Istina je prava novost.

Uskrsna poruka hvarsko-bračko-viškoga biskupa Slobodana Štambuka

Petar bijaše u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše za njega. (Dj 12, 5)

Sestre i braćo, pozdrav i blagoslov za svete Uskrsne Dane!
U vremenu nakon prestanka službe rimskoga biskupa – pape Benedikta 16. (11. veljače) do dolaska pape Franje I. (13. ožujka 2013.) najčešće spominjana riječ bijaše – m o l i t v a. Benedikt 16. završio je svoju službu pozvavši vjernike da mole za njega, a njegov nasljednik započeo je veliku i odgovornu službu u Crkvi pozvavši vjernike da ga blagoslove i mole za njega. U tom istom vremenu, brojni vjernici diljem svijeta prihvatili su preporuku i Benedikta i Franje, a mnogi, kojima vjera malo ili ništa ne znači, uglavnom su se bavili „razmišljanjima” tko bi ulogu Pape trebao preuzeti, koji su sve grijesi Crkve u današnjem vremenu i slično, a vjernik je – m o l i o! Vjerujući Bogu, vjernik se povjeravao Božjem Duhu koji na najbolji način vodi svoju Crkvu, vjernik je – m o l i o! Crkva je molila upravo onako kako je činila kad je (u početku Crkve) Petar, prvi Papa, bio zatočen u tamnici: „A Crkva se moljaše za njega!” I dogodilo se čudo: vrata tamnice otvoriše se sama… Snažne li poruke za sve nas! Snažne kao u tamnici, ili bolje: kao u tami! U tami zla, u tami nezadovoljstva, u tami nejasnoća, u tami nesigurnosti… Crkva, tj. vjernici – oni se mole! To je naša najjača „karta”, to je naš „as-servis”, to je najbolje „oružje” i kad „progovore” ljudska oružja i kad „krv uzavrije”. Sveti će Pavao preporučiti „da se obavljaju prošnje, molitve” (1 Tim 2, 7) dok je imao u vidu redovite potrebe vjernika i Crkve općenito, a naročito se obraća s jasnim zahtjevom muškarcima: „Hoću, dakle, da muškarci mole na svakom mjestu…” (1 Tim 2,8) što bi za naše moderno usmjerene uši moglo zvučati kao gotovo nemoguće ili u najmanju ruku prezahtjevno. S druge strane, „postoji slab čovjek koji moli pomoć” (Usp. Sirah 11,12) i jasna preporuka što ju je davno pisac psalama sročio: „Zato nek’ ti se moli pobožnik svaki u času nevolje…” (Ps.32,6) Veliki crkveni povjesnik tvrdi: „Jedino molitva može Boga svladati!” (Tertulijan). Tijekom ljudsko-vjerničke povijesti više puta se potvrdilo – da je molitva utjecala na događaje u mijenjala ih, da je molitva mijenjala životne okolnosti.

Zato, uz ovogodišnji Uskrs – upravljam svima poziv na molitvu! Molitvu koja je sposobna mijenjati i mene i tebe, sestro i brate! Pozivam na molitvu za obitelj jer molitva može biti i jest najsnažniji „vezni materijal” između muža i žene, roditelja i djece, veza između starijih i mlađih. Majko, kad više ne znaš šta bi rekla svojem djetetu, reci riječ-dvije svome Bogu „na tu temu”; dragi mladi, u vašim životnim traženjima, potraži u molitvi sigurni oslonac i jasnoću! U tolikim neznalaženjima u društveno-političkom životu naše Domovine, nađimo uz ostala nastojanja, i vremena za molitvu: „Ako Gospodin ne sagradi kuću, uzalud se muče graditelji” (Ps.127,1).

Hvala svima koji mole i za mene! To ja rado činim za svoje molitelje! Uzajamna podrška molitve! Rado molim da Vam Uskrs dođe na radost i donese duhovni mir! Želeći Vam obilne Božje darove, rado Vas pozdravljam i blagoslivljam, u Kristu
biskup Slobodan