Dragi vjernici!
Nakon što su Isusa pokopali, neki su dolazili na njegov grob. Evanđelje uskrsnoga dana poručuje da su dvojica čak trčali. Za apostola Ivana kaže: “Vidje i povjerava!”
Sto je to Ivan vidio, i što je tada povjerovao? Vidio je da Isus nije među mrtvima nego da je doista uskrsnuo. Poslije će on to što je vidio i povjerovao svuda pripovijedati. Apostoli su se bojali Isusa slijediti na Kalvariju, ali kad su vidjeli što se na tom mjestu dogodilo, razišli su se po svijetu i svuda pripovijedali. Oni su, zapravo, svaki sastanak sljedbenika Isusovih proželi događajima s Kalvarije. Kršćanska zajednica se najčešće okuplja na obnovu slavlja kalvarijskih događaja te molimo “Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo!” Jedno i drugo dogodilo se upravo na Kalvariji. Oltar je na neki način slika samoga Kristova groba. Tu je križ, simbol njegove muke i smrti, tu je i svijeća, simbol njegova slavnog uskrsnuća.
S druge strane krenula je već tada lažna vijest s Kalvarije: “Recite da su došli Isusovi učenici i ukrali njegovo tijelo dok smo mi spavali”. U raznim oblicima ta laž kolat će do kraja svijeta.
No, vratimo se onome što je Ivan vidio i povjerovao, što je poslije svuda naviještao.
Bilo je prošireno mišljenje da na zemlji više trpi grešnik, a pravednika Bog oslobađa od nevolja. Kada je Isus predan u ruke njegovih neprijatelja, koji su ga ubrojili među zločince, apostoli su se sasvim zbunili. Isus je, doduše, govorio da će trebati trpjeti, da će ga izrugati, da će na koncu i umrijeti, ali apostoli su to nekako drugačije shvaćali, a ne upravo doslovno. Kada je Isus prihvatio svu onu patnju pa i samu smrt, da bi na koncu uskrsnuo na neuništivi život, apostoli su shvatili da pravi put u život nije izabiranje lakšega i lagodnijega puta, nego da za vjernost istini i Bogu treba biti spreman prihvatiti i trnoviti put.
Čovjek se boji križa i patnje ne samo radi toga što je to teško podnositi i nositi, nego i zato što ne vidi vrijednost i smisao takva života. Krist je poslušno, prihvaćajući svoj križ i patnju, došao do cilja koji nitko prije njega nije dosegnuo — do uskrsnuća i konačne pobjede života. Slijedeći njega i mi ćemo prepoznati vrijednost i smisao svakog našeg križa i naše patnje i u njemu pronaći svijetli put prema pobjedi života u našem uskrsnuću. Ovih dana i naš narod posebno osjeća težinu svoga životnog križa i puta. Neka zora Kristova uskrsnuća svojim zrakama osvijetli patnje i križeve svakog vjernika i svega našeg vjerničkog naroda.

Čestit Uskrs i radosne vazmene blagdane,
želi vam gospićko-senjski biskup Mile Bogović