Draga braćo i sestre u Isusu Kristu uskrslome!

Proljeće nas već uvelike miluje svojim suncem, mada njegovu toplinu hladni sjeverac više puta želi ukrasti. Začudo korizma je nekako brzo prošla. Koliko se tko uspio okoristiti korizmenim milosnim vremenom znat će se ponajbolje po tome s kolikom radošću će dočekati blagdan Uskrsa. Radost velikih blagdana velika je onoliko koliko smo se na njih spremali, na razne načine, a ponajviše molitvom, ispravljanjem loših navika, slušanjem Božje Riječi i djelima ljubavi prema braći u potrebi.

Svjetlost, sjaj i radost uskrslog jutra može odagnati sve tmine i hladnoće koje se nadvijaju nad ljudsku dušu. Uskrs ima tu snagu, jer to je jutro konačne pobjede. Toga su jutra srušene sve pregrade razdvojnice koje su dijelile čovjeka od Boga. Bog ih je, osvjedočen nemoći svoga ljudskog stvora, sam došao srušiti za svagda. Pobijeđen je grijeh, pobijeđena je tama zavodljivosti ovoga svijeta, pobijeđena je smrt kao posljednja prijetnja. Tko, osim uskrslog Krista može ponuditi takvu pobjedu? Osloboditi nas u tolikoj mjeri i dati nam život vječni? Uskrs tamu pretvara u svjetlo, raspadljivo u neraspadljivo, smrtno u besmrtno. Uništava grijeh žrtvom Sina Božjega i milosrđem Očevim otvara vrata neba.

Svjedoci smo ipak da je još podosta tama ostalo na zemlji. Kao da se tmina s Kalvarijskog brda “od ure šeste pa do ure devete” nije povukla iz svih ljudskih srdaca. Ili još uvijek ima onih koji “više ljube tamu nego svjetlost”. Zar i poslije Uskrsnuća može biti onih koji radije biraju smrt nego život?

Drama se ljudske povijesti neprestano ponavlja. Čovječanstvu kao da nikada nije ponestalo Heroda, Juda i Pilata. Ma kako nam svakodnevica više ličila Velikom petku neka nas vodi vjernička svijest izražena u pjesmi N. Kuzmičića: Kad ti se učini da je sve mrtvo, ne očajavaj, uzvjeruj i pričakaj da prođu tri dana – ma koliko dugo trajali.
Stoga, “Nek, usklikne sad nebesko mnoštvo Anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja nek jekne trublja spasenja…” u svakom vjerniku, u svakom ocu i majci, baki i djedu, kčeri i sinu. Neka uskrsna radost Kristove pobjede uđe u naše obitelji i ohrabri ih. Svitanje poslije Golgote više nema svoga zalaza. U toj snazi vjere koju nosi Kristovo uskrsnuće pronađimo novu snagu za sve životne borbe i otkrimo istinsku radost života što nam ga Bog daruje već sada i jednom u vječnosti.

Svim vjernicima Šibenske biskupije i svima koji slave Isusa Krista uskrsloga želim snagu vjere koju daruje uskrsli Gospodin. Sretan i blagoslovljen Uskrs!

šibenski biskup Tomislav Rogić, čestitkama se pridružuje i umirovljeni biskup Ante Ivas, biskup šibenski u miru