)

Draga braćo i sestre u uskrslom Kristu,

Na „blagdan svih blagdana” – Uskrs, Crkva Kristova u svojoj raspjevanoj liturgiji dozivlje u pamet svim svojim članovima jedinstvenu, silno usrećujuću istinu uskrsnuća utjelovljenog Sina Božjega. Ona pobjednički kliče: „Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se u njemu! Aleluja!”
Tako ona čini već dvije tisuće godina, svake godine iznova, posebno svečano uz svetkovinu Uskrsa, kao i kroz cijelo vazmeno vrijeme.
Kakvi su plodovi tog i takovog ponašanja Crkve? Je li se u ovih 20 stoljeća nakon Kristova uskrsnuća čovječanstvo išta poboljšalo, promijenilo na bolje? – Život na zemlji, među ljudima i narodima teče svojim uobičajenim tijekom. Rađa se i umire, patnje i boli ostaju iz generacije u generaciju; jednako tako i razna zlodjela ljudi: varanja, kukavičluk, izdaja, korupcija, ubojstva, ratovi, mržnje, zavisti i neprijateljstva – među ljudima pojedincima, među političkim strankama, među narodima ili društvenim sistemima.
Zar nam se ne čini da jedna velika provalija zjapi između pobjedničke i slavljeničke pjesme „Aleluja” i konkretne životne stvarnosti na zemlji? Nije li radosni, optimistički uskrsni poklik „Aleluja” – poziv namijenjen ljudima svih naroda, klasa, rasa i vremena – prisiljen da ga, nažalost, vjetar konkretne životne stvarnosti raznese prije nego što on dopre kroz uši do ljudskih srdaca!? Ne, nije – kažemo mi, članovi ovozemaljske putujuće Kristove Crkve. Mi smo svjesni da Crkva ima zadaću uspješno se boriti protiv svih prepreka i poteškoća – subjektivne ili objektivne naravi – i stići na cilj svoga putovanja – u vječne stanove, koje joj je – prema vlastitom obećanju (usp. Iv 14,3) – pripravio njen Utemeljitelj – Vođa i Učitelj: uskrsli Spasitelj Isus Krist.
Ta radosna i istinita pjesma „Aleluja” prvenstveno je pobjednički himan umrloga i suprotno svim zakonima prirode – oživljenoga, uskrsloga i uzvišenoga Isusa iz Nazareta, Krista, Gospodina. Svojom dragovoljnom smrću i slavnim uskrsnućem On je nas ljude ponovno izmirio s Bogom, s našim Stvoriteljem. On svakome od nas nedvosmisleno poručuje: „Uskrsnuh i opet sam trajno s tobom” (Ulazna pjesma). Moja te ruka drži. Kamo god pao, past ćeš u moje ruke. I na vratima smrti ja sam tamo. Kamo nitko s tobom ne može poći i kamo ti ništa ne možeš ponijeti, ja te čekam i pretvorit ću ti tamu u vječnu svjetlost. Uskrsli Krist nam trajno dariva svoj život, kako bismo bili u stanju zajedno s Njime uspješno se oduprijeti svim destruktivnim izazovima i preprekama koje degradiraju i uništavaju čovjeka i čovječanstvo.
Istinski Spasitelj čovjeka i čovječanstva je uistinu i danas, u ovoj našoj životnoj realnosti, – živ i djelotvoran. On je za nas učinio – i trajno čini sve što nas istinski može usrećiti.
Ali, pitanje je da li mi ljudi njega istinski tražimo ili pak čamimo očajni i nesretni u svojoj tjeskobi, jadu i nevolji. Božji glasnici, anđeli i danas su na djelu sa svojim jasnim pitanjem, kao i u ono prvo nedjeljno uskrsno jutro, kada su onim pobožnim ženama, koje su ispunjene ljubavlju prema ubijenom Isusu, išle na njegov grob: „Što tražite živoga među mrtvima?” (Lk 24,5). – Njihovo pitanje je nama jasna uputa: Ne tražite život kod mrtvaca, kod onih koji nemaju u sebi ljubavi, nego su pokopani u grobove svoje sebičnosti! Znajte i upamtite: sve nepravde na zemlji, sva bijeda, sav strah i svi terori, sva progonstva i podjarmljivanja, svi ratovi i zlodjela nastaju kao plod pomanjkanja ljubavi! Kakve god užasne planove kovali veliki ili mali tirani i diktatori današnjice, uzrok takva njihova ponašanja uvijek leži kod mrtvaca! Zašto onda tražiti uspješan, osmišljen život i sretnu budućnost kod mrtvaca, pa bili oni i formalno živi? – Kod onih, koji žive isključio za svoje uskogrudne interese, za svoj džep, svoj posjed, svoj užitak; kod onih koji ne prihvaćaju Krista, koji odbacuju njegovu ponudu ljubavi! Samo od Boga dolazi stvarna revolucija, istinska promjena na bolje – i u ljudskim srcima i u međuljudskim odnosima.
Tko vjeruje u Krista Pomiritelja, taj je u službi Božje istine, praštanja i ljubavi; taj nije nasilan nego je u stanju i drugima pomoći da ljubavlju i mirotvorstvom zaustave nasilje, mržnju i osvetu.
Dopustimo da uskrsli Krist, živi i životvorni, nađe u našem srcu za sebe ugodno prebivalište! Prožeti njegovom preobražavajućom snagom ljubavi, moći ćemo postati bolji i sretniji ljudi i druge oko sebe usrećivati!
Trudimo se živjeti po Isusovoj zapovijedi koja glasi: „Novu vam zapovijed dajem: ljubite jedni druge!” (Iv 13,34). Molimo Gospodina da nam pomogne u drugim ljudima prepoznati braću i sestre koji trebaju našu ljubav i naklonost!
Budemo li ispunjavali Kristovu zapovijed ljubavi, bit ćemo kao i njegovi prvi apostoli – kao Petar, Ivan i drugi apostoli, kao one pobožne žene, ili oni učenici, kojima se uskrsli Isus ukazao na putu u Emaus. Svi su oni, a iza njih i nebrojeno mnoštvo kroz dosadašnjih 20 stoljeća povijesti kršćanstva svjedočili za Isusovo uskrsnuće i definitivnu njegovu pobjedu u korist ljudi i cijelog čovječanstva, – u pobjedu života nad smrću, pobjedu ljubavi nad mržnjom! Oni su bili svjesni da će ljudi biti suđeni prema svojoj vjeri u uskrsloga Krista i prema ispunjavanju njegove zapovijedi ljubavi!
Svima vama, sretnicima, koji slavite blagdan Kristova uskrsnuća po novom ili starom kalendaru, kao i svim ljudima dobre volje, želim od srca da se istinski okoristite predragocjenim plodovima Krista Spasitelja i njegove beskrajne ljubavi i milosrđa.

Svima želim SRETAN USKRS! Aleluja!