Odzvanja u ovo uskrsno vrijeme u Crkvi vazmeni navještaj: “Uskrsnuo je, nema ga ovdje!” (Mt 16,6) i potvrda svetoga apostola Pavla: “Kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen, i mi tako hodimo u novosti života.” (Rim 6,46). U “noći sjajnijoj od dana” svemoguća Božja riječ, koja je stvorila nebesa i zemlju i koja je oblikovala čovjeka na svoju sliku i priliku, dozvala je na neumrli život novoga Čovjeka, Isusa iz Nazareta, Sina Božjega. To se dogodilo na dan Uskrsa, najpotresniji, najveći, najvažniji i najradosniji dan u povijesti čovječanstva i kršćanstva. To se zbilo na našu najveću svetkovinu, svetkovinu nad svetkovinama kada je Isus uskrsnuo za mene, za nas, za svakog čovjeka. On je pobijedio grijeh, mržnju, zlo i tamu svijeta da mi zadobijemo milost, ljubav, dobrotu i svjetlo u našem životu.

“Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: ‘Treba da Sin čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i trećeg dana da ustane’.” (Lk 24,6). Eto vječne poruke uskrsnog dana i časa: nepobjediva je smrt pobijeđena; raspeti, mrtav i pokopan vratio se iz smrti u život: to je istinska novost, vijest na našoj zemlji. A potvrda da je Isus uskrsnuo, da je živ, jest riječ Nebeskog Oca po glasniku, anđelu. Prazan grob nam puno ne govori niti potvrđuje, govori nam i potvrđuje Bog Isusovim glasom, njegovom riječju i lomljenjem kruha.

Sa zalaskom sunca završio je židovski dan, subota, dan počinka i molitve. U osvit nedjelje žene žure grobu da mrtvom Učitelju iskažu posljednju počast. Naći će prazan grob i poruku: “Nije ovdje, nego uskrsnu!” Rijetko je koji čovjek završio tako bijedno kao Isus. Kalvarija je, gledano običnim očima, bila katastrofa, krah njegovih naviještanja i njegova života. Sve je prikovano na golgotski križ. Sve je bilo potonulo u tamu velikog petka, pokopano je u grob. Od svih i svakog ostavljen i napušten. Umirao je među razbojnicima. Učio je, propovijedao mir, praštanje, ljubav, a mržnja ga je razapela, pokopala i nad mrtvim postavila stražare da čuvaju zapečaćeni grob. No, Gospodin je polomio pečate groba i smrti: vratio se u besmrtnost, u život.

Našoj vjeri dovoljan je navještaj da je Isus uskrsnuo i tada naša nada nije isprazna, naše srce ne plače nad grobom, naša ljubav ne grli mrtvaca nego živoga, uskrsloga, besmrtnog pobjednika smrti i ništavila. Uskrsnuće Isusovo njegova je potvrda vlastite riječi i života, potvrda je to naše vjere, sigurnost naših nada i iščekivanja da ostaje život, život bez kraja i suza. S Kristom kao kršćani dijelimo njegovu besmrtnost, njegov uskrsli život. Odatle naše uskrsno veselje, naše povjerenje u život.

Kristovim uskrsnućem nastao je silan pokret. Isus dolazi k svojima, on želi s njima biti, s njima razgovarati i blagovati. On stavlja u pokret i svoje učenike. Svjedoci Isusova uskrsnuća, po Učiteljevu primjeru, služe braći. Iz svjedočenja će izvirati i rasti bujan aktivni kršćanski život. Svjedočenje će se pretvoriti u konkretno djelovanje na korist čitave ljudske zajednice.

Naša vjera u Uskrsloga čini nas svjedocima. Želimo li biti svjedoci Uskrsloga i sami baštiniti plodove njegova uskrsnuća, moramo s njime jesti i piti, moramo se hraniti njegovim tijelom i krvlju, hraniti se njegovom riječju i u svemu tome ga prepoznati poput učenika na putu u Emaus i u Emausu. A svjedočiti Uskrsloga Krista znači već ovdje započeti vlastito uskrsnuće. Započeti bijeg iz tame i prepustiti se Kristovu svjetlu. Znači osposobiti se da budemo bljesak u životu ljudi koji su još obavijeni tamom. Biti bljesak za onoga koji je obavijen tamom samoće, za dijete bez roditelja, za roditelje koji očajavaju, za bolesnog ili invalida u kolicima, za mlade koji ne vide smisao svog života niti pravu budućnost, za obitelj razdiranu svađama, za susjede prožete zavišću. Svoje ćemo svjedočenje za Uskrslog Krista na poseban način pokazati svojom obiteljskom molitvom, nedjeljnim slavljenjem svete mise, revnim primanjem svetih sakramenata, djelima ljubavi prema braći, molitvom za pravedan i trajan mir, jer njegov uskrsni pozdrav apostolima i svima nama jest “mir vama”.

Kristov mir želim svima vama draga braćo i sestre, dragi svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjeroučitelji, župni suradnici i svima vama koji ste promicatelji vrednota uskrslog Krista u društvenom, kulturnom i javnom životu. Molim Gospodina da vam podari radost i nadu Uskrsa.
Želim da Isusovo uskrsnuće prožme naša bića i naše vrijeme i sve naše odnose, te čestitam svima vama Kristovo uskrsnuće.

Srijemska biskupija, o Uskrsu 2014.
+Đuro Gašparović, srijemski biskup