Draga braćo i sestre!

Milost vam i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Spasitelja našega! (Tit 1,4; 1 Kor 1,3 ).

Nekad je ovako sveti Pavao, apostol, započinjao svaku svoju poslanicu. Katkad u širem, katkad u užem izričaju, naslovljavao ih je prvim zajednicama koje su povjerovale u uskrsnuće Gospodina Isusa Krista, Sina Svevišnjega Boga. (Rim 1,7b; 2 Kor 1,2; Gal 1,3; Ef 1,2; Fil 1,2; Kol 1,2; 1 Sol 1,2; 2 Sol 1,2; 1 i 2 Tim 1,2; Flm 1,3). Pavlovim pozdravom, koji u sebi sadrži i onaj prvotni Kristov: „Mir vama!” ( Iv 20,19.21.26), želio bih sa svima podijeliti svoje slavljeničke osjećaje i izreći čestitke svim katolicima s kojima dijelim ovaj svečani trenutak i radosno vrijeme Uskrsa. Ali, u isto vrijeme i svima onima koji vjeruju u uskrsnuće Boga i čovjeka Isusa Krista. A onima koji ga još nisu upoznali rado bih prenio dio vlastitog iskustva vjere i pouzdanja u Boga koji se nije grčevito držao svoje jednakopravnosti s Ocem, nego se ponizio do vlastitog poništenja, uzeo ljudsku narav i lik pravoga sluge i tako postao ljudima jednak u svemu osim u grijehu (Fil 2, 6.7).

U Vrhbosanskoj nadbiskupiji ovu smo godinu posvetili Bibliji, a u zajedništvu s odlukom Svetog oca Benedikta XVI. slavimo i godinu sv. Pavla, širitelja Radosne vijesti Isusa Krista i apostola narodâ. Veliki navjestitelj vjere, bez straha i uzmicanja i pred kim, svjedočio je Krista raspetog i uskrslog: i Židovima i Grcima i robovima i onim slobodnima (1 Kor 12,13). Jedni mu nisu povjerovali (Dj 17,32); drugi ga nisu prihvatili (Ef 5). Jedni su ga odbacivali iz neznanja (Dj 17,30), drugi opet iz volje (Dj 22). Oni koji su mu povjerovali postali su djeca Božja, sinovi svjetla (1 Sol 5,5) i vršitelji Kristovog zakona slobode (Rim 2,21), po kojem je svako razumsko biće pozvano na svetost; da u svetosti bude ponizno, u poniznosti radosno, u radosti trajno uzvišeno.

Vjerujemo i ispovijedamo:

1) Krist je umro za grijehe naše po Pismima (1 Kor 15, 3b)

U svojoj četvrtoj pjesmi prorok Izaija spominje kroz kakvo progonstvo ima proći sluga Gospodnji (Iz 53). Patnje koje je strpljivo podnosio plaća su za čovjekove grijehe (53,4.6.8; Jer 11,19; Ps 22,7.8). Ivan Krstitelj, nakon što je prihvatio krstiti Isusa zajedno s grješnicima, predstavio je svijetu Spasitelja – Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta (Iv 1,29.36). Kristovo razapinjanje je ljudsko djelo (Mt 27,35; Mk 15,24; Lk, 23,33; Iv 19,18), ali spašavanje ovog svijeta od vječne propasti božanski je plan (Dj 2,23; 3,13). Raspeti je platio cijenu ljudske izopačenosti vlastitim životom i tako pomirio svijet i čovjeka sa svojim Stvoriteljem (1 Iv 10,17.18).

U svakodnevnom ljudskom iskustvu katkad dovodimo u sumnju smisao Kristova spasenja. Svijet u kojemu živimo čini se često veoma daleko od onoga, o čemu nam navještaj pruža sigurnost. Raznolika iskustva zla i ljudskê tragedijê, nepravde i smrti kao da proturječe Kristovoj žrtvi na križu. Iz iskustva međutim znamo da je čovjek tjelesno ograničeno i duhovno neograničeno biće. Ako je cilj našeg zemaljskog putovanja uskrsnuće s Kristom (Rim 6,3) i vječno, neograničeno gledanje lica Božjega (1 Kor 12,13), onda počinjemo razumijevati kako je naša zemaljska stvarnost ili vremenitost beznačajnija u odnosu na nebesku vječnu realnost. Kako poslije usporedbe Božje svemoći s jedne strane i stvorene ograničenosti s druge, možemo govoriti o svemoći zla, o razornosti prokletstva. Krist je uništio zlo! Krist je prekinuo prokletstvo nad ljudskim rodom! I kako god izgledalo jako i nesavladivo, ima svoje okvire jer mu je Uskrsnuli udario granice i prokazao opsege. I koliko god bilo tajnovito, ipak je u Kristovu trpljenju raskrinkano i u konačnici bespomoćno.

U svemu ovome vjera je uvjet, jamstvo i obećanje divne stvarnosti koju ćemo jednog dana uživati (usp. Sv. Toma Akvinski, Summa Th. II, 4, 1). Bez nje smrtan čovjek propada u nesigurnosti i beznađu.

2) Krist je bio pokopan za nas (1 Kor 15, 4a)

U svome naumu spasenja Bog je odredio da njegov Sin prođe sva stanja kroz koja prolazi svaki čovjek. Krist je tako upoznao stanje smrti (Heb 2,9), osjećaj odijeljenosti duše od tijela, od časa kad je izdahnuo na križu, do onog kad je uskrsnuo. Tajna Velike Subote je u Kristovu počivanje u grobu (Iv 19,42), a nada Uskrsnog Jutra u jasnoći prazna groba (Lk 24,5.6).

Onda kada mislite da su sve nade potonule, znajte: ostaje jedna i nepromjenjiva nada u Boga, jer on je taj koji od smrti izbavlja život i koji hrani u danima gladi (Ps 33,19). Bezbroj je svjedoka koji su iskusili svemoć pouzdanja u Boga. Pavao kaže za praoca Abrahama: povjerova […] nadom protiv svake nade (Rim 4,18) […] u kojoj i mi stojimo i dičimo se (Rim 5,2); pa nastavlja: […] i ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa podnošljivošću, podnošljivost pouzdanjem, a pouzdanje nadom. Nada pak ne postiđuje (Rim 5,3-5).

3) Krist je uskrišen treći dan po Pismima (1 Kor 15, 4b)

Kad prorok Hošea tješi i poziva svoj narod na obraćenje onda veli: Hajde, vratimo se Bogu! On je udario, on će i iscijeliti; poslije dva dana oživjet će nas, trećeg će nas dana podignuti i mi ćemo živjeti pred njim (6,1.2). Ovo proroštvo je u potpunosti ispunjeno u Kristu i preneseno na nas (Dj 13,32.33). Svi koji su držali da je smrt konačno odjeljenje duše od tijela Krist je pobio svojim uskrsnućem. U svojoj osobi je postao točka susreta smrti i života. U sebi je zaustavio prirodno raspadanje prouzročeno smrću i postao primjerom budućeg sjedinjenja proslavljenog tijela s pročišćenom dušom (usp. Sv. Grgur Nazijanski, OC, 16). Uskrsnuće Isusa Krista najviša je istina naše vjere. O, subotnja noći(O, blažene noći), pjeva uskrsni Exultet, ti si jedina zavrijedila znati vrijeme i čas kad je Krist od mrtvih ustao. Krist je slika našeg budućeg uskrsnuća (Rim 6,4) koje već sada živimo u ozbiljnosti i dostojanstvu (Rim 13,11).

Zato, Kristovo uskrsnuće šalje jasnu poruku: čovjek, da bi bio slika Božja, mora biti otvoren cijelim svojim bićem za dobro drugog čovjeka pokraj sebe. Tri su stvari koje se posebno mile Bogu, svjedoči mudri Sirah: sloga među braćom, prijateljstvo među ljudima i muž i žena koji se vole (Sir 25,1). Činiti nasilje, a nadati se dobru velika je obmana (Sir 47,25; KKC 1761). Zlorabljenje slobode ili vrijeđanje i poništavanje vjerskih i nacionalnih tekovina i opredjeljenja ne može uroditi dobrom (KKC 1740). Pljačka i otimanje tuđeg ne može proći nekažnjeno (KKC 2450). Ne raditi, a željeti imati i uživati nepravedno stečeno bogatstvo nema budućnosti, kratko traje i završava tragično (Prop 5,9; KKC 2536). Tko je god u savjesti nemiran duboko je nesretan čovjek. Svakodnevno uviđamo sve teže stanja u našem društvu. Kao narod ovog podneblja skloni smo patološkim ekstremima: ili se precjenjujemo do oholosti, ili se podcjenjujemo do očaja. Sve smo svjesniji da loše djelovanje, bilo pojedinca ili grupe, ne vodi nikamo, loši primjeri nikom ne koriste; u konačnici: zbog nemira u susjedstvu opet osjećamo duh obescjenjivanja neumornog zauzimanja oko mira među narodima.

Uskrs je međutim stalni podsjetnik neizmjerne Božje ljubavi prema nama. Koliko god zagazili u zlu, uvijek imamo šansu vratiti se dobru. Nikad ne smetnimo s uma da Bog beskrajno ljubi svakog čovjeka, ali beskrajno mrzi svaki grijeh. Samo surađujući s Bogom, možemo naći životnu ravnotežu. Uvjeren sam da Bog blagoslivlja u nama svako dobro djelovanje.

Evo onda kojom bih inicijativom potaknuo sve nas u ovom blagdanskom ozračju: odvažimo se svi hrabro poraditi na sebi! Pobijedimo međuljudsku mržnju i zajednički se oduprimo svakoj sorti zla. Natječimo se u plemenitosti u marljivosti! Zauzimajmo se za pošten rad i napredak u svemu! Njegujmo mir i blagostanje poštujući svakog čovjeka! I ne posustajmo činiti dobro: svim svojim razumom i voljom; na svakom putu i na svakom mjestu; u svako vrijeme i svim ljudima, samo dobro, svom svojom snagom! (J. Wesley; Pnz 6, 4-7). Dao nam Uskrsli Gospodin volje i mudrosti promijeniti lice ove zemlje kako bi je ponosni ostavili generacijama iza nas.

Želim vam od Boga blagoslovljen i radostan Uskrs: svoj djeci, svim mladima, odraslima i starima! Neka vas uskrsli Gospodin obasja svojom milošću i uputi vam noge na put ljubavi i mira (v. Zaharijin hvalospjev, Lk 1,67).

SRETAN USKRS! (kta)

Banja Luka, 18.03.2008 (KTA)
USKRSNA PORUKA BISKUPA FRANJE KOMARICE

Uskrsnu poruku banjalučkog biskupa mons. dr. Franje Komarice prenosimo u cijelosti:

Ne tražite živoga među mrtvima! (usp. Lk 24,5)

Draga braćo i sestre u uskrslom Kristu,

Na „blagdan svih blagdana” – Uskrs, Crkva Kristova u svojoj raspjevanoj liturgiji dozivlje u pamet svim svojim članovima jedinstvenu, silno usrećujuću istinu uskrsnuća utjelovljenog Sina Božjega. Ona pobjednički kliče: „Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se u njemu! Aleluja!”
Tako ona čini već dvije tisuće godina, svake godine iznova, posebno svečano uz svetkovinu Uskrsa, kao i kroz cijelo vazmeno vrijeme.
Kakvi su plodovi tog i takovog ponašanja Crkve? Je li se u ovih 20 stoljeća nakon Kristova uskrsnuća čovječanstvo išta poboljšalo, promijenilo na bolje? – Život na zemlji, među ljudima i narodima teče svojim uobičajenim tijekom. Rađa se i umire, patnje i boli ostaju iz generacije u generaciju; jednako tako i razna zlodjela ljudi: varanja, kukavičluk, izdaja, korupcija, ubojstva, ratovi, mržnje, zavisti i neprijateljstva – među ljudima pojedincima, među političkim strankama, među narodima ili društvenim sistemima.
Zar nam se ne čini da jedna velika provalija zjapi između pobjedničke i slavljeničke pjesme „Aleluja” i konkretne životne stvarnosti na zemlji? Nije li radosni, optimistički uskrsni poklik „Aleluja” – poziv namijenjen ljudima svih naroda, klasa, rasa i vremena – prisiljen da ga, nažalost, vjetar konkretne životne stvarnosti raznese prije nego što on dopre kroz uši do ljudskih srdaca!? Ne, nije – kažemo mi, članovi ovozemaljske putujuće Kristove Crkve. Mi smo svjesni da Crkva ima zadaću uspješno se boriti protiv svih prepreka i poteškoća – subjektivne ili objektivne naravi – i stići na cilj svoga putovanja – u vječne stanove, koje joj je – prema vlastitom obećanju (usp. Iv 14,3) – pripravio njen Utemeljitelj – Vođa i Učitelj: uskrsli Spasitelj Isus Krist.
Ta radosna i istinita pjesma „Aleluja” prvenstveno je pobjednički himan umrloga i suprotno svim zakonima prirode – oživljenoga, uskrsloga i uzvišenoga Isusa iz Nazareta, Krista, Gospodina. Svojom dragovoljnom smrću i slavnim uskrsnućem On je nas ljude ponovno izmirio s Bogom, s našim Stvoriteljem. On svakome od nas nedvosmisleno poručuje: „Uskrsnuh i opet sam trajno s tobom” (Ulazna pjesma). Moja te ruka drži. Kamo god pao, past ćeš u moje ruke. I na vratima smrti ja sam tamo. Kamo nitko s tobom ne može poći i kamo ti ništa ne možeš ponijeti, ja te čekam i pretvorit ću ti tamu u vječnu svjetlost. Uskrsli Krist nam trajno dariva svoj život, kako bismo bili u stanju zajedno s Njime uspješno se oduprijeti svim destruktivnim izazovima i preprekama koje degradiraju i uništavaju čovjeka i čovječanstvo.
Istinski Spasitelj čovjeka i čovječanstva je uistinu i danas, u ovoj našoj životnoj realnosti, – živ i djelotvoran. On je za nas učinio – i trajno čini sve što nas istinski može usrećiti.
Ali, pitanje je da li mi ljudi njega istinski tražimo ili pak čamimo očajni i nesretni u svojoj tjeskobi, jadu i nevolji. Božji glasnici, anđeli i danas su na djelu sa svojim jasnim pitanjem, kao i u ono prvo nedjeljno uskrsno jutro, kada su onim pobožnim ženama, koje su ispunjene ljubavlju prema ubijenom Isusu, išle na njegov grob: „Što tražite živoga među mrtvima?” (Lk 24,5). – Njihovo pitanje je nama jasna uputa: Ne tražite život kod mrtvaca, kod onih koji nemaju u sebi ljubavi, nego su pokopani u grobove svoje sebičnosti! Znajte i upamtite: sve nepravde na zemlji, sva bijeda, sav strah i svi terori, sva progonstva i podjarmljivanja, svi ratovi i zlodjela nastaju kao plod pomanjkanja ljubavi! Kakve god užasne planove kovali veliki ili mali tirani i diktatori današnjice, uzrok takva njihova ponašanja uvijek leži kod mrtvaca! Zašto onda tražiti uspješan, osmišljen život i sretnu budućnost kod mrtvaca, pa bili oni i formalno živi? – Kod onih, koji žive isključio za svoje uskogrudne interese, za svoj džep, svoj posjed, svoj užitak; kod onih koji ne prihvaćaju Krista, koji odbacuju njegovu ponudu ljubavi! Samo od Boga dolazi stvarna revolucija, istinska promjena na bolje – i u ljudskim srcima i u međuljudskim odnosima.
Tko vjeruje u Krista Pomiritelja, taj je u službi Božje istine, praštanja i ljubavi; taj nije nasilan nego je u stanju i drugima pomoći da ljubavlju i mirotvorstvom zaustave nasilje, mržnju i osvetu.
Dopustimo da uskrsli Krist, živi i životvorni, nađe u našem srcu za sebe ugodno prebivalište! Prožeti njegovom preobražavajućom snagom ljubavi, moći ćemo postati bolji i sretniji ljudi i druge oko sebe usrećivati!
Trudimo se živjeti po Isusovoj zapovijedi koja glasi: „Novu vam zapovijed dajem: ljubite jedni druge!” (Iv 13,34). Molimo Gospodina da nam pomogne u drugim ljudima prepoznati braću i sestre koji trebaju našu ljubav i naklonost!
Budemo li ispunjavali Kristovu zapovijed ljubavi, bit ćemo kao i njegovi prvi apostoli – kao Petar, Ivan i drugi apostoli, kao one pobožne žene, ili oni učenici, kojima se uskrsli Isus ukazao na putu u Emaus. Svi su oni, a iza njih i nebrojeno mnoštvo kroz dosadašnjih 20 stoljeća povijesti kršćanstva svjedočili za Isusovo uskrsnuće i definitivnu njegovu pobjedu u korist ljudi i cijelog čovječanstva, – u pobjedu života nad smrću, pobjedu ljubavi nad mržnjom! Oni su bili svjesni da će ljudi biti suđeni prema svojoj vjeri u uskrsloga Krista i prema ispunjavanju njegove zapovijedi ljubavi!
Svima vama, sretnicima, koji slavite blagdan Kristova uskrsnuća po novom ili starom kalendaru, kao i svim ljudima dobre volje, želim od srca da se istinski okoristite predragocjenim plodovima Krista Spasitelja i njegove beskrajne ljubavi i milosrđa.

Svima želim SRETNA USKRS! Aleluja! (kta/tabb)

Mostar, 18.03.2008 (KTA)
USKRSNA PORUKA BISKUPA RATKA PERIĆA

Uskrsnu poruku mons. dr. Ratka Perića, biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog prenosimo u cijelosti:

Suuskrsli s Kristom

Sličnost i suobličenost Kristu. Kao što je Krist Gospodin u svome zemaljskom životu doživljavao odbijanja ljudi, neprihvaćanja, nerazumijevanja, klevetanja, uvrede, fizičke prijetnje, maltretiranja, križni put, usmrćenje, tako i njegovi sljedbenici po riječi Gospodnjoj: „Nije sluga veći od svoga gospodara. Ako su mene progonili, i vas će progoniti” (Iv 15,20) proživljavaju slične stvari u svome životu. Svatko od nas na svoj način i u svoje vrijeme doživljava nerazumijevanja u svoj sredini, čudi se da ga drugi nazivaju svakakvim imenima, sve do nečastivoga, da podnosi nepravde, progone, nasilja, čak i samu smrt. U tome pogledu doista učenik je suobličen Učitelju svomu.

Različnost. Međutim, Krist je Gospodin, prema Očevoj volji i odluci i po svojoj božanskoj moći treći dan od mrtvih uskrsnuo na novost vječnoga života. Njegovo uskrsnuće nije kao ono Lazarovo, kao onoga mladića u Nainu, kao one djevojčice, Jairove kćeri, osobâ koje su opet umrle. Njegovo je uskrsnuće preobražena i proslavljena tijela. Takvo je proslavljenje duše i tijela, poput Isusova, doživjela samo Blažena Djevica Marija, i to posebnom povlasticom Božjom. Mi ljudi kad umremo, tj. kada nam se duša odvoji od tijela, ne doživljavamo uskrsnuće ni treći dan, ni do Sudnjega dana. Ljudska duša, kao bitna forma života, nakon posebnoga suda, kako je već zaslužila u tijelu na ovome svijetu, i dalje živi bilo u raju, ili u čistilištu, ili u paklu.

Suukopani – suuskrsli. Sveti Pavao piše u Poslanici Kološanima: s Kristom ste „suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih” (Kol 2,12). I po drugi put nekoliko redaka kasnije: „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore”, na nebesima (Kol 3,1). U oba slučaja riječ je o uronjenju u krsnu vodu, što naznačuje smrt, suukopanost, i o izronjenju iz vode, što naznačuje život. Mi dakle po krštenju, po vjeri i posvetnoj milosti već imamo zalog vječnoga života. Ali:

Uskrsnut ćemo na Sudnji dan. Naša nas vjera uči da ćemo uskrsnuti na Posljednjem ili Strašnom sudu kada prestane naš zemaljski život i nastane „nova zemlja i novo nebo”. Tada će naša tijela uskrsnuti i sjediniti se s našom dušom u punu ljudsku osobu, koja će živjeti kako je na zemlji zavrijedila: pravednici na život vječni, a nepravednici u mukama vječnim.

Kad je Isus svojim učenicima govorio – i to tri puta – da će on podnijeti žive muke, da će umrijeti, ali će uskrsnuti od mrtvih, apostoli nisu nikako mogli uhvatiti niti shvatiti što to on hoće reći. Nisu to ni pamtili. Ali kad je Isus stvarno uskrsnuo i kad im se stao ukazivati, onda su im se upalila svjetla. Ne bismo se mi danas smjeli nalaziti u sličnoj situaciji: da ne znamo što znači uskrsnuće, da ne vjerujemo onomu koji nam o tome propovijeda svake nedjelje i što izražavamo u Vjerovanju riječima: Vjerujem… u uskrsnuće tijela.
Uskrsnuće nam je Isus obećao, zajamčio i svojim uskrsnućem potvrdio. Mi vjerujemo u to obećanje i nadamo se tomu velikom Božjem daru u nebu.

Sretan Uskrs svim svećenicima, redovnicima i redovnicama i svemu puku Božjemu!