Draga braćo svećenici i redovnici,
drage sestre redovnice,
dragi Božji narode!

„Mir vama!”! (Iv 20,19b)
Jedan se katolički župnik susreo s jednim teologom Ruske pravoslavne Crkve. Nakon upoznavanja župnik je rekao: „Ja znam samo dvije ruske riječi: „Histos voskres (čitaj: Hristós vaskrjés!) – tj. Krist je uskrsnuo.” Gost iz Rusije mu je na to odgovorio: „To su najvažnije riječi koje uopće postoje!”
Kršćani cijelog svijeta tvrde: „Krist je doista uskrsnuo!” – Ako je to istina, onda moraju postojati i posljedice te istine za život i ponašanje nas ljudi, osobito nas kršćana.
Veliki engleski teolog, nedavno proglašen blaženim, kardinal John Henry Newman rekao je jednu znakovitu rečenicu: „Ako je istina da je Krist uskrsnuo, tada i mrtvi nose nadu na svome licu”. – Davno prije njega veliki Kristov apostol sv. Pavao ustvrdio je: „Ako Krist nije uskrsnuo, doista je uzalud naše propovijedanje, zaludna je vjera vaša, još ste u grijesima” (1 Kor 15,14.17).
Kristovo je uskrsnuće najradosnija vijest, najdragocjenija poruka koju Bog po svome utjelovljenom Sinu Isusu Kristu daje nama ljudima – rekli bismo – na znanje i ravnanje.
Zato mi kršćani utemeljeno tvrdimo da na Uskrs slavimo Svetkovinu svih svetkovina i blagdana, svetkovinu koja nam omogućuje slaviti sve druge kršćanske svetkovine i koja svima njima daje pravi smisao. – Ako bi sadržaj Uskrsa bio lažan, onda bi i svetkovina Božića bila samo lijepa priča za djecu; onda i Veliki Petak ne bi bio ništa drugo do li podsjećanje na jednu od brojnih povijesnih brutalnosti koje ljudi – uvijek iznova – provode jedni nad drugima.
S porukom i sadržajem Uskrsa stoji ili pada naša vjera u Boga živoga i milosrdnoga; stoji ili pada i nestaje i naša nada u jednu budućnost koja zavrjeđuje da ju se iščekuje i da se za nju i trpi.
Isus Krist živi. To je istina koja ispunja sadržaj naše kršćanske vjere. Isus, koji je – potpuno nevin – bio mučen i razapet na križ, na njemu umro te bio pokopan, slavno je uskrsnuo. Pobijedio je mržnju i smrt, pobijedio je tamu, bol i strah.
U odlomku evanđeoskog izvještaja koji slušamo u misnom slavlju na Uskrs stoje i ove riječi anđela, koje on upućuje uplašenim ženama, koje su u rano jutro treći dan nakon užasne Isusove smrti, došle na njegov grob: „Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu je! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše” (Mk 16,6).
Doista, „ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu”, kako kliče psalmist (Ps 117, 24), a s njim i cijela Crkva.
Ova radost zbog najsudbonosnijeg događaja koji se zbio u ljudskoj povijesti, a u korist ljudskog roda i svakog čovjeka svih vremena i podneblja, trebala bi ispunjati srce svakoga kršćanina i to u svakom danu i času njegova života. Jer, uskrsli Krist nije jedna pojava, koja se nekad davno dogodila, a onda zauvijek nestala i ostavila iza sebe samo jedno divno sjećanje i jedan dirljivi primjer. Uskrsli Krist je trajno među nama ljudima, kako bi posvjedočio objavljenu Božju istinu o Božjoj ljubavi prema njegovim ljubljenim stvorenjima – tj. prema nama ljudima. On trajno živi i djeluje u svojoj Crkvi, po njenoj liturgiji, po njenom propovijedanju, po njenim sakramentima, po sveukupnom djelovanju njenih članova u korist čovjeka pojedinca i cijelog ljudskog roda.
Zadaća je nas kršćana, da Kristovu božansku vlast i njegovo spasiteljsko djelovanje obznanjujemo svojim riječima i djelima. Uskrsli Krist želi svoje učenike – kršćane imati na svim stazama cijele zemaljske kugle, u svim ljudskim zvanjima i profesijama, u svim njihovim životnim sredinama. Jer On je Otkupitelj svih generacija, ljudi i naroda. On osobno, kao Uskrsli ide pred svojim učenicima u sve „Galileje” svijeta. Želi ih imati posvuda kao svoje vjerodostojne svjedoke i suradnike, a ne kao lažljivce, niti kao zabušante i ljenčine, koji doduše tvrde kako su kršćani, ali svojim djelima i svojim životnim ponašanjem zapravo niječu svoju pripadnost kršćanstvu, čine kršćansku vjeru nevjerodostojnom, pa i odbojnom.
Mi kršćani, članovi Kristove Crkve, svojim vjerodostojnim životom u službi ljudi i njihovih duhovnih ili materijalnih potreba, moramo biti svjesni da nam je dužnost dati našim suvremenicima istinit odgovor na njihovo opravdano, prevažno pitanje o postojanju Boga – Stvoritelja i Spasitelja – i o njegovom milosrdnom i mirotvornom djelovanju u povijesti ljudskog roda i u povijesti života svakog pojedinca.
Slaviti ispravno, iskreno ovu najveću i najradosniju kršćansku svetkovinu – Uskrs znači ozbiljno i svjesno uzeti k srcu važno upozorenje sv. apostola Pavla iz njegove poslanice Kološanima (koje slušamo u drugom čitanju na uskrsnom misnom slavlju): „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi s desne Bogu!” (3,1). Taj poticaj da tražimo „što je gore” ne želi nas odalečiti od našeg svakodnevlja na zemlji. Naprotiv! Kao zajednica Kristovih vjernika, bez obzira koliko nas ima i u kakvoj se životnoj situaciji nalazili, imamo nezaobilaznu zadaću koja proizlazi iz naše vjere u Kristovo uskrsnuće.
Tu zadaću izvršavamo kad god se odlučno zalažemo za istinu, za pravdu, za pomirenje i pravedni mir, za toleranciju, za slobodu; kad se odlučno borimo protiv bolesti i bijede, diskriminacije, odstranjivanja i preziranja ljudi, protiv etničkog čišćenja i svih drugih oblika nepravde, obezvrjeđivanja i uništavanja života, osobito ljudskog. U tom našem dosljednom zalaganju i u toj našoj borbi postaje konkretnom i učinkovitom i naša vjera i nada u naše vlastito uskrsnuće zajedno s uskrslim Kristom!
Prigodom nedavnog, nezaboravnog susreta nas biskupa, članova BKBiH s papom Franjom u Rimu (16.3.2015.), on nam je izrazio osjećaje svoje blizine i zamolio nas da ih svima prenesemo. Papa je između ostalog rekao: „Iseljavanje je svakako jedna od zbiljnosti koja vam stoji veoma na srcu. Ono izaziva poteškoće u povratku mnogih vaših sunarodnjaka, manjak radnih mjesta, obiteljsku nestabilnost, afektivno i društveno razdvajanje čitavih zajednica, manjkavosti u djelovanju župa. (…) Papa i Crkva su s vama u molitvi i po djelotvornoj potpori vaših planova u korist onih koji naseljavaju vaše krajeve, bez ikakve razlike. Stoga vas ohrabrujem da ne štedite svoje snage u podupiranju slabih, da pomognete – na način kako vam je najprikladnije – sve one koji imaju opravdanu i iskrenu želju za ostankom u rodnoj zemlji te utažiti duhovnu glad onih koji vjeruju u neprolazne vrijednosti, proizašle iz Evanđelja, koje su tijekom stoljeća podupirale živote vaših zajednica. (…) U vašim nastojanjima pokušajte unaprjeđivati društveni pastoral u susretima s vjernicima, posebno s mladima, kako bi ih se tako formiralo da budu voljni ostati u svojim krajevima, kao pokretači i kao oni koji su odgovorni za obnovu i rast vaše Zemlje, od koje ne mogu očekivati da samo primaju.” Papa je izričito naglasio kako „nestrpljivo” iščekuje posjet našoj Domovini i susret s našim narodom u Sarajevu 6. lipnja 2015. te nam svima udjeljuje svoj blagoslov.
U svečanoj liturgiji uskrsne noći najprije se zapali velika Uskrsna svijeća – simbol uskrslog Krista i njegova nepobjedivog svjetla koje osvjetljuje sve tmine ljudske povijesti i svakog ljudskog života. I mi, sudionici te svečane uskrsne liturgije palimo na plamenu Uskrsne svijeće svoje male svijeće, a zatim plamen te naše svijeće pružamo drugima oko sebe. Tako ujedno posvješćujemo sebi našu zadaću da smo i mi zajedno s Kristom svjetlo svijeta u našem životnom okruženju.
Naša kršćanska vjera nužno treba svijetliti našim dobrim djelima u korist naših bližnjih! Ne samo na ovaj osobito radosni blagdan Uskrsa, nego svaki dan našeg zemaljskog života!
Od srca želim i molim uskrslog Krista da takve djelotvorne vjere bude u životima brojnih – ako ne i svih onih naših suvremenika – stanovnika naše Domovine i cijele zemaljske kugle, koji se s pravom ponose svojim kršćanskim identitetom i radosno slave svetkovinu Uskrsa – bilo po novom ili po starom kalendaru.
Braći svećenicima i redovnicima, sestrama redovnicama i svim drugim vjernicima – članovima naše biskupije, gdje god da se nalaze – u zemlji i u svijetu kao i svoj drugoj kršćanskoj braći i sestrama koji Uskrs slave po novom (gregorijanskom) kalendaru –ponavljam riječi uskrslog Krista „Mir vama!” i od srca želim: Sretan vam Uskrs!
Kršćanskim vjernicima koji Kristovo uskrsnuće slave po starom (julijanskom) kalendaru također od srca kličem: Hristos vaskrse! Amen.

U Banjoj Luci, o Uskrsu 2015.

+ Franjo Komarica, biskup banjolučki