Poštovani i dragi vjernici!
Krajem ožujka i početkom travnja ove godine, zajedno s brojnim hodočasnicima, proboravio sam nekoliko dana u Svetoj zemlji obilazeći mjesta na kojima su se zbili najvažniji događaji iz Isusova života i povijesti ljudskoga spasenja. Svoj pobožan hod započeli smo Euharistijskim slavljem u Nazaretu, gdje je Blaženoj Djevici naviješteno da će začeti i roditi Spasitelja svijeta. Prolazeći potom kroz brojna mjesta, naši vodiči su nam svaki put čitali izabrane odlomke iz Svetoga pisma i podsjećali nas na ono što se u njima zbilo. Tako smo od Nazareta do Jeruzalema slijedili smo Isusov ovozemaljski put.

Prave duhovne vježbe!
Središnji događaji posljednjega dana sastojali su se od pobožnosti Križnoga puta ulicama Jeruzalema i Misnoga slavlja u bazilici Isusova Groba, na samome mjestu za koje crkvena tradicija vjeruje da je Isus bio pokopan.
Oltarska ploča, na kojoj se slavi sveta misa, doslovce je gornja ploča kamenoga groba koji je prazan, a sve smješteno u grobnici koja može primiti samo trojicu koncelebranata.
Koje li snažne poruke! Grob ispod oltara otvoren je i prazan, jer je Isus uskrsnuo. A, istovremeno, oltar iznad groba pun je Isusa jer je, iako je uskrsnuo i uzašao na Nebesa, ostao s nama na Zemlji u svom Tijelu i svojoj Krvi pod euharistijskim prilikama kruha i vina.
Uskrsnuo je! A tu su mu i Tijelo i Krv.

Nema ga! A držimo ga rukama i primamo u pričesti.
Vjerujemo: Isusovom smrću nije se dogodio Kristov kraj već je zauvijek umrla smrt. I pobijedio život. Dapače, nastavio život, koji nema više kraja. Odnosno, kako bi rekao sveti Pavao, Isusovim uskrsnućem raspadljivo se preobuklo u neraspadljivost.
Vjerujemo i u svoj život vječni. I nadamo se! Po toj nadi naša je vjera već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo (usp. Heb. 11,1). Uz to, istina o Isusovu praznom grobu i uskrsnuću temelj je nade u naše uskrsnuće i život vječni a, dok se to ne dogodi, kršćanska vjera u Euharistiji ima trajno prisutnog Isusa – spojnicu između Uskrsa i ponovnoga Njegova dolaska – i hranu na putu spasenja.

Sve to vrlo lijepo sažima apostol Pavao riječima: “A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon. A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu! Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu (1 Kor 15,54-58).
Svim vjernicima Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini, kao i svim kršćanskim vjernicima koji će ove godine slaviti istoga dana, želim sretan i blagoslovljen Uskrs s molitvom i željom da nastavite surađivati s Gospodinom kako biste ustrajali u nastojanju da uvijek obilujete u djelima Gospodnjim.

U Sarajevu, o Uskrsu 2014.
Mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH